Jurčić vjerojatno podrazumijeva sve grane, od financijske, prerađivačke i rudne, pod pojmom industrija. No naravno neće se moći upetljavati u i podupirati sve. Neće im određene grane dospustit da se država petlja, a drugo ako se guraš u sve nećeš niš napraviti na kraju. Država je već preširoka u riješavanju problema, pa na kraju ne riješi ništa.
Zato je za očekivati da će se država, kako SDP najavljuje, koncentrirati na tradicionalnu definiciju industrije, prerađivačku. I to što kaže da treba unjeti dodatnu vrijednost u te industrijske proizvode je istina. Ali to svatko zna, nije Jurčić izmislio toplu vodu s time.
Šta je teško progutati ovdje meni i drugima je da je država potrebna za dodati tu vrijednost. Jurčić se vodi nekim azijskim iskustvima, ali vrlo površno. Kaže, da poduzetnici i određene grane nemaju znanje (i to je Jurčić rekao na Otvorenom mi se čini) što, kako i koliko proizvoditi bolje, kako dodati vrijednost. Da im trebaju neki instituti od “malo ljudi, samo 10tak” koji će ih voditi na tržištu.

U Hrvatskoj ima dovoljno stranih i domaćih poduzetnika sa odličnim potencijalim kojima NE treba državna ruka na tržištu.
Treba im bolja poslovna klima, bolja investicijska klima da pokrenu i riskiraju nešto, svoj kapital. Efikasnije pravosuđe i javna uprava. Manje države i porezne ruke. To je gdje se država, ova ili ona stranka, treba koncentrirati. Ako država dostavi na tim parametrima, slobodno tržište i poduzetnici će itekako dostaviti svoj dio.
Sa smanjenjem poreza na rad tu naravno se svi slažemo i bit će dobri baš kako ti kažeš. Ali to podrazumijeva i reforme socijalnih programa i rezanje javne potrošnje. A SDP ide linijom manjeg otpora; digni poreze na druge (imovinu i kapital, najgore poreze) pa ne moraš reformirati i možeš i dalje trošiti neefikasno i tako ne gubiti političke bodove. Eh….
A što ako za 4 godine SDP ove Vlade, prilikom novih izbora udio države u BDPu bude još uvijek 50%?
Baš smo Europljani, svi bi reformu ali bez reforme. To je luksuz koji si ne možemo dopustiti.

glede tranizicije, slažem se ja s idejom da moramo biti zemlja znanja i da trebamo stremiti prema uslućnim djelatnostima i visokoj tehnologiji (uostalom, tko se s time ne bi složio), no sa strukturom kadrova koju imamo, infrastrukturom koju posjedujemo i proizvodnim kapacitetima koji su nam na raspolaganju – malo je toga što možemo učiniti u kratkom roku

zato mi je jurčić zanimljiv, jer ako pažljivo slušaš njegove primjere (tekstila i drvne industrije koju često spominje) onda on jasno govori o potrebi da unesemo dodanu vrijednost u proizvode koje proizvodimo, i to je ona intelektualna komponenta (u vidu dizajna, brandinga ili nečeg trećeg) koja se može osigurati relativno brzo i relativno jeftino

mislim da mnogi od jurčićevog izlaganja čuju samo prve dvije-tri rečenice i uopće ne saslušaju dubinu koju on u stvari nudi

glede poreza tu bi se dalo puno pričati, no poanta je da imamo jak pritisak na cijenu rada koja našu proizvodnju čini nekonkurentnom – složiti ću se da ne smijemo bazirati našu konkurentnos na cijeni rada jer mi nismo niti ćemo ikada biti kina, no isto tako to ne znači da strukturni problem koji imamo ne moramo riješiti

ja gledam to na slijedeći način, recimo da je u mojoj tvrtci cijena rada nekih 40% prodajne cijene proizvoda; smanjenjem cijene rada za 4% ja smanjujem cijenu svog krajnjeg proizvoda za 1% što se možda čini malo, no ako spustimo 1% na cijeni rada, smanjimo 1% na administrativnim troškovima, ako povećamo učinkovitost, ako poboljšamo infrastrukturu i pojeftinimo npr. trošak transporta to se začas može pretvoriti u ogromnu prednost

nijedan korak sam po sebi nije značajan, no taj san o slapu da bi mogao sjati…

Što se tiče poreza, tu se nikada neće složiti, što je i ok. Ne treba slijepo preslikavati ono što europa ima. Koja Europa? Slovačka sa flat taxom, Irska ili pak Francuska možda? Preslikavanje poreznog sustava onih zemalja Europe koji imaju veliko porezno opterećenje bilo rada bilo kapitala za nas ne garantira dugoročni uspijeh. Mi već imamo veliko porezno opterećenje (među najvećim direktnim porezima) i sve uglavnom radi socijalne potrošnje države. Što i koliko bi dobili sa kojom ekstra godinom konkurentnosti….a onda?

također, preslagivanjem poreznog sustava da on bliže preslikava ono što se događa u Europi dali bi konkurentnosti našeg rada još koju ekstra godinu, jer smo već sada nekonkurentni po pitanju cijene rada

ukratko, ne bih rekao da je dijagnoza stanja sporna nego način na koji ćemo pristupiti rješenju problema