Cronomy

Bio sam nešto zauzet i onaj intervju mi je uzeo nešto više vremena, ali sad je sve po starom. Nisam stigao komentari, tj. ukazati na Newsletter Instituta za Javne Financije (IJF) za Rujan. Vrlo jednostavno, kratko i informativno, bez nerazumljivih termina za širu javnost i svakako preporučam da ga pročitate kao najbolji izvor informacija o porezima za glasače. Količina informacija u njemu je točno onoliko koliko bi svaki porezni obveznik/glasač trebao znati. Pošto je izborna godina i najviše govora u ekonomskoj sferi jest oko poreza, Newsletter se bavi upravo tim pitanjima: porezno opterećenje, porezi na dobit, imovinu, prihode, potrošnju. Već znano u javnosti (bar se nadam) jest da je nepotrebno dodatno uvođenje poreznog opterećenja. Problemi i potrebne reforme su na rashodovnoj strani proračuna, manje na prihodovnoj. No, za to treba imati lidere, a ne populiste .

IJF jasno kaže da je porezno opterećenje u Hrvatskoj jedno od najvećih u Srednjoj i Istočnoj Europi (zajedno sa Slovenijom je najveće) i da treba krenuti u smjeru rasterećenja. (slika niže) To primarno znači smanjenje doprinosa iz plaća. U Večernjaku je već objavljeno da je IJF, tj. da budem korektan, autorica ovog Newslettera Marina-Kesner Škreb, protiv uvođenja dodatnih poreza, pogotovo na kapitalne dobitke, dividendu i imovinu koji su povezani sa nizom poteškoća.

Državna potrošnja u Hrvatskoj u velikoj mjeri, oko 70%, ide u neproduktivne avenije - plaće u javnom sektoru, mirovine, zdravstvo i socijalu. Smanjenje količine plaća, i.e. broja zaposlenih, u javnoj upravi još nitko nije proveo. Hrvatska i Svjetska Banka su dogovorile smanjenje troškova za javne i državne zaposlenike sa 11.5% BDPa na 9.5%. Još je za vidjeti da li se nešto od toga ostvarilo. U Hrvatskoj potrošnja na starije neće padati s vremenom, kao i za druge zemlje. Ali, kako bi se smanjio udio države u BDPu sa sadašnjih 50% nužne su reforme javnog sektora, koje se manje-više provedene u drugim zemljama regije a kod nas još nisu. Primjerice, svaka reforma koja ostavlja 99% potrošnje na zdravstvo u državnim rukama, nije reforma već prebacivanje iz šupljega u prazno. Zdravstvo se isto mora financirati više iz proračuna, a manje iz doprinosa na plaće. Takva reforma omogućuje smanjenje doprinosa na plaće (pozitivno utječe na cijenu rada), a ne kako bi neki htjeli uvođenjem novih poreza usmjerenih na prihode i dubiozne efikasnosti. Znači, prvo je potrebna reforma koja kao posljedicu (i cilj) omogućava smanjenje doprinosa. To je i objasnila Sanja Mađarević-Šujste, glavna ekonomistica ureda Svjetske Banke u ZG. Restrukturiranje poreznog sustava prije troškova zdravstvenog sustava bi moglo ugroziti financiranje zdravstva. (Šujster kaže da bi moglo doći do “kolapsa” ako je za vjerovati gosp. Vresniku iz Jutarnjeg)

Hrvatska ima dobar porezni sustav u tome da se uvelike oslanja na oporezivanje potrošnje (PDV) nego prihoda. “Struktura poreznog sustava, u kojemu se jače oporezuje ono što se troši (širokom primjenom PDV-a), nego ono što se štedi i ulaže (neoporezivanjem dividendi, kamata i većine kapitalnih dobitaka), svakako pozitivno utječe na razvoj gospodarstva.”

Kao što sam ja već više puta rekao, efikasnije je oporezovati svu potrošnju (široka baza omogućava niži porez) nego dohotke i dobit, i kao što IJF još kaže nepotrebno je poreznu strukturu prilagođavati europskoj. Za jednu Hrvatsku to je sada luksuz koji si ne može dozvoliti. Negativna strana poreznog sustava koju svi mi već znamo jest visoki nameti na rad. Visoki doprinosi i razne olakšice mute efikasnost ubiranja poreza.

Ti visoki doprinosi, kako već znamo direktno utječu na bruto cijenu rada u Hrvatskoj i tako na konkurentnost gospodarstva vis-a-vis regionalnih država. [Netki se vole uspoređivati sa zemljama OECDa, ali mi još nismo tamo. To su razvijene zemlje koje su konkurentnije od nas i sa višim porezima. No, u Newsletteru se spominje rad Usporedni porezni sustavi, Blažića sa Ekon. fakulteta u Rijeci iz kojeg vidimo da je porezni klin u Hrvatskoj blizu 40% (38.5%) što je i više nego za zemlje OECDa.] Porez na dobit je koalicijska Vlada smanjila sa 35% na 20% 2001. godine. Sa tom razinom poreza na dobit Hrvatska se nalazi na dobroj strani Lafferove krivulje (krivulja porezne stope i prihoda od poreza; krivulja niže nije pretjerano dobra) i kako IJF kaže donosi komparativnu prednost Hrvatskoj kod stranih investotora. Isto tako, postoje mnogi dokazi da manji porezi na dobit imaju pozitivan utjecaj na rast plaća zaposlenika.

Ono što najviše zanima javnost jest možebitno uvođenje poreza na kapitalne dobitke i imovinu. Da li Hrvatskoj treba i koji su dobici? Ponovno uvođenje poreza na dividende nije potrebno jer je nepotrebno ponovno uvođenje dvostrukog oporezivanja dobiti. Plus za Hrvatsku koja nema dvostruko oporezivanje dobiti i kao takva je dio novog trenda potpune eliminacije oporezivanja dividendi. Porez na kapitalnu dobit, tj. porez na povećanje vrijednosti imovine, je od sumnjive koristi. U Hrvatskoj fizičke osobe ne plaćaju porez na zaradu od financijske imovine. No, plaćaju porez na zaradu od realne imovine, kuće, zemljišta ako je nekretnina prodana u manje od 3 godine od kad je kupljena. Znači, porez na realne kapitale dobitke se plaća u Hrvatskoj. (Obožavam kad se likovi na televiziji love ko pijan plota dionica kao jedine imovine na koju “treba plaćati porez.”) Argument da će se porezom na financijske kapitalne dobitke poboljšati pravednost ne stoje jer, kako kaže IJF, porezi na dohodak u Hrvatskoj su sve progresivniji. Nadalje, teško je procjeniti dobitak proračuna sa porezom na kapitalne dobitke, pogotovo od relativno plitkog tržišta poput Hrvatskog. “… u javnosti se spominje iznos od 200 – 300 milijuna kuna, što je zanemariv udio u ukupnim poreznim prihodima koji su 2005. godine u proračun opće države donijeli 60 milijardi kuna. Dakle, porezni prihodi od tog “novog” poreza bili bi relativno skromni” kaže Newsletter. Za što bi ti prihodi bili utrošeni je nejasno jer se SDP nije izjasnio (Note: Gospodarski program koji je SDP najavio za Rujan još nije izašao u javnost ili je meni promaknuo na SDPovim stranicama (?) Oporezivanje financijeske kapitalne dobiti (dionice, obveznice) će kao posljedicu imati distorziju ulaganja - štednja će se usmjeriti u neoporezivu imovinu. Treba isto imati na umu da živimo u visoko globaliziranom svijetu, što ponajviše vrijedi za financijska tržišta, gdje kapitalna ulaganja mjenjaju trake vrlo brzo i ne postoje limiti na brzinu, što sve otežava jednoj državi prikupljanje poreza od kapitalnih ulaganja. (Lijepo bi bilo i kad bi se objasnilo javnosti da je jednako bogata sa dionicom od 1000 kn ili novčanicom od 1000 kn. No, kad bi pretvarali prvo u drugo porez na kapitalnu dobit umanjuje to bogatstvo.)

Uvođenje poreza na imovinu, što znači svu imovinu, ne samo na druge kuće, vikendice, jahte ili iskorišteno zemljište susreće se sa problemom da porezna uprava mora posjedovati kvalitetne popise nekretnina i vlasnika. Naravno, uvođenje dodatnih poreza na nekretnine će kao posljedicu imati manji poticaj da ljudi prijave čestice, nekretnine. Nadalje, vrijednost svih zemljišta ili objekata nije ista i u mnogo slučajeva je teško procjeniti pravu cijenu određene nekretnine (nedostatak ili nerazvijenost tržišta u određenim djelovima zemlje dovodi do problema procjene vrijednosti). Činjenica da 83% stanova u Hrvatskoj je u vlasništvu osoba koje i žive u tom stanu je poznata svima kao i da će oni plaćati porez na imovinu, ne samo imućni. IJF čak kaže da bi nametanje tog poreza ugrozilo njihovu egzistenciju, dok će imućni građani ulagati u neoporezivu movinu, a ne u nekretnine. Očekivano kao i uvijek, porez će vješto biti izbjegnut od strane onih za koje je namjenjen.

(Stavio sam novi graf za Lafferovu krivulju. Na onom prije, prihod od porez na dobiti kao postotak BDPa je bio 1.42%, dok je zapravo za 2004. godinu bio 2.04%. Pa da se ispravim.)