Nadan Vidošević u Večernjem “govori” o padu kune.
Nikad nisam bio pristalica jednokratnih devalvacija, od prvog dana zagovarao sam formiranje tečaja po paritetu kupovne snage. To se nikad nije događalo. U međuvremenu, zbog neodgovorne fiskalne politike, i tome neprilagođene politike novca, kredita, kamata, Hrvatska je izgubila šansu za iskorak. …
… Tečaj je neodrživ, uz najave povećanja cijena, želimo li iole sačuvati konkurentnost gospodarstva.
Kao i većina mišljenja o tečaju kune u posljednje vrijeme i ovaj je vrlo mutan. Izgleda da je Vidoševiću jasno da jednokratna, nagla deprecijacija ne može donjeti mnogo koristi. Bilanca troškova i benefita je još uvijek u “korist” troškova. Vidošević zagovara da se tečaj postavi kao potpuno plutajući i tako određuje po paritetu kupovne moći, tj. PPP. Da li Vidošević očeku da bi PPP u kratkom vremenu odredio realniji tečaj? Uravnotežio ga s obzirom na “blagu precjenjenost” u odnosu na euro?
Problem je u tome da PPP baš i nije vjerodostojan pokazatelj tečaja u kratkom roku. Korekcija u (blago) precijenjenom tečaju po PPPu neće se dogoditi odmah. U kratkom roku, mogao čak i ojačati prije nego što oslabi. Paritet kupovne moći je dobar model jedino u dugom roku, što u biti znači godine. U nekim slučajevima tek u razdoblju od 20 godina realni tečaj je određen u skaldu sa PPP, vrlo sporo. Za nas, u krizi, gdje želimo povećati konkurentnost ne pretjerano korisno. Rezultati u korist PPP formiranja tečaja u kratkom roku, kvartal, dva ili godina dana, su nikakvi, a upravo u tom razdoblju mi tražimo oporavak. To u biti znači da PPPa u kratkom roku ne predstavlja koristan/pouzdan vodič za formiranje tečaja. Pitanje, što napraviti sa tečajem se nastavlja.
(Npr. vidi ovaj rad, iako shvatiti sam sažetak je već izazov.)
