Cronomy

Svima odjednom smetaju krediti sa valutnom klauzulom. Građani su organizirali i političku grupu (pohvale na demokratskom izražavanju) sa svrhom ukidanja svih takvih kredita. Razumljivo, jer i realizirani i potencijalni ekonomski troškovi otplate kredita indeksiranih u franku (kao uostalom i u euru) jesu realni i nezanemarivi. (Kao što su bili danas nerealizirani benefiti.) Ipak, unatoč svoj galami oko visokih otplata kredita, pitanje je sljedeće:

Da li je za današnju ekonomsku situaciju u zemlji više krivo odgovorno važnije kreditno zaduživanje sa valutnom klauzulom u prošlih 4 godine ili nedostatak vizije, nerazumjevanje i nemoć hrvatske politike, primarno HDZa, da provede ispravnu politiku i stvori ekonomski rast?

Gdje je politička grupacija koja se zalaže za ovo zadnje?

Iz wikileaks,

O bivšem ministru financija Ivanu Šukeru amerikanci baš i nisu imali dobro mišljenje. Premda je američki ambasador James Foley nakon susreta s njim u veljači 2010., Šukerove stavove ocjenio proameričkim, o njegovoj financijskoj politici nije imao dobro mišljenje. – Toliko je fokusiran na deficit i zaduživanje da uopće nema viziju (ili možda ne razumije) kako postići temeljne promjene koje bi stvorile preduvjete za ekonomski rast – napisao je Foley. Šuker je govorio kako Hrvatsku kriza pogodila manje bolno nego druge europske zemlje, kako je Vlada dobro odgovorila na krizu i uspijeva držati deficit pod kontolom te kako je spremna rezati državnu potrošnju, a pohvalio se i s plasiranjem državnih obveznica…

A nakon što je Foley počeo iznositi svoje viđenje da – hrvatska investicijska klima nije prijateljska, da je radno zakonodavstvo nefleksibilno, da su porezi i parafiskalni nameti previsoki – Šuker je uzvratio: – Ja situaciju ne vidim tako crnom! Veleposlanik je zaključio da ministar nije uzeo za ozbiljno njihove kritike.

A i sam Šuker

Na taj je način Šuker još jednom ukazao na vlastitu nemoć u političkim okolnostima, a njegov žal ujedno ilustrira Vladinu nemoć da progura politiku koja se smatra ispravnom. Kada je riječ o javnoj potrošnji, Šuker i danas ukazuje na ograničenja, ističući da se ona teško može smanjiti jer postoji “strukturni problem rashodovne strane proračuna”, poput mirovina, plaća, socijale i zdravstva, i tu se ne može puno manevrirati.