Za one koje zanima, opet sam malo sam nadopunio EkonIzbore, nešto o Jučiću, Optimizmu.
Indeks Ekonomskih Sloboda sastavljen od strane kanadskog Fraser Institute mjeri stupanj politike i institucija raznih zemalja koje podržavaju ekonomsku slobodu koja znači osobni izbor, dobrovoljnu razmjenu, slobodu ulaska i natjecanja na tržištu i sigurnost privatnog vlasništva. Kako The Economist kaže, index rangira politike svake zemalje ovisno koliko one potiču slobodnu trgovinu, interno i sa drugim zemljama.
Index mjeri i sažima podatke o ekonomskoj slobodi u pet ključnih područja, koja su posebno potom razbijena u manje pokazatelje:
- Veličinu Države: Potrošnju, Poreze i Poduzeća – Povišenje državne potrošnje u odnosu na osobnu, kućnu i poslovnu, znači da državno odlučivanje zamjenjuje osobno i ekonomska sloboda pada.
- Pravna Struktura i Prava na Sigurnost Imovine – Najvažnija zadaća države, kako bi osobe mogle prisustvovati u ekonomskom procesu. Konzistentno sa ekonomskom slobodom su vladavina prava, sigurnost imovinskih prava, neovisno sudstvo, nepristrani sudovi.
- Pristup Pouzdanom Novcu – Nedostatak zdravog novca narušava dobit iz trgovine i onemogućava normalno planiranje za budućnost.
- Sloboda Međunarodnog Trgovanja – Slobodna trgovina znatno pridonosi modernom životnom standardu.
- Regulacija Kredita, Rada i Biznisa – Regulacije ograničavaju pristup tržištima i umanjuju slobodu dobrovoljne razmjene i na taj način umanjuju ekonomsku slobodu.
Zemlje sa manje poreza, jakim vlasničkim pravima, malo regulacija i zdravim novcem postižu najbolji rezultat, tj. bliže 10 kao najvišoj ocjeni.
Prije nego što vidimo kako Hrvatska stoji u Indeksu, malo općenitih, ali važnih, objašnjenja. Prvo, svaki ekonomist zna da “politička demokracija” nije jednako “ekonomska sloboda” i kako izvještaj kaže, ljudi čestu upotrebljavaju oba izraza netočno, a mnogo puta namjerno tako da bi zbunili javnost i na neprihvatljiv način (čitaj malouman) utjecali na javnu raspravu. Demokracija se odnosi na političku slobodu, na slobodne izbore predstavnika (gdje ja baš i ne smatram da smo silno slobodni) i mogućnost sudjelovanja u političkom procesu (glasanje, lobiranje, sloboda govora). Ekonomska sloboda znači slobodna interakcija kroz razmjenu i trgovanje. Pojedinci su slobodni odlučiti kako iskoristiti i razviti svoje produktivne vještine, kako ih razmjeniti na tržištu, kako trgovati za dobra i usluge i zadržati “plodove svoga rada” i tako poboljšati svoj život. Slobodno glasanje za ovu ili onu stranku ne donosi direktno poboljšanje životnog standarda, već samo indirektno kroz programe tih stranaka ako oni povećaju ekonomsku slobodu. Demokracija može omogućiti pravo na privatno vlasništvo, no bez čvrste zaštite tih prava kao i same imovine pojedinac teško može slobodno koristiti takvo vlasništvo u ekonomske svrhe. Iz toga je vidljivo da zemlja može imati visoki level političke slobode, a niski ekonomske slobode; zemlja može biti visoko demokratska, a u isto vrijeme provodi ekonomsku politiku koja ograničava ekonomske slobode ili je zadržala postavke ekonomske politike koje ograničavaju ekon. slobodu iz nekog prošlog sistema. Primjer koji Economic Freedom of the World Report daje je Indija koja je od svog osamostaljenja bila demokracija ali je sve do 1990tih imala vrlo niski level ekonomske slobode što ju je koštalo višeg životnog standarda. Primjer u suprotnom smjeru je Hong Kong, koji je bio kolonija sve do 1990tih, ali zbog visoke ekonomske slobode (koju je zadržao do danas unatoč Kini) nalazi se na samom vrhu životnog standarda. Hong Kong je zadržao prvu poziciju u Economic Freedom Index.
Drugo, razlike između političke i ekonomske slobode odnose se na način kako se postiže međusobni dogovor. Demokracija se bazira na vladavini većine koja odlučuje, a manjina se mora prilagoditi. U ekonomski slobodnom procesu, mogućnost dogovora i zajednička korist su baza interakcije. Kada se zajednički dogovor postiže na bazi zajedničke koristi, kao osnova ekonomske slobode, i jedna i druga strana će biti “pobjednici.” U političkom procesu ne dolazi do takve rezolucije. Iako proces odlučivanja za neki projekt, reformu, stvaranje nekog poduzeća u nekoj regiji može politički biti demokratski (kroz razno razna gospodarsko-socijalna vijeća) manjina se mora prilagoditi i povrh svega platiti poreze iako projekt u pitanju im ne donosi nužno korist. Na taj način, politički proces stvara “pobjednike” i “gubitnike.” No što je najbitnije, pošto je politički proces kratkovidan kako bi se postigli ubrzani i vidljivi reultati, često obećani kroz političke kampanje, ne postoji garancija da će dobit “pobjednika” premašiti troškove nametnute na “gubitnike.”
Prosječni reultat ekonomskih sloboda svih zemalja se povećao sa 5.4 1980. godine, na 6.6 2005. Hrvatska se nalazi na 82. mjestu od 141 2005. godine, za koju je ovo izvješće objavljeno. “Zaradila” je ocjenu 6.4, malo veću nego 2004. kada je postigla 6.2, ali još uvijek ispod prosjeka svih zemalja. Kroz 2001., ’02., ’03. godinu, Hrvatska je stagnirala na 6.0.
To 82. mjesto djelimo sa drugim zemljama, Dominikanskom Republikom, Rumunjskom i što je najviše porazno Iranom. Odmah ispod nas nalazi se Kina. Zanimljivo je da se relativno bogatija Slovenija nalazi niže na 91. mjestu sa 6.1 bodom.
Od gore navedne 5 ključnih područja, Hrvatska je najviše napredovala u posljednjem, Regulacija Kredita, Rada i Biznis, gdje dobivamo ocjenu 7 i zauzimamo 42. mjesto. Unutar tog područja najviše smo napredovali u regulaciji tržišta kredita kredita gdje dobivamo visokih 9.2 bodova (od mogućih 10) i zauzimamo 21. mjesto.
Od 5 ključnih područja najlošije stojimo (već pogađate) sa prvim, Veličina Države. Ocjena je 4.4 i nalazimo se na 125. mjestu. Najbolje stojimo u trećem, Pouzdanost Novca, gdje nosimo dobrih 8.2 boda i zauzimamo 75. mjesto. Bodovi za 2005. i 3 godine prije vidljivi su iz grafa i tablice niže.
Kad pogledamo graf niže koji uspoređuje Hrvatsku sa zemljama regije i drugim sa kojima se uspoređujemo vidimo da se nalazimo dosta niže u odnosu na svih njih, no Hrvatska je na blago uzlaznoj putanji dok neke druge zemlje, Češka, Estonija, Irska, Mađarska stagniraju, ali primjerice Rumunjska i Bugarska se nalaze na bržoj uzlaznoj putanji i mogle bi nas prestići ako već i nisu. Estonija i Irska su već na visokom levelu sa gotovo 8 bodova i zauzimaju 8. i 9. mjesto u ukupnom poretku.
Cronomy.org 