Arhiva za Svibanj, 2009

31. Svibanj 2009

Nedjeljno čitanje – Mihaljek i Fiskalna politika u Hrvatskoj

autora/ice cronomy

Ako ste pročitali posljednji Newsletter (br. 39) Katarine Ott iz IJF, znali ste da Dubravko Mihaljek, naš vjerojatno ponajbolji i najmanje politički pristran (i.e. najviše ‘nezavisni’ kako se kod nas vole nazivati) ekonomist, priprema newsletter br. 40. Nisam očekivao da će ovako brzo izaći, ali eto tu je, veći nego obično (14. stranica) i sa mnoštvom vrlo informativnih tablica i grafova.

Financijska previranja u središnjoj i istočnoj Europi i fiskalna politika u Hrvatskoj.

Nisam stigao puno pročitati i planiram provesti nedjeljno popodne uz njega, kao predah od diskusije oko “besplatnog” visokog školstva. (Ni s tim nismo još završili.) Ipak, evo onako lijeno par zaključnih paragrafa.

Učinkovitost proračunske ekspanzije u ublažavanju recesije također ovisi o otvorenosti ekonomije. Fiskalni multiplikatori obično su niži u malim i otvorenijim gospodarstvima, gdje se relativno velik dio sredstava namijenjen privatnim subjektima troši na uvoz umjesto na robu i usluge domaće proizvodnje (MMF, 2008). Čini se da se Hrvatska prilično dobro uklapa u taj opis.

Osim toga, veće zaduživanje države uključuje istiskivanje privatnog sektora iz ponude domaćih kredita. Banke i drugi domaći ulagači za vrijeme recesije često daju prednost posjedovanju državnih obveznica kao relativno sigurnoj imovini koja daje visoke prinose. To pak istiskuje ulaganje u privatnu imovinu kao što su zajmovi poduzećima i stanovništvu.

Ukratko, rizici za održivost i učinkovitost fiskalne ekspanzije u Hrvatskoj trenutačno su vrlo veliki. Popuštanje pred populističkim pritiscima i upuštanje u fiskalnu ekspanziju u sadašnjoj situaciji, na rubu krize, moglo bi opasno ugroziti makroekonomsku i financijsku stabilnost te gurnuti gospodarstvo još dublje u krizu umjesto da ga iz nje izbavi.

29. Svibanj 2009

Nadovezano na komentare o visokom obrazovanju

autora/ice cronomy

Živahna diskusija, opet oko visokog obrazovanja i studentskih zahtjeva, se razvila nakon zadnjeg posta. Jedan od povoda je članak/reportaža u Večernjem sa okruglog stola “Pristup obrazovanju kao odrednica socijalne uključenost”. Iako službene, sveobuhvatne, stranice okruglog stola i izlaganja nema, par zanimljivosti se uočilo i iz samog članka. Počeo sam odgovarati na komentare pa se odužilo.

Oznake:
27. Svibanj 2009

O ‘Iluziji besplatnosti’

autora/ice cronomy

Velimir Šonje ima dobar članak u Poslovnom. Vezano za onu tragediju hrvatske političke ekonomije, Šonje piše o sindromu ‘iluzije besplatnosti’ i beskrupuloznoj redistribuciji. Uz to, mogućnost nastanka hrvatskog liberalnog kapitalizma. Šonje ima zanimljivu tezu (ja to shvaćam kao njegovu tezu, koji bi trebao elaborirati kako sam kaže scientifikacijom) o cehu koji poduzetnici plaćaju radi održavanja ‘iluzije besplatnosti’.

Diskriminirani su od političkog procesa jer su manjina (≈25% glasova) i iskorištavani kao direktan i indirektan izvor poreznih prihoda. Uz to, najzabrinjavajuće je da se vjerojatno radi, po mišljenju Šonje, o duboko usađenom prijeziru kod određenih grupa prema poduzetnicima i što oni predstavljaju. (bazirano na par loših jabuka, ali u biti bez temelja)

Da bi prenio sve ideje koje Šonje iznosi, trebao bih kopirati cijeli tekst, što neću. Ipak, evo par izvadaka sa nastojanjem da ne izvučem previše iz konteksta. (Cijeli tekst pročitajte ovdje.)

Što je zajedničko studentskim i profesorskim zahtjevima za besplatnim školovanjem, smještajem i hranom, …

Zajednička im je iluzija o mogućnosti besplatnosti, praćena potpunom društvenom neosjetljivošću za onoga tko plaća. Onaj tko iznosi zahtjev i donosi odluku pretpostavlja da negdje u društvu postoji onaj tko može, odnosno mora platiti ostvarenje nekoga općeg dobra. ….

Nepodnošljiva lakoća zaborava na platitelje u našem je društvu dodatno olakšana. Tu je rašireno gađenje prema poduzetništvu, odnosno onima koji izravno plaćaju i omogućavaju da drugi uplaćuju u državni proračun. …

Spojimo tri bitna čimbenika: malobrojnost poduzetnika i neto platitelja poreza i doprinosa (okvirno ne puno više od 25% ukupnoga broja glasača), vjera u neupitnost vlastitoga interesnog prioriteta uz neosjetljivost prema manjini koja sve to plaća, i na kraju, opravdanje pred samim sobom jer lako je biti neosjetljiv prema nekome tko dolazi iz sumnjiva profaniranog polusvijeta privatizacije i privatnoga poduzetništva. Na taj način dolazimo do prilično jasnoga opisa političko-ekonomskog duha današnje Hrvatske. Ta će nam slika kirurškom preciznošću objasniti zašto studenti na prosvjedima ne postavljaju pitanje koliko je obrazovanje kvalitetno, tko ih obrazuje, kako ih obrazuje i priprema li ih to obrazovanje za posao na otvorenom tržištu rada Europske unije. …

Ekonomski i društveni razvoj se između ostaloga reflektira u scientifikaciji i demokratizaciji političkih procesa. To znači da bi se vladine mjere trebale uvoditi nakon pažljivih analiza i dugotrajnih konzultativnih procesa koji uključuju sve zainteresirane strane. Scientifikacija i demokratizacija državne intervencije uništavaju improvizaciju i demagogiju, ta gnojiva prosječnosti. Uštede novca poreznih obveznika i njihovo efikasnije trošenje samo su ekonomski nusproizvodi te promijenjene političke i moralne infrastrukture jednoga društva.

O čemu sam ja razmišljao, osim te neosjetljivosti za što smatram da je prenaglašen faktor, je da se radi o osnovnom brkanju i nesvijesnosti o pojmovima ‘pravo’ i ‘benefit.’ I to je načina na koji možemo razmišljati i daleko više bi se razumjelo kad bi se razmislilo sa razlikama na umu. ‘Pravo’ na neko dobro i uslugu se kod nas odmah izjednačava sa bezrezervnom besplatnošću, te se bilo koja devijacija od tog modela odbacuje kao uskraćivanje prava i prijevara. Kad bi studenti gledali na besplatno studiranje, dom, prehranu kao na ‘benefite’ razumijeli bi da je to zapravo omogućeni ‘benefit’ jer netko za to snosi i trošak, a ne nekakvo arbitralno pravo koji tamo netko “može i mora platiti” kako bi se održala iluzija besplatnosti. Siguran sam da i ima studenata kojima je to jasno. Šonje stoga lamentira da se troškovna strana i posljedice zanemaruju, te studente i profesore (indirektno) optužuje za svjesno jednostrano računovodstvo – uz ostale skupine koje zahtjevaju besplatno ovo i ono. Ja jedino mislim da se ne radi toliko o namjernom zaboravu, jer studenti, vjerojatno daleko više nego profesori, nisu dovoljno svjesni razlike između (smisla i posljedica) prava i benefita, tj. mehanizama kojim se prava mogu ostvariti. Ako pak jesu svjesni toga, onda jednostavno namjerno savijaju pojmove kako im paše. Kako bilo, ne krivim ih, sažaljevam ih.

Nada da će demagogija biti odbačena od zrelog društva je vrijedna spomena. Kako će doći do tog zrelog društva, ostaje upitnik. Mislim da nismo naučili neke lekcije već desetljećima i da smo “svjetlosnim” godinama iza razmišljanja razvijenih društava. Međutim, još veći problem od toga je da sporo učimo, sporo primjenjujemo i sporo mjenjamo. Zar nije Porter rekao nešto slično nedavno u Zagrebu?

Kratkovidni su prije nekoliko mjeseci prognozirali da kriza donosi poraz takozvanoga neoliberalnog modela i povratak kejnezijanizmu, pa čak i marksizmu. Paradoksalno je što će se u dugom roku dogoditi upravo suprotno. Iluzija besplatnosti doživjet će svoj konačni poraz zbog ekonomske nužnosti. I kao što su djeca cvijeća na Zapadu stvorila nov kapitalizam, tako će i ova generacija naših studenata pod pritiskom ekonomske stvarnosti u otvorenom i integriranom svijetu stvoriti pravi, hrvatski liberalni kapitalizam. Samo će bojnom pokliču “znanje nije roba” dodati “… ali je kapital”. Demagoška razmetanja pod političkim zastavama na kojima piše “besplatno sve i svima” postat će luksuz i manipulacija koju će sazrelo društvo naučiti prozreti u začetku.

25. Svibanj 2009

Tragedija hrvatske političke ekonomije…

autora/ice cronomy

… je da je u biti nema. Za HDZ/Sanadera je sve samo pitanje preraspodijele i populističkog podilaženja kako bi očuvao socijalni mir i ostao na vlasti. Ako krenemo razmišljati o strukturi lokalne samouprave i nevoljkosti ka reformi, puno toga se može isčitati i interpretirati iz ovoga.

Dok u nizu drugih zemalja zahvaćenih ekonomskom krizom padaju vlade i raspisuju se izvanredni izbori na kojima pobjedu odnosi opozicija, HDZ na sredini Vladina mandata pobjeđuje u 14 županija.  Jedni tumače da u kriznim situacijama, kad se boje za sutrašnjicu, građani ne žele  promjene i radije biraju ostanak u poznatoj situaciji, makar ona bila i loša.

….

Osim toga, analitičari upozoravaju da je HDZ-ova Vlada vezala uz proračun golem broj ljudi, od rodilja do branitelja, koji se boje da bi mogli biti žrtve mogućeg kresanja javne potrošnje.

Dok danas, Sanader je pokazao da mu ništa ne valja i da malo razumije o alternativama i opcijama koji bi mogao iskoristiti, te izmišlja toplu vodu.

Premijer nije odolio a da ne pecne političke takmace, pa je poručio da ovo nije vrijeme za eksperimente i za stavljanje budućnosti na bubanj.

– Neće nas iz krize izvući stari i propali socijalistički recepti novih poreza, devalvacija nacionalne valute ni prijedlozi neoliberalnih skupina koje se zauzimaju za jednake poreze bogatima i siromašnima – rekao je Sanader. Umjesto takvih, kako je rekao ekstrema, Vlada je razvila model socijalno-tržišnog gospodarstva.

– Socijalno-tržišno gospodarstvo u krizi se nameće kao rješenje za reforme međunarodnog gospodarstva i za razvitak novoga tipa kapitalizma – zaključio je Sanader. Ministar gospodarstva Damir Polančec pak najavio je da će njegovo ministarstvo iz svog proračuna ove godine prvi put izbrojiti 65 milijuna kuna za pomoć izvoznicima.

Prvo. Da li je Sanaderu jasno, s obzirom na prvi citat iznad, da je on najveći socijalist?

Drugo. Ovo da je “Vlada razvila model socijalno-tržišnog gospodarstva” bode u oči. Ako su performanse posljednjih 5 godina Vladinog razvijanja socijalno-tržišnog gospodarstva ikakva indikacija, jao si ga nama sa takvim “rješenjem”. To rješenje po Sanaderu otprilike ide ovako: “tržišno” radite, investirajte i zarađujte što bolje i više možete, bez puno osnovne pomoći potpore od države, jer sami kao poduzetnici, investitori i radnici znate najbolje što? kako? i za koga?. Onda kad zaradite i privredite mi ćemo vam “socijalno” uzeti veliki dio jer sami ne znate kako i što sa tim zarađenim novcem. Mi ćemo to bolje od vas.

Uvijek ona ista stara priča da jednostavno nema zdrave alternative u Hrvatskoj.

23. Svibanj 2009

Oporavak

autora/ice cronomy

Ne, ekonomija se baš i ne oporavlja. Ja sa oporavljam od sezonskog napada sinusitisa. Studentski bunt se očekivano počeo raspadati, jedino ffzg pokušava iscenirati oporavak.

Moram i ja kao i digresije.info bloger prije više od mjesec dana pitati šta je sad pak ovo? Poanta performansa mi izmiče. Poruka bar koda mi je nejasna. Da li je to na nekom apstraktom levelu koji ja ne mogu dohvatiti ili čisto bedasto?

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu održali su prosvjedni performans na Trgu bana Jelačića pod sloganom „Kupujmo hrvatske studente!“.

Studenti su na čelo nacrtali ‘bar kod’ čime su poručili još jednom da ‘znanje nije roba’, te su legli na trg i ‘prodavali’ se po cijeni 10.000kn

Osim što još jednom pokazivanja nesposobnosti agumentiranja, poruka je opet ista; znanje nije roba i ne žele ga izmjenjivati/trgovati za novac. Ok, to smo shvatili. Naravno, to podrazumjeva da osim što ga ne žele kupovati, ne žele ga ni prodavati. Dakle neće i ne žele prodavati poslodavcima (“za novac”) svoje znanje i specijalizirane vještine koje su stjecali i razradili tokom studija. Da li to znači rad bez plaće ili , vjerojatnije, bez premije iznad zakonskog minimalca? To valjda podrazumijeva i samozaposlenost? Razumijemo poruku, ali način na koji je ona prenešena je promašen. Loš marketing.

Podsjeća me na epizodu Seinfelda “Junk Mail” u kojoj Kramer protestira protiv poštanske usluge. Osim djelenja letaka o “zlu pošte” imao je i lutku u uniformi poštara sa vedrom preko glave. “Zašto poštar ima vedro na glavi?” pita George. “Ha? Pa jer simbolizira naše gonjenje” odgovori Kramer. “Onda … ne bi li ti trebao nositi vedro?” kaže George. Poruka je vidljiva i razumljiva, ali je očajno, nekonstruktivno i tragikomično prenesena.

Dakle, što ovaj bar kod i cijene od 10 000 kuna predstavlja?  Proizvod i njegovu cijenu? Ali nitko ‘studenta’ kao tijelo ne želi. Tijelo košta mnogo za održavati na životu. Možda zvuči grubo, ali tijelo kao tako baš se i ne cijeni i traži. Njegove sposobnosti i viještine, motoričke, a posebice umne, se cijene i traže. Ne zanima nas tijelo, već ono što ono donosi sa sobom: vještine, ideje, poduhvate, odvažnost za rizik, smjelost … znanje. No studenti nekako (zbog krivih dojmova?) misle obrnuto, pa su izgleda “odlučili” prodati tijelo za 10 000 kuna, umjesto prodavati um, znanje i viještine za 10 000 kuna na mjesec.

Da li je itko od tih studenata razmislio o tome što rade i što žele signalizirati? Žalosno je jer se radi o tobože bistrim studentima, a sve je zbrda zdola.

Oznake:
19. Svibanj 2009

Ekonomski PR problem (za ljevičare pogotovo)

autora/ice cronomy

Da ekonomisti i njihova znanost imaju problem u odnosu sa i utjecajem na javnost i političare je već poznato. “Zašto” argumenata ima više, iako ključni razlozi nisu još kristalno jasni. Jedan od argumenta je i predpostavka osobnog-interesa kao niti vodilje u odlučivanju. Ljevica to odmah izjednačava sa sebičnošću, stvara perverziju od čitave predpostavke. Tu dolazi do odvraćanja od ekonomskog načina razmišljanja za javnost i akademsku ljevicu. Nick Rowe na svom blogu i u svom pregledu knjige Filthy Lucre: Economics for People who Hate Capitalism Josepha Heath,a ima zanimljivu diskusiju o tome.

Heath, imenjak, mladi  jeprofesor filozofije na Sveučilištu Toronto. Čuo sam samo pohvale za par njegovih knjiga, ali  nisam uspio pročitati niti jednu do sada iako zvuče prilično zanimljivo. Ova neće pasti u tu kategoriju. Ipak, pošto je nisam pročitao ne znam koliko je dostupna jednom istočno europskom polit-ekonomskom miljeu. Po podnaslovu reklo bi se da definitivno jest, i to pronto. Određene lekcije sigurno razjašnjavaju određene probleme kako u Sj. i Ju. Americi, tako i u Istočnoj Europi.


Why do we need a philosophy professor to explain economics to capitalist-hating lefties? Why are we failing to do it ourselves? I asked him this question, and he gave two answers.

…..

His second answer, speaking more generally from the experience of those who approach economics from the left of the political spectrum, was a less familiar complaint. The assumption of self-interest, usually introduced very early in the teaching of economics, is a real turn-off for lefties especially. Their reaction is: “Economics is based on the assumption that everyone acts selfishly; well that’s obviously false, as well as bad, so I might as well ignore this rubbish!”

filthy_lucreHe argues that though there is economic illiteracy on the right, economic illiteracy on the left, especially left-wing intellectuals who ought to know better, is much deeper ingrained. He blames the self-interest assumption for this.

Joseph Heath’s own views on the selfishness assumption are nuanced. He believes that people can and do act for other than selfish reasons, but getting them to act this way in certain contexts takes a lot of coaching. His answer to the Coasian question of the boundaries between firms and markets rests on the tension between this coaching people to play for the team and giving their self-interest free-rein. (Read the book if you want to know more).

My own take is that what is key to economics is not selfishness, but the assumption that different people want different things. If we all wanted the same thing (i.e. exactly the same allocation of resources), there would be no conflict, most of the “economic problem” of scarcity and choice would be reduced to production engineering, and there simply wouldn’t be very much for economists to talk about.

If all people were perfect altruists, who also shared all values, we would all want the same thing. Any other case will almost certainly result in some conflict from different people wanting different things, so we might as well call it “self-interest”, even if it isn’t.

Čitajte dalje ovdje. Knjigu razgledajte ovdje.

14. Svibanj 2009

Biti liberal…

autora/ice cronomy

Russ Roberts na blogu CafeHayek iznosi dobar opis klasičnog liberala, profil koji meni odgovara daleko više od bilo kojeg drugog (iako doduše nisam stavio nužnu dozu misli u tu osobnu kvalifikaciju i fine detalje. Na sreću, imam vremena.)

I like to call myself a classical liberal, someone who is in favor of personal responsibility, limited government and voluntary collective action. (I add the last bit because some people seem to think that being a classical liberal means you’re in favor of selfishness or survival-of-the-fittest individualism).

Volio bi vidjeti više takvih pogleda i stava na Hrvatskoj političkoj sceni. Potpuno mi je nejasna alternativa socijal-demokraciji u Hrvatskoj. Valjda je svima jasno da ekon-politička desnica kakvu mi imamo je žalasno nedefinirana ili bolesno iskrivljena. Bar po meni, nema zdrave i konkurentne opcije. Uvijek ista priča – za koga glasati.

Roberts je ovo napisao u skolpu intervjua Alan Wolfe-a (podcast) o njegovoj novoj knjizi sa zanimljivim idejama i prilično zanimljivim stavom – The Future of Liberalism.

10. Svibanj 2009

Zašto se studenti i uvaženi stručnjaci ne osvrnu na ovo?

autora/ice cronomy

Nakon što su studenti pokrenuli prosvjed, počeo sam se ‘vriti’ po vrlo zanimljivim stranicama Instituta za Visoko Obrazovanje, misleći da će nekakva struka u tom području imati nešto suvislije za reći. Iako se ja dodšue ne bi složio sa mnogo toga (npr. dobivam se dojam da pošto je visoko obrazovanje javno dobra ne bi trebao postojati nikakav oblik plaćanja pristupa i korištenja tog javnog dobra, kao na nekoj “cost-sharing” bazi) Institut i djelatnici imaju mnoštvo zanimljivih radova pa vas upućujem na obaveznih čitanja ako vas tematika visokog obrazovanja zanima. Onaj koji je dobio najviše pažnje je jednostavnog naslova Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju?” Thomas Farnella.

Oznake:
04. Svibanj 2009

Adam Smith zna više o problematici obrazovanja od Kapovića

autora/ice cronomy

Pogledao sam jedva Nedjeljom u 2 sa dotičnim vodećim aktivistom u Hrvatskoj. Stanković kao i obično napravio je odličnu zabavno-informativnu emisiju, ali mislim da je trebao poslušati profesora sa FFZG koji mu je sugerirao da Kapović nije kompetentan za bilo kakve ocjene i rasprave o studentskim prosvjedima jer je on zapravo ekstremni ljevičar. Baš zato što je ekstremni ljevičar i što ne zadovoljava minimalnu intelektualnu kompetentnost u argumentiranju zahtjeva i politika (što je bilo vidljivo još prije za vrijeme one ‘Nato na Referendum’ akcije) neću se loviti i pariti. Žalosno, ali i zabrinjavajuće je da takva razina diskursa i parolaške argumentacije, koja je odavno prevladana vani, kod nas dobija toliku ozbiljnu medijski pozornost. Uzmite za ozbiljno na vlastitu odgovornost.

Oznake:
Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 786 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: