Iz grafova koje si poslao jasno se vidi generiranje ekstra profita – udio pusaca nije pao ni priblizno koliko je porasla cijena.
Recimo za period 97 – today realna cijena je porasla za 82% (sa faktor 1.4 na cca. 2.55), a udio pusaca je pao sa 38% na 28% tj. pao je za 30tak posto.

I u tome je razlika ta dva pristupa, povecanim porezima samo smanjujes udio pusaca preko neelasticne potraznje dok tjeranjem kompanija na udio u lijecenju istovremeni i djelomicno smanjujes profitabilnost cijele industrije sto je cini neatraktivnijom za ulagacki sektor i time je izlazes vecoj cijeni kapitala sto cijeli taj posao cinineatraktivnim. I na taj nacin dijelujes na dva fronta.

Ja sam naveo ovu američku nagodbu na brizinu, ali nema tu podjele troškova i participacije u liječenju. Sve uglavnom snosi pušač kroz više cijene. Uostalom, bit nagodbe jest da je ista kao i povećanje ili uvođenje poreza na cigarete – sve snosi pušač. Naravno dok se njihov broj ne smanji zbog viših cijena i tako duhanske kompanije pate zbog manje zarade. PhilipMorris nema veliku zaradu u americi već godinama. Tržište je zasićeno, pušača je sve manje. Njihova je jedina šansa na novim, mladim tržištima.

Bit svega, kao mini zaključaj, je da uvođenje ili povećanje poreza, ogromnih tužbi i nagodba djeluje na smanjenje broja pušača. Tako se ne može računati na porezne prihode uz neku statičku prognozu pušača. I jednostavno nema, ne vidim, nekog načina da duhanska industrija sudjeluje u liječenju. Sve će se na kraju prevaliti na leđa pušača kroz više cijene. Njihov broj će sve polako smanjiti i tako možda smanjiti ukupne troškove liječenja bolesti kao posljedica pušenja. I to je cilj. Ne skupljati poreze ili kazniti duhansku industriju.

U prvom dijelu objašnjavaš da povećanje poreza i krajnje cijene cigareta neće generirati dodatni porezni prihod, a u drugom tumačiš kako povečanje cijena cigareta od strane porizvođaća će ipak generirati ekstra profit jer je potražnja za cigaretama neelastična zbog ovisničkog karaktera pušenja.
No to ne mijenja konačnu poantu.

Konačni zaključak bi trebao biti da bi bilo korisnije dobiti presudu ili nagodbu u stilu amerike gdje duhanska industrija treba participirati u troškovima liječenja. Na taj način se svima u pušačkom lancu daje šansa da podijele teret štete koju pušenje donosi društvu kao takvom.
1. Duhanska industrija može birati ili balansirati da li će taj dodatni trošak prebaciti na pošaće ili će to nadoknaditi iz svojih (vrlo visokih) proizvodnih marži
2. Pušači će plaćati veću cijenu cigareta (dio troška će se sigurno prebaciti na krajnju cijenu)
3. Dioničari ili vlasnici duhanskih korporacija će se morati zadovoljiti nižim kapitalnim prinosima od svojih udjela u toj industriji što će smanjiti razinu investicija.

S druge strane, udar na cijenu dodatnim porezima ili trošarinama napada se samo karnjeg potrošaća, dok sama duhanska industrija i dioničari mogu i profitirati jer mogu i povećati svoje marže prilikom povećavanja cijena krajnjeg proizvoda zbog dodatnih poreza.

Iako je dakle participacija duhanske industrije u troškovima liječenja poželjnije rješenje, bojim se da je kod nas neizvedivo zbog stanja u društvu i (ne)kvalitete sva tri stupa vlasti.
Iz toga proizlazi da je udar na krajnju cijenu putem dodatnih poreza jedini mogući u ovom trenutku.

Možda bi dodatni porez na dobit isključivo za duhansku industriju mogao biti neko međurješenje, ali takav bi se porez mogao vrlo lako izbjegavati preljevanjem troškova na druge djelatnosti.

“Svako dodatno povećanje poreza kako bi se “ulovio” željeni prihod će dodatno utjecati na smanjenje broja pušača. I to je uredu, jer porezni prihodi i nisu primarni razlog zašto oporezivati “štetnu ovisnost”. Iz tog razloga vjerojatno je da oporezivanje štetne ovisnosti poput pušenja neće donjeti prihode kojima se Ministarstvo nada.”

Je, ali pad potrošnje cigareta “kasni” za rastom cijene. To je očito na grafovima, tako da će država ipak profitirati.

Ja ne znam čemu se točno ministarstvo nada, ali možda je njihova ideja i bila zarada na tom vremenskom odmaku?