IOM mi nije poznato kao neko istaknuto priznanje. Mislim da je sve to povezano zajedno sa onim klaunovskim poslom Man of the Year nagrada i slicnih gluposti iz American Biographical Institute. Kulic je u drustvenoj znanosti u rangu “snake oil salesman.”
To si ti lijepo istaknuo a i ja sam napisao negdje o tim kupljenim glupim nagradama Kulica.

Cambridge u imenu nije povezano sa Cambridge University. Cambridga ima mnogo, i u Kanadi i u Americi i Engleskoj naravno.

Dakle, nebitno što pise ispod njegovog imena. Koliko je ozbiljan covjek, toliko je ozbiljna i ta nagrada.

P.S. Sorry na kasnijem odgovoru. Post sam na Polittici vidio.

Neki njegovi radovi su blago rečeno zbrkani… da ne budem grublji…

Kako ozbiljni ekonomisti-praktičari, ali i znanstvenici toleriraju da netko ozbiljno na svoje knjige ispod imena napiše IOM Cambridge?

Prvo: dakle, slažemo se — ideje ne mogu imati vlasnika.

Drugo: prihvaćam tvoj argument, ideje se mogu prodati. Ali ne zato što bi ideja sama po sebi imala neku vrijednost (jer je nema), već zao što uvijek ima naivaca koji su spremni kupiti svašta jer misle da to ima neku vrijednost koju nema.

I treće: “Rat i mir” nije ideja.

Mislim da smo sad apsolvirali ovu temu. (Zapravo su to bile tri teme a ne jedna.)

Savjetujem ti da drugi put u dva u noći ne odgovaraš na postove, nego se lijepo prvo odmoriš do jutra. U to doba ljudi imaju tendenciju biti osjetljiviji. (Ne brini, isto vrijedi i za mene.)

Ali, idemo na tvoju definiciju ideje: ideja je koncept, opcenita predodzba o tome koje aktivnosti treba napraviti da bis e doslo do zarade. To ti kazes.

Pada mi na um koncept neke televizijske serije, neke televizijske zabavne emisije. To se prodaje. I neki moji prijatelji su na taj nacin stekli lijepe nofce.

Naravno, ti kazes u nesto ranijem postu: Netko može imati neku ideju i nikome ne pričati ništa o njoj, ali to ne znači da ju on posjeduje — ista ideja može sasvim neovisno pasti na pamet nekom drugome.

To sto si ti rekao je donekle tocno. Naime, koncept televizijske serije moze pasti na um i tebi i meni, pa ti zakljucujes da je ne posjedujemo ni ti ni ja. Zasto tako zakljucujes? Zato sto ni ti ni ja ne mozemo zastititi zauvijek koncept (ideju) koji nam je pao na um. Uvijek to moze pasti na um i nekom drugom.

To je poveznica na onaj moj post o vlasnistvu i zastiti, iskljucenju uljeza, ako me slijedis.

Medjutim, ja nisam ni govorio o vlasnistvu, ja sam rekao – mozda ideje ne mogu imati vlasnika ali se prodaju.

Cijela prica s intelektualnim vlasnistvom, koje je vise manje vlasnistvo ideja, sastoji se u njegovoj zastiti da bi se bolje prodavalo. Medjutim, moze se prodavati i bez formalne zastite. Kupac televizijske serije poslije moze zastititi koncept koji je kupio, ali i ne mora ako je uvjeren da ga nitko ne moze bolje realizirati nego on.

Da zakljucim, rekao si da je ideja koncept i da ideje ne mogu imati vlasnika.
Znajuci sta znaci pojam vlasnika rekao sam OK, mozda ne mogu imati vlasnika ali se prodaju.
Pitao si, navedi primjer.
Naveo sam primjer koji ti se nije svidio (Rat i mir, za razliku od cekica), a sad navodim primjer koncepta televizijske serije.

Ti ces mozda opet nesto dodati, sto ja ne mogu pretpostaviti sto ce biti, opet ces malo promijeniti definiciju ideje, ideju ideje, plan ideje, koncept ideje.

Inace, ako si htio reci da su danas autorska prava i intelektualno vlasnistvo ekstenzivni, da se pretjeralo, mozemo se sloziti. Ali, da se ideje prodaju, cak i ako nemaju vlasnika, to mi se cini neupitno. Mozda se prodaju zato sto ima kupaca, onih kojima se ne da cekati da i njima padne na um ista ili bolja ideja (tv serije) a spretni su u realizaciji (imaju tv studio).

Zujim?

Ako hoćeš moju definiciju poslovne (o tome pričamo, ne?) ideje, evo otprilike: ideja je koncept, općenita predodžba o tome koju aktivnost treba napraviti da bi se došlo do zarade. Realizacija, s druge strane, predstavlja stvaran trud uložen u to da se navedena ideja provede u djelo, odnosno da se zaista i dođe do zarade.

Realizacija ne mora nužno biti fizička — na primjer softver ili roman u digitalnom obliku — ali je konkretan. Ista ideja može imati niz realizacija koje su međusobno različite a da ipak predstavljaju istu početnu ideju (recimo MS Word i WordPress).

Na primjer, stogod ima materijalnu realizaciju nije ideja. U teoriji vlasnistva Hegel vrlo cvrsto tvrdi da je vlasnistvo moguce samo nad materijalnim objektima. Inace, ne bi moglo biti zasticeno, a ako nije zasticeno onda nije vlasnistvo (po Hegelu). Cak i telekomunikacijski spektar ima svoju materijalnu realizaciju u instrumentima koji provjeravaju ima li u spektru uljeza.

Sve to stoji, sve pet. Moze se filozofirati i dalje, na primjer da je ideja, kao kod Platona, apstraktna slika neke materijalne stvari (prijevod rijeci ideja je upravo to, slika) – ideja konja, za razliku od konkretnog konja itd. Cekic i Rat i mir su gledajuci s te strane jedno te isto.

Time, medjutim, u ekonomiji ne postizemo puno. Meni se cini, ali znam da se moze opovrgavati, da kad Tolstoj prodaje Rat i mir on vise prodaje ideju nego kad prodaje cekic.

A ti sad opovrgavaj. Velim, moze se. Ne gledajuci filozofski, nego sasvim lingvisticki, plan i ideja su ponekad, mozda cak i cesto, sinonimi.

Mozda bi se iz zacaranog kruga pomakli kad bi ti definirao kaj je tebi ideja.

A mozda bi usli u novi krug natezanja. To ovisi o temperamentu, i sto netko zeli postici od razgovora. Meni do natezanja nije.

Roman od nekoliko stotina stranica definitivno nije ideja, to je vrlo konkretna realizacija postignuta mukotrpnim radom.

3. Koji su osnovni motivi ulaska u poduzetništvo?

dva su glavna motiva kod osobe koja ulazi u poduzetništvo :

1. osiguravanje egzistencije svoje obitelji
2. zarada i bogaćenje (što je ujedno i osnovni cilj)

Mislim evo ravno iz knjige. Nije to moje misljenje. To je cilj poduzeca. To je cilj svakoga koji ulazi u posao i otvara poduzece. To je cilj dionicara. Adam Smith je pricao o profitu kao jednom od glavnih ciljeva poduzetnika. Mislim o cemu mi pricamo? Kad ja ulazim u posao ili bilo tko i ulozio je u taj posao svoje strojeve, poslovni prostor, zalihe, novce on je vlasnik kapitala i poduzetnik i iako mozda uziva u tome sto radi on zeli ostvariti prihode i to minimalno takve prohode da ostvaruje normalan profit da moze pokriti troskove svojeg poduzeca cak dapace on zeli ostvariti i ekonomski profit da moze uloziti u tvrtku ili da moze dobiti nesto i natrag za sav rizik kojem se je izlozio.

Ako sam ja nešto pomješao, reci šta.

Netko može imati neku ideju i nikome ne pričati ništa o njoj, ali to ne znači da ju on posjeduje — ista ideja može sasvim neovisno pasti na pamet nekom drugome.

Ideju mnogi smatraju presudnom u poduzetništvu, no to nije ni blizu realnosti; i najbolje ideje ništa ne vrijede dok se ne realiziraju.

Usput, nisam govorio o “tebi” kao pokretaču poduzeća, nego tebi osobno. Tebi je to možda cilj u pokretanju poduzeća, nije svima.

Meni je prvi cilj ostvariti neku ideju, učiniti nešto korisno svima, a tek onda ostvariti profit.

Financijski plus o kojemu ti govoriš nije profit, to je preduvjet za sve ostale stvari. On nije cilj, nego stanica na putu do cilja.