Izvještaj iz Chicaga

autora/ice cronomy

Prvo, jedna kratka šala.

This is a true story: 

Back in the mid-1970s, I attended an ASSA/AEA convention in Dallas. During the third day of the convention, one of the bellhops at the convention hotel asked me who the people attending the convention were and what we did for a living.

“We’re economists,” I replied. “Why do you ask?”

“I don’t know….. no women, no drugs, just booze, booze, booze.” 

John Palmer

Kao i najavljeno, kratki izvještaj iz Chicaga sa godišnje konferencije AEA i 54 saveznih društava (poput AFA.) Konferencija se svake godine održava u drugom gradu (a Chicago je bio domaćin i 2007.) te u Siječnju zato jer su letovi i hoteli nakon blagdana najjeftiniji, a ipak 90% sudionika konferencije su ekonomisti. Registriranih sudionika je bilo preko 11 tisuća, a prezentacije i sastanci rašireni preko 3 hotela.

Program za tri dana je zapravo knjiga od preko 300 stranica. Što to znači je da je bilo apsolutno nemoguće prisustvovati svim zanimljivima raspravama i prezentacijama radova. Ponekad je tema vrlo specijalizirana i zanimljiva jer je spada pod vaš profesionalni interes. Ponekad je tema samo generalnog interesa ili aktualna, a diskutanti su vrlo zanimljivi. Puno ljudi, puno bijele kose i sivih odjela. :) Ipak, nije teško priznati da je prlično kul na jednom mjestu u par dana uživo vidjeti, poslušati, a možda i razmijeniti par riječi sa nekim od desetak Nobelovaca. Par slika ispod. Nisam baš neki fotograf, ali mislim da imam oko za detalje.

Poanta konferencije (link na dobar izvještaj Economista) je akademska diagnoza raznih problema, prezentacija radova i javne diskusije raznih ‘faca’. Službeno, članovi AEA diskutiraju i glasaju o nekim odlukama i smjernicama važnim za profesiju poput ovogodišnje odluke, potaknute javnim kritikama i dokumentarcima poput Inside Job, da kada ekonomisti govore javno i objavljuju radove otvoreno otkriju sve asocijacije i primanja kako bi se umanjio sukob interesa. Više o tome ovdje.

Ipak, jedan od najvažnih aspekata godišnjeg sastanka je tržište rada za nove akademske ekonomiste. Ako ste zanimljiv kandidat to otprilike znači u tri dana 15tak polusatnih intervjua sa različitim sveučilištima i ostalim institucijama koje zapošljavaju nove PhD ekonomiste (centralne banke, MMF, World Bank … ). Vrlo specijaliziran i osoban pristup sa ciljem što boljeg slaganja kandidata i poslodavca.

This slideshow requires JavaScript.

Neke od zanimljivih diskusija kojima sam prisustvovao i među kojima sam morao djeliti vrijeme kako bi svugdje ponešto ulovio:

Fiscal Policies and Outcomes sa prilično zanimljivim radom Taxation,Transfer Income and Stock Market Participation, dok je James Heckman održao prezenaciju o ranim (djetinjstvo) izvorima nejednakosti. Fiscal Policy during and after the Financial Crisis je obećavalo dobru diskusiju, primjerice o fiskalnoj politici i recesiji u euro zoni. No u isto vrijeme, Joel Slemrod, Alan Auerbach,  Gregory Mankiw i James Poterba su održali panel o Short-Term and Long-Term Consequences of Tax Reform, što je pogotovo aktualna tema u Hrvatskoj (a i moj osobni interes). Svi su dobro znani i priznati porezni eksperti, a Mankiw je makroekonomist. ;)

Porezna politika je rob mnogim stvarima. Osim politikanstvu, služi distribuciji, alokaciji, fiskalnoj bilanci i stimulusu, kao što je istaknuo Slemrod. (Vidi sliku gore) U suštini ipak moramo znati zašto uvodimo ili povećavamo porez – kako će se to trošiti i koji je cilj te politike. To je ono početno pitanje. U Hrvatskoj se malo o tome raspravlja javno i transparentno. Porezni prihod je tu, ispada, da puni rashodovnu stranu, a ako rashodovna strana nije učinkovita i deficit sve veći povećajmo PDV. Četiri su osnovna, generalna principa porezne reforme oko kojih se većina ekonimista slaže kao poželjnim.

  1. Proširite poreznu bazu, smanjite poezne stope.
  2. Ukinite sve olakšice.
  3. Porez usmjeren na potrošnju je poželjniji.
  4. Oporezivati loše stvari (bads), manje dobre (goods).

Porezna reforma u Hrvatskoj ne prati takav neki obrazac, ‘vjerojatno’ jer se ne radi o poreznoj reformi već samo o podizanju PDVa kako bi se napunio proračun. O poreznoj reformi treba puno više razmisliti. Što se tema važnih za Hrvatsku fisklanu politiku tiče, panel Lessons from the Past for Today’s Fiscal Adjustment Plans je pokazao zašto se oko fisklane prilagodbe lome koplja. Diskutiralo se o likvidaciji javnog duga, uspješnosti fiskalnih prilagodbi i o temi fisklanog planiranja i revizije, tj. uvijek prisutnim rebalansima proračuna koji nisu nepoznanica ni u EU. Za razlike u pogledima o fisklanoj prilagodbi pogledajte radove “When and Why Fiscal Adjustments are Successful” i “Chipping Away at the Public Debt.”

Dvije zanimljive teme koje sam samo djelomično poslušao, jer su se opet naravno održavale u isto vrijeme, The Political Economy of Macroeconomic Crisis Response i The Political Economy of U.S. Debt and Deficits. Luigi Zingales je u prvoj diskusiji pričao o “Economists’ Capture” kao spin na poznatu teoriju “Regulatory Capture.” Ekonomisti i ekonomski odjeli koji su dobrovoljno financirani od industrija i biznisa mogu spasti pod pretjeran utjecaj istih privatnih donatora.

Subota je donjela odličan panel The United States and China in the World Economy na kojem su Becker, Mundell, Summers i Zoellick raspravljali o razvoju Kine i sukobu sa SADom. Svaki put tokom povijesti kada je nastanak i rast jedne sile počeo istiskivati već postojeću došlo je do (vojnog) sukoba. Da li će se to i ovaj put dogoditi između Kine i SADa? Kina to baš i ne želi i kako Zoellick kaže, prihvaća da mora puno toga u svom unutarnjem sistemu promjeniti u suradnji sa Zapadom te prilagoditi se kako bi sama izbjegla imploziju. BTW, Larry Summers bi mogao zamjeniti Zoellicka na mjestu šefa Svjetske Banke.

Jedan od novih panel diskusija, koju sam vjerojatno trebao poslušati a nisam, bila je Using Blogs to Teach Undergraduate Economics sa Levittom, Delong, Beggs i Tabarrok i Jennifer Imazeki  svi od reda aktivni blogeri i ‘učitelji’ ekonomije. Chronicle of Higher Education ima članka o tom panelu i vrijednosti blogova za studente ekonomije (što smo u biti svi) i aktivnu diskusiju mnogih ekonomskih politika. Možda će se i koji video sa panela uskoro naći na netu.

Osim toga bilo je mnogo drugih specijaliziranih rasprava i “egzotičnih” tema. Primjerice Behavioral Welfare Economics je vrlo aktualna tema u posljednjih par godina; Forensic Economics rasprava je bilo više od jedne, kao i diskusija korupcije; za poklonike M. Friedmana bio je čitav panel Chicago and Democracy; obilježavanje 30 godina knjige Garya Beckera Treatise on the Family kojom je Becker ostavio ogroman utjecaj na sociologiju. Doslovce za svakog ponešto, pa čak i ako niste ekonomist sa doktoratom i mislite da su teme suhoparne (što neke naravno jesu), našla bi se tema od interesa i raspravu.

Sve detalje, radove, ako ih ima i imena diskusanata možete pronaći kroz program.

About these ads

6 Responses to “Izvještaj iz Chicaga”

  1. Pozdrav! Volio bih znati više o osnovnim principima porezne reforme koje spominjete. Odakle oni dolaze, jesu li to doista generalni principi oko kojih se većina ekonomista slaže ili ipak zastupaju određena gledišta? Hvala.

    PS. Zahvala i za sve nove postove, nadam se da vraćate na razinu aktivnosti koju ste imali prije ovog razdoblja zatišja.

  2. A razdoblja zatišja će doći i opet proći.

    Dobro pitanje. Mogli smo pitati općenito koji je porezni sustav najbolji, tj. optimalan. Ako želimo reformirati porezni sustav idejno se želimo približiti što više optimalnom. Jednostavnost je glavni princip, jer kad država uzme 5 od svakih 10 kuna greške u dizajnu poreznog sustava su vrlo skupe.

    Mislim da jesu prilično generalni, elementarni, principi koje bi malo koji ekonomist osporio kao dobru bazu. I mislim da vrijede svugdje. Za implementaciju porezne politike dobro je imati još detalja i uporišta što je bolje, a što gore i to djelomično ovisi o kontekstu zemlje ali, ipak, ukidanje svih olakšica je vrlo lak potez svugdje.

    Za pročitati dobra starta pozicija je upravo Mankiw etc. rad “Optimal Taxation in Theory and Practice” iz 2009, nezahtjevno čitanje ako nemate problema sa engleskim.

    Nedavno izdani “Mirrlees Review” je odličan pregled posljednje riječi porezne teorije i politke, Besplatan je, vrlo dug, izdan je u dva volumena i upravo se drugi – Tax By Design – bavi poreznom reformom. Osim cijele knjige, ima i kraćih pregleda glavnih ideja i savjeta kako reformirati porezni sustav.

    Možda najzanimljvije za Hrvatsku koja se toliko oslanja na PDV je knjiga “The VAT in developing and transitional countries” Bird i Gendron iz 2007. Dobar pregled iskustava raznih zemalja u implementaciji PDVa, što znamo i što ne znamo.

  3. Hvala.

    Intuitivno (meni), oporezivanje potrošnje je zdravije od oporezivanja imovine ili rada, ali teško mi je to referencirati nekim analizama. No naravno, kada govorimo o poreznoj reformi, stavljanje naglaska na oporezivanje potrošnje u relativno bolji položaj dovodi one koji su imovinu stekli prije reforme, je li tako?

    • Dobro pitanje, no malo neodređeno. Točnije, što znači u “stavljanje naglaska na oporezivanje potrošnje u relativno bolji položaj dovodi one koji su imovinu stekli prije reforme.

      Možda postoji neki kontekst, nešto što ste pročitali negdje? (dajte link)

      Da li mislite na one koji štede vs. onih koji uglavnom troše? Recimo, ako su neki stekli imovinu (neku vrstu štednje) prije reforme i sada od nje žive, dakle potrošnju financiraju tom štednjom onda su oni donekle u biti u slabijoj poziciji ako se više oporezuje njihova potrošnja iz fiksnog prihoda. Da li je pitanje u vezi stjecanja imovine, što bi (veći) porez na potrošnju možda otežao??

      Ili možda mislite na neki širi učinak takvog poreza na stjecanje imovine, štednju, rad? Donekle to bezpredmetno jer pitanje nije što će dogoditi sa većim oporezivanje potrošnje. Pitanje je što će se dogoditi u odnosu na neku drugu vrstu oporezivanja koju smo mogli upotrijebiti – ako naglasak stavimo na oporezivanje prihoda, imovine ili dobiti.
      Jedna kuna poreznog prihoda se može uzeti kroz porez na potrošnju ili porez na prihod.

      Ili je možda pitanje regresivnog/progresivnog učinka takve reforme s naglaskom na oporezivanje?

      • Da, u kontekstu onih koji štede vs. onih koji troše! Pod “oni koji su imovinu stekli prije reforme” zapravo sam mislio na one koji su prihode _konzumirali_ prije reforme (npr. kupili nekretnine).

        Dakle, možemo reći da porezna reforma koja ide prema jačem oporezivanju potrošnje ide u korist onima koji su trošili. No, može li to biti argument protiv takve porezne reforme? Posebno ako ta ista reforma stimulira one koji štede (veći porez na potrošnju -> manji porez na kapital)?

Trackbacks

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 967 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: