Dva Lica Grčkih Mitova

autora/ice cronomy

Via  monopoliza blog  i advance.hr razvila se nekakva diskusija o Grčkoj.
Iako se po nekim prijašnjim postovima vidim specijalizirao u mitologiji, D.Marjanović nije puno postigao u razbijanju Grčkih mitova, a još manje u pronalasku kvalitetnih razloga Grčke krize. Neki su očiti (poput globalne recesije) a neki manje jasno. Ono što je jasno je da je za većinu Grčkih problema kriva Grčka. (surprise!)

Objašnjenja bazirana na nekakvim uporedbama kulture raznih zemalja nemaju puno šanse objasniti uzroke Grčke krize. Vjerojatno je točno da su većinom ti mitovi politički motivirani i nisu pretjerano zanimljivi kao objašenja sama po sebi. Nije dovoljno ukazivati na grafove raznih varijabli i tvrditi da je to i to razlog. Pravo objašnjenje i razlog se krije u tome zašto je graf takakv kakv jest.
Primjerice, ako su Grci lijeni, zanima nas zašto su lijeni? Čini se da kao nisu jer rade najviše u Europi. No da li je to (dobra) mjera lijenosti ili radišnosti? Možda, a možda i ne. Kako mjerimo rad, tj. ukupne sate rada? Po intenzivnoj (sati rada) i ekstenzivnoj margini (broj radnika). Dakle, da bi dobili dobru sliku rada, evoluciju ukupnih sati rada želimo razbiti na promjene u intenzivnoj i ekstenzivnoj  margini.

Usitinu, ispada da po Grčkom zaposleniku, radni sati su iznimno vioski.

No što je sa participacijom u radnoj snazi? Da je autor svakako pogledao McKinsey studiju koju navodi uočio bi da je taj efekt sasvim suprotan radnim satima. Grci imaju najmanju stopu participacije u radnoj snazi. Svega 66% radno sposobnog stanovništva (15-64) sudjeluje u radnoj snazi. U EU je taj postotak 73. Ne-participacija je posebno izražena među mladima, 15-24 godine, na viskih 69%. I to je opće znanje već godinama.

Dakle, da li su Grci lijeni? Na jednu ruku izgleda da nisu, a na drugu ipak jesu. No, to nije pitanje koje želimo postaviti! Pitanje je opet zašto je participacija toliko niska? Zašto Grci rade toliko? Uz nisku produktivnost to je jedan od najvećih problema Grčke.

Onda, ako im je produktivnost/konkurentnost niska, zašto je niska? Što je uzrokovalo nisku produktivnost? Hall i Jones rad (inačne vrlo, vrlo dobro znan i cijenjen bez obzira na godine) jasno pokazuje da je Grčka (opet) na dnu po produktivnosti u usporedbi sa Europskim i drugim zapadnim zemaljama. To je veliki dio sadašnjih problema Grčke. Produktivnost je “gotovo sve” kako bi rekao Krugman.

Ako je državni proračun desetljećima u minusu, zašto? Odlično pitanje, jer Grčka je grcala u dugovima godinama prije recesije i krize.

Dosta toga je različito u onoj McKinsey studiji. Pogledajte primjerice usporedbu Grčkog javnog sektora sa Europskim, slike 15 i 16, koje daju sasvim drugačije lice “mitu” veličine javnog sektora u Grčkoj. Još jedan rad, stariji, ali vrlo interesantna može brzo i jasno prikazati veličinu i uzroke Grčkih problema a bez mitologije. (!) Preporuke ne dolaze samo od mene. Slika niže je iz njega.

About these ads

5 komentara to “Dva Lica Grčkih Mitova”

  1. Marjanovic je naveo Hall i Jones kao potvrdu o visokoj grčkoj produktivnosti :)

  2. Nije vazno koliko radis vec kako radis. Mi volimo vise mjerljive velicine kao ja radim 10 sati svaki dan i vidis kako sam radisan ali efektivno mozda odradim 3 sata a ostalo zujim okolo samo efektivno nije previse zanimljivo i puno je teze uci u bit stvari. Jednostavno Grcka ekonomija kao i hr crony. Sve ono sto mi moglo “vuci” ekonomiju je sputano. Sva kreativnost, poduzetnistvo, izvrsnost ne vazno. Primjer birokratiziranosti; novi prijedlog je da ce gradani moci otvoriti obrte i cuvati djecu kao dadilje. Zvuci ok ali kad je ministarstvo izaslo s zahtjevima; “Tako dadilja mora imati minimalno završenu srednju školu općeg smjera (misli se na gimnaziju), ali usto i završen program edukacije koji je verificiralo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta. Osim toga, mora imati liječničku potvrdu o psihofizičkoj sposobnosti za rad s djecom te potvrdu o nekažnjavanju za sebe osobno, ali i za punoljetne članove svoje obitelji. Da bi zadržala licenciju, dadilja će imati obvezu dodatnog stručnog usavršavanja na predavanjima i radionicama koje će organizirati i provoditi obiteljski centri ili druge obrazovne institucije. Najmanje će biti jedno usavršavanje godišnje. Tečajevi za dadilje moraju trajati najmanje 560 sati, a od toga praktični dio mora sadržavati minimalno 250 sati, dok dio praktičnog rada mora obvezno obuhvaćati rad s djecom s teškoćama u razvoju.” U SAD vjerujem da tinejderi babysitaju za deparac.

  3. Nisam čitao radove (na iPadu sam, vani) tako da je komentar možda izvan konteksta, ali da li su ti autori i radovi dobro procjenili i uključili fušare?
    Osim toga rekao bih da niti ja u Grčkoj vjerojatno ne bih pokušao ništa legalno ako može drukčije. Why bother?
    Sviđa mi se Fukuyama-ino objašnjenje o low-trust društvima i mislim da je Grčka otišla na krivi kolosijek davno i promjene ne može biti bez sistemskog reseta kao što je državni bankrot, revolucija ili potpadanje pod nečiju diktaturu (recimo njemačku – naravno pod europskom maskom). Gotovo cijela EU je u sličnoj situaciji – propale socijalne države i korporativni model upravljanja (oba njemački izumi, ako se ne varam), samo što će druge zemlje propasti malo kasnije.

  4. Zanimljivo pitanje, ali moraš objasniti zašto uključivanje fušara, rada na crno pretpostavljam, je bitno ovdje? Jer us oni dio radne snage (ipak) ali nisu prijavljeni i uključeni?

  5. Nije problem u radnicima. Problem je u firmama. Koje su to velike grčke firme, koji su to grčki “brandovi”, koji su to grčki izvoznici?

    Gdje su proizvodi grčke industrije? Koja je to grčka industrija? Je li Grčka uopće industrijska zemlja?

    Gčka se već 180 godina kreće između građanskih ratova, bankrota, diktatura, i opće zaostalosti društva. Treba samo pogledati Atenu, van par ušminkanih dijelova to je grad trećeg svijeta.

    Bila bi vrlo poučna usporedba Grčke i Nizozemske

    Uz to dakako dolazi i megalomanija, moramo imati Olimpijadu…

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 969 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: