Sad se ne mogu sjetiti linka pa i ne mogu kategorički trvditi, ali mislim da je sistem vouchera bio prije svega za obavezno školstvo (dakle osnovno i eventualno srednje). Za visoko je bilo ta fora da sveučilište dobija neki postotal (npr. 1%) od zarade.

Mislim da nije tako losa situacija kako je oni nastoje prikazati.

Skolarine su nisu tako velike. Ima od 4000, 5000 kuna za izvanredne pa do 7000, 8000 za redovite.

Postoje mjesta uz potporu MZOŠ koja na dosta fakulteta nakon prvog pa cak i drugog roka redovito ostanu nepopunjena.

Prosle godine za drugi rok je ostalo na sveucilistu u rijeci primjer 314 mjesta uz potpunu potporu i 827 uz djelomicnu potporu i sigurno ih je ostalo i nakon drugog roka dosta.

Malo me je Britanija iznenadila sa svojim porezom. Mislim da to nije najbolje rijesenje i da moze prakticki biti katastrofalno.

BUDGET 2009: Britain faces ‘brain drain’ as top earners flee to escape Darling’s new 50% income tax rate.

City experts warned tonight that top earners could leave Britain to avoid Labour’s new 50 per cent tax on the rich.

Alistair Darling sparked fears of a ‘brain drain’ with a shock increase in the top income tax rate in a Budget harking back to Old Labour today.

He revealed measures aimed at punishing high earners in a bid to drag Britain out of the worst recession since the Second World War.

Westminster was stunned as he outlined a new 50 per cent tax band for those earning more than £150,000 which will come into force next year.

TANSTAAFL is an acronym for the adage “There Ain’t No Such Thing As A Free Lunch” originating in the 1940s and later popularized by science fiction writer Robert A. Heinlein in his 1966 novel The Moon Is a Harsh Mistress, which discusses the problems caused by not considering the eventual outcome of an unbalanced economy. This phrase and book are popular with libertarians and is often seen in economics textbooks. In order to avoid the double negative “ain’t no” (which means ‘is not any’) the acronym “TINSTAAFL” (There Is No Such Thing As A Free Lunch) is sometimes used.

Nacin financiranja obrazovanja (kao i zdravstva) izrazito obiljezava karakter neke zemlje.
Ja se slazem sa studenitima kad oni vrlo emotivno kazu da je obrazovanje pravo a ne privilegija. Zaista, kojagod da je cijena (znam sta sam rekao) pitanje je osnovnog ljudskog dostojanstva mogucnost (realna mogucnost, opet znam sta sam rekao) da kontinuirano ucis. Taj se uzitak tesko moze kompenzirati drugim uzicima. Ucenjem se stjece samosvijest.

Fraza o besplatnom rucku tesko da je puno vise nego fraza. Netko na kraju mora platiti i “besplatno obrazovanje, to je tocno i trivijalno, medjutim ako mi ga netko plati ono je besplatno.
Veliki ekonomist Yoram Barzel dokazuje, potpuno nevezano s Friedmanom, da je u svakoj razmjeni jedan dio besplatan.
Na primjer, cijena svih mjesta u kino-dvorani je ista, ali oni koji uhvate bolje mjesto dobiju jedan dio besplatno (to je bas njegov primjer, ali ne ulazim u pojedinosti).

Isto je i sa skolarinama – ako su recimo sedam tisuca kuna na godinu, Todorici bi platili cak i petnaest tisuca, dakle onaj dio koji nisu platili dobili su na dar.

U slucaju hrvatskih studenata upravo je rijec o tome, studiraju oni koji to mogu platiti.
Nije rijec samo o uzitku i dostojanstvu ucenja, nego o tzv. vertikalnoj mobilnosti koju obrazovanje omogucava.
Siromasni doktor znanosti je jos uvijek doktor znanosti, ima samopostovanje i najcesce je cijenjen u drustvu.
Socijalno zdravlje sredine dobrim dijelom ovisi o dinamici vertikalne mobilnosti. To je ono cime se i Amerika hvali – Obama moze postati predsjednik, moze zavrsiti Harvard itd.

Pitanje je, naravno, kako postici vecu vertikalnu mobilnost, drustvo sansi, kad je rijec o obrazovanju.

Koliko ja znam Friedmanov prijedlog za organizaciju obrazovanja bio je voucher sistem, dakle kvazi trziste. Meni se cini da to ne funkcionira iz jednostavnog razloga sto “kupac” kad je rijec o obrazovanju nema blagog pojma sta zeli… tesko moze usporedjivati (osobito unaprijed, prije kupnje) a sta je kupio saznaje tek kad je kupio, nakon godina i godina. Cesto je slicno is prodavacem.
To ne znaci da za tu dilemu ja imam rjesenje. Zato je potrebno gledati eksperimente s obrazovanjem i pokusati nesto nauciti. Oni su brojni upravo zato sto je obrazovanje kljucna stvar.
Meni se cini da u Hrvatskoj nema potencijala za privatno financiranje obrazovanja, u smislu fundacija.
Zato sam spomenuo drzavne stipendije, ali sistem je naravno otvoren za svako dodatno finacniranje.
Jednim dijelom to bi utjecalo i na brain drain. On je potreban i pozeljan u nekoj mjeri, ali ne kao oblik bijega, sto se sad dogadja. Dakle, onaj tko odlazi mora odmah vratiti svoju stipendiju, osim ako ide na daljnje usavrsavanje. To bi mozda bio jedan prijedlog.
I tako, trebalo bi raditi na oblikovanju sustava u detaljima… trabalo bi kombinirati iskustva…
Ah, da – u Hrvatskoj se spominje mnostvo ljudi koji nisu zavrsili faks.
No, sto to znaci. Dodje netko iz provincije, na primjer, i zavrsi dvije godine, polozi nekoliko osnovnih predmeta, na tehnickim faksovima matematiku, programiranje itd. na Pravu Rimsko pravo itd.
On je ipak nesto naucio. Valjalo bi studij tako organizirati, a mozda sad vec i jest, da – kao i u nekim drugim zemljama – bude normalno javiti se na natjecaj za posao s popisom predmeta koji si polozio. Firma ti moze organizirati jos jedan semestar nekog tecaja koji bi te kvalificirao za odredjenu struku. Mozes i sam – dopunsko i fleksibilno obrazovanje su znak zdravlja sustava.
U ulici u kojoj zivim su tri takve skole, certificirane, koje daju kadrove spremne se ukljuciti u radni proces – bilo da skoluju studente koji nisu mogli dalje, bilo da skoluju one koji su izgubili posao pa im treba dogradnja.
Svijet je velik i ima nepregledno mnostvo rjesenja

@neutrino
Ni ja ne mislim automatski da besplatno mora značiti i loše. Ali eto tako slično i Bijeliš govori u Otvorenom. Svakako da bez dovoljnog financiranja ne samo za pokrivanje svih troškova, već i unaprijeđivanje ponude, ta “besplatna” sveučilišta bi polako (a možda i ubrzano) gubila na kvaliteti u odnosu na privatna ali i strana u istom rangu koja su kvalitetnije financirana.
To je, ja mislim, djelomično i što se događalo u posljednjih 60tak godina. Prijašnji sustav nije učinio čuda za kvalitetu i efikasnost studiranja.

Nasuprot mnogim paušalnim, ideološkim mišljenjima u Hrvatskoj, privatno vođena sveučilišta imaju veliki interes privlačiti i zadržavati odlične potencijale i kadrove – na svim nivoima obrazovanja. Tako, spremni su financijski pomoći studentu, nagraditi ga i slično. Ispunjavanje te rupe u odnosu na države fakultete predstavlja priliku za privući kvalitetnije studentsko tijelo.

Da se mene pita, ja bih isto svakako bio za varijantu ideje koju zastupa Starac (a, ako ne griješim ta je ideja potekla od Miltone Friedmana). Međutim, onima s filozofskog bi i to bila “komercijalizacija”.

A drugo, potpuno si u pravu što se tiče stipendija; samo što mi na ovom našem zaostalom Balkanu ne moraju biti isključivo državne. U svijetu postoje fondacije koje postoje kako bi pružale mogućnost stipendiranja studentima određenih područja, a često i privatne firme daju stipendiju kojoj je jedan od uvjeta rad u toj firmi određeni broj godina nakon diplome.

Time bi se u u neku ruku izjednacili drzavni i privatni fakulteti, vise bi studenata islo na bolje faksove (ili one koji krace traju). Samo najbogatiji ne bi morali dobiti tu stipendiju, ali oni ionako idu studirati vani.

Je li bi to bilo besplatno skolovanje? Ili placeno? Mislim da o toj dilemi u tom sustavu nema smisla rasporavljati. U svakom slucaju, mislim da bi to diglo i razinu kvalitete skole. Da ne bude dileme, ideja uopce nije moja, nego prepisana iz nekih visokorazvijenih (ili, ako hocete bogatih), zemalja.
Naravno, to ne sprecava firme da stipendiraju pojedine profile i privatno (od inzenjera do prevoditelja…), kao ni obrazovnu industriju da ulaze u nastavnike.
Ne znam sta ce se dogoditi s prosvjedom, nit sam citao nit gledao, jer mi se cini da nemam sta nauciti, ali ako bi prosvjed doveo do podizanja kvalitete obrazovanja i ulaganja u obrazovanje, to bi bilo sjajno.

No, jedna me stvar malo muci u cijeloj prici “Besplatarenje i srozavanje neće postići mnogo u ukidanju nejednakosti pristupa sveučilištu i samo će dovesti do mediokritetnog javnog visokog obrazovanja.”

Zasto besplatno mora znaciti i srozavanje? I zasto bi moralo dovesti do mediokritetnog javnog visokog obrazovanja.

Zasto bi privatni fakulteti uletjeli u tu rupu nedostatnog sustava? Mogli bi, slazem se, ali ne vidim sto bi ih na to moglo natjerati.