Graf ispod prikazuje položaj prema dvije dimenzije: udio obaveza prema stranim bankama i zbroj tekućeg računa i fiskalne ravnoteže (oba su u deficitu u hrvatskoj). (Podaci za razdoblje između 2002-06) Ništa što već ne znamo, ali graf daje lijepu perspektivu. Kao što i novi Bilten HNBa kaže (Okvir 3.) u Hrvatskom vanjskom dugu prevladavaju obveze prema stranim bankama, tj. dominira kreditiranje domaćeg sektora (bankarskog i nebankarskog) od strane inozemnih banaka, što je posebno naglašeno nakon 2002. godine. Ne treba posebno naglastiti da su te strane banke pretežno iz zapadno europskih zemalja. Upravo ta snažna financijska veza sa razvijenim zemljama i posebno bankarska veza, kako kaže WEO, je glavna prijenosnica financijskog stresa i krize na tržišta u nastajanju. “Ekonomije u razvoju (nastajanju) sa višim udjelom stranih obveza prema razvijenim zemljama više su pogođene financijskim stresom u razvijenim zemljama nego zemlje u razvoju koje su manje povezane.”

Iako je trenutna financijska kriza još u tijeku, vidljivo je da je dotok stranog kapitala u zemlje u razvoju već usporio, te, pošto je financijska kriza sa korijenom u bankarskoj krizi razvijenih zemalja i zbog snažne veze između financijskog stresa u razvijenim i zemljama u razvoju, MMF zaključuje da će taj dotok stranog kapitala još snažnije usporiti i što je važnije sporije se oporaviti sljedećih godina. To predviđanje je potkrijepljeno iskustvima Južne Azije nakon Japanske krize.

“Sistemske bankarske krize u razvijenim ekonomija i njihovo dugoročno razriješavanje po svoj prilici će nagovijestiti poduži pad bankovnih dotoka u zemlje u razvoju – posebice u dijelu Europe u nastajanju.”

Rast izravnih plasmana izvana Hrvatskim privatnim poduzećima i rast plasmana domaćih banaka poduzećima je usporio u zadnjem tromjesečju 2008. Domaćim poduzećima je tako plasirano dvostruko manje nego u posljednjem krvartalu 2007. HNB napominje da je iako prema tome izgleda da su strane banke bile nesklone financiranju domaćih poduzeća, a domaće banke su uglavnom financirale javni sektor, potrebno je razumijeti da je i potražnja domaćih poduzeća bila umanjena zbog kontinuirane ekonomske aktivnosti.

Međutim, to može predstavlja potencijalno i malo veći problem. Naizgled, sve bi trebalo biti uredu kada se ekonomska aktivnost (domaća i vanjska potražnja) vratiti u normalu. Poduzeća će skočiti na pojačanu potražnju sa novim investicijama, što znaći da će potraživati kredite od domaćih i ino banaka. Problem sa kojim bi se domaće tvrtke, bilo u potpunosti orijentirane na izvoz ili sa paletom proizvoda koje se lako ‘pretvore’ u izvozni proizvod, mogle suočiti je da i sa povratkom vanjske potražnje ne budu dovoljno konkurentne i profitabilne zbog devalvacija valuta zemalja trgovačkih partnera Hrvatske (uz već poznate faktore slabe konkurentnosti). Znamo da su neke istočno europske zemlje pretrpjele znatne pritiske i deprecijacije svojih valuta. To bi prouzročilo pad profitabilnost u domaćem sektoru razmijenjivih dobara, što bi usporilo investicije i ostavilo zemlju u recesiji ili je možda produbilo ili znatno usporilo oporavak (više izgubljenog outputa, viša nezaposlenost) u odnosu na konkurentnije zemlje u okružju. (Možda se tu krije neka misao ili strijepnja Zdunićeve “ugriza u kiselu jabuku deprecijacije”?)

Prekasno je spriječiti prijenos krize te smanjivanje deficita tekućeg računa i proračuna neće odvratiti prijenos. Pričuve mogu amortizirati pad dotoka kapitala. No, smanjivanje dvostrukih deficita je bitno za pozicioniranje nakon što financijska kriza prođe i dotok kapitala se oporavi. Iako je upitno da li će se i kada (sigurno ne brzo) dotok stranog kapitala vratiti na levele prijašnjih godina, smanjivanje dvostrukog deficita će pomoći uspostavljanju stabilnosti i privlačenju dotoka stranog kapitala. To znači da ‘borba’ za privlačenje stranog kapitala tek slijedi ako je za prosuditi po prognozama i razmišljanjima MMF. Hrvatska ima neke adute koji bi mogli odigrati pozitivnu ulogu, primarno u privatnom bankarskom sektoru, ali ima i otežavajuće faktore.

Za imati na umu je da osim problema financiranja i kratkoročno prevladavanja financijske krize, postoje i dugoročna pitanja za koja se treba pripremiti i na koja će se morati odgovoriti politikom i reformama jednom kada kriza prođe.

Dugoročno, potrebno je popraviti strukturalne slabosti -  restrukturiranje gubitaških državnih kompanija, javne uprave i racionalizacija državne potrošnje (obrazovanja, socijalne, zdravstva) – i raditi na povećanju konkurentnosti. I to ne “samo” zato kako bi realizirali potencijal ispod kojeg već godinama operiramo, već i kako bi spriječili trajne posljedice pod potencijalni output.

Uglavnom, dobar sažetak svega na čemu se već godinama inzistira i na reformama na kojima se moglo već poraditi više, ali sada uz dodatka imperativa zbog financijske krize koja ostavlja dalekosežne efekte. Par paragrafa ispod.

UPDATE – Zaključna izjava MMFa je dostupna i na hrvatskom na stranicama HNBa.

2. The mission expects a considerable decline in economic activity in 2009. While GDP growth estimates at this point are subject to an unusual degree of uncertainty, the GDP growth projection of -2 percent in the revised budget, although possible, would require a recovery starting in the second half of the year. In the mission’s view, downside risks dominate and economic activity could contract more sharply. Domestic demand would be the key driver, with weakening private consumption and a large drop in investment. Import contraction is expected to outpace the fall in exports, and the current account deficit would narrow to about 6.5 percent of GDP. Growth is expected to remain sluggish in 2010, with the strength and pace of recovery depending, inter alia, on regional economic and financial conditions. …

4. Challenging times require strong policies. In the near-term, maintaining stability will require implementation of prudent fiscal, monetary, and financial policies, and preparedness to respond quickly if tail risks materialize. To bolster confidence, it is essential that short-term measures be complemented by reforms to address long-standing competitiveness issues and increase the economy’s growth potential.

I. Preserving exchange rate stability

6. The mission acknowledges the difficult trade-offs involved in deciding on the exchange rate policy for the period ahead. Rising unit labor costs and structural weaknesses of the Croatian economy in combination with exchange rate depreciations in some neighboring countries risk to erode competitiveness. With significant private sector balance sheet vulnerabilities, a sharp depreciation would have devastating effects on unhedged corporates and households, and indirectly on financial institutions. The continuation of the current exchange rate regime underlines thus the importance of rising flexibility elsewhere, in particular, swift progress with structural reforms and adequate external financing….

II. Securing adequate external financing

• General government. A reorientation of financing to foreign sources would help deflect financing pressures on the economy. In this context, a successful eurobond placement in May would demonstrate market confidence in the authorities’ policies and serve as an important benchmark for corporate foreign borrowing. It would also allow more space for domestic bank lending to the private sector…..

III. Crisis proofing the financial system

• Enhance banks’ capital buffers. Although bank solvency ratios remain satisfactory, (with the aggregate capital adequacy ratio of the banking sector at 14.5 percent well above the regulatory minimum), the economic downturn will impair bank credit quality and increase vulnerabilities. The most recent stress test results reaffirm banks’ vulnerability primarily to exchange rate depreciation and also to output contraction.. The mission thus encourages the authorities to undertake a diagnostic review of the financial conditions of all individual Croatian banks….

• Upgrade the framework for resolution of troubled assets. The authorities should proceed with the adoption of the new foreclosure law to speed up the resolution of corporate and household bankruptcies….

IV. Buttress confidence with sustainable fiscal consolidation

11. The revised budget deficit target of 1.6 percent of GDP for the general government is appropriate under current circumstances. Croatia’s vulnerable external position, tight domestic financing conditions, and the need to preserve space for crisis-related contingencies leave little room for more stimulus to cushion the economic slowdown. …

12. Budget execution is now key to achieve this target. The mission welcomes the recent health sector reforms to improve cost recovery and the adoption of tax identification numbers that would allow stronger tax compliance and better targeting of social benefits. Wage growth restraint was inevitable, given little options to reduce other spending in 2009, absent structural reforms. …

13. Additional measures would be needed were revenue to fall short of budget projections. The recent sharp declines in revenues, particularly VAT, show their sensitivity to the economic cycle, and the budget is optimistic in the VAT collection projections. To prevent a higher deficit, the authorities should consider contingency measures and be prepared to act quickly with a supplementary budget.

Da ne ostane sve na kratkoročnim prioritetima i da ne pomislimo da će nas Vlada bavljenjem samo njima izvući. Ekonomska priča ne završava kad završi i financijska kriza i globalna recesija.

V. Structural Reforms to Boost Croatia’s Growth Potential

16. The economy needs to emerge from the current juncture more resilient and dynamic. Output and export growth has been lackluster in recent years, and Croatia performs below its potential and its peers. With the economy performing below potential in the near term, output gaps will widen and levels of unemployment will increase. Experience with past financial crises suggests that the risk of a permanent loss in potential output is considerable. To achieve growth rates of 4-5 percent over the medium-term in an environment of reduced capital inflows competitiveness of the economy needs to improve. Reforms are needed to raise labor productivity, reduce impediments to investment, and reorient the economy towards the tradable sector.

17. Now, therefore, it is the time to tackle long-standing structural issues. The mission welcomes the authorities’ intention to persevere with the reorganization and privatization of the shipyards within 2009. There is also room in 2009 for starting with a civil service reform; and rationalization of the structure of government operations. The objective needs to be a smaller, better paid, more dynamic and efficient civil service at all levels of government. These initiatives would not only be important to make progress in rolling back the weight of the public sector in Croatia’s economy, but also to buttress confidence in Croatia’s ability to withstand the crisis out of its own means. In addition, renewed impetus will be needed to: (i) promote labor market reforms; (ii) accelerate effective reform of health, education, social benefits and assistance; and, more generally, (iii) improve the business environment.

— Prva dva samo ukratko. U jučerašnjem Poslovnom obajvljena je, nakon duže vremena, riječ “globalizacija.” Poslovni je naime objavio djelomične rezultate Švicarskog Centra za istraživanje konjukture. Da ne dužim:

Istraživanje je obuhvatilo 122 država, među kojima je Hrvatska zauzela 31. mjesto s indeksom 70,17. Od bivših tranzicijskih zemalja ispred Hrvatske su Češka na 8. mjestu, Mađarska na 13. Poljska na 19., Slovačka na 23., Estonija na 28 mjestu te Slovenija na 30. mjestu. Hrvatska je na 31. mjestu i po indeksu gospodarske globalizacije, ali je na 40. mjestu po indeksu društvene globalizacije, odnosno na 51. mjestu u političkoj globalizaciji.

— Drugi link je danas objavljen Global Economic Outlook Svjetske Banke. Prvu Hrvatsku objavu sam vidio na BankaMagazin stranicama. Po predviđanjima Svjetske Banke, rast Hrvatske ekonomije će 2007. biti 5.8%, za 2008. će usporiti, zajedno sa svjetskom ekonomijom pošto nam je ekonomija najglobaliziraniji dio, na 4.9% a u 2009. još će usporiti na 4.5% iako bi se svjetska ekonomija trebala oporaviti prijašnju stopu od 3.6%. Procjenjuje se i smanjenje deficita Hrvatskog tekućeg računa platne bilance kao postotka BDPa za ovu i sljedeću godinu. Dokument (pdf) Svjetske Banke sa ovim predivđanjima možete preuzeti ovdje.

— U Večernjaku pročitajte razgovor sa Dragom Jakovčevićem, ekonomistom za ZG Fakulteta ekonomije, koji kaže da bi moglo doći do dublje financijske krize i recesije u svijetu pa ni Hrvatska ne bi bila pošteđena. Hrvatsko financijsko tržišto je bankocentrično a banke su mahom u stranom Europskom vlasništvu. Kaže…

Nadalje, vodeće banke u Hrvatskoj su u inozemnom vlasništvu, pa ako njihovim matičnim bankama eventualno zbog gubitaka na svjetskom tržištu bude smanjen bonitet ili više ne budu davale toliko sredstava bankama kćerima, to će se osjetiti i u Hrvatskoj, kaže Jakovčević. Ističe, međutim, da domaćem financijskom tržištu ne prijeti kriza likvidnosti. “Međunarodne pričuve HNB-a su dosegnule više od 8 milijardi dolara, što predstavlja štit od destabilizacije tečaja. Nadalje, obvezna pričuva koju izdvajaju poslovne banke višestruko je veća od prosječnih europskih pričuva. Kada bi se smanjila, bankovni sustav bio bi bogat likvidnošću, tako da za sada u nas ne postoji strah od krize likvidnosti kao u svijetu”, kaže Jakovčević. No, kriza bi mogla zahvatiti tržište kapitala.

Hrvatske banke su u vlasništvu Europskih banaka, koje se čini lošije prolaze od Američkih u ovoj financijskoj turbulenciji. Istina je da HNB ima zaključana velika sredstva koja može pustiti u opticaj ukoliko dođe do nekog nedostatka likvidnosti ili strah od nelikvidnosti. No, nije sasvim jasno da li je nedostatak likvidnosti zapravo problem u Europi, tj, među Europskim bankama. Da je nedostatak likvidnost glavni problem on bi već davno bio riješen. 18. Prosinca, pred Božićne blagdane, Europska Centralna Banka je poplavila tržište sa ogromnih $500 milijardi u dvotjednim zajmovima, malo paničarski kako bi smirila tržišta od straha bilo koje mogućnosti nedostatka gotovine (za Blagdane je uvijek povećana sezonska potražnja za gotovinom) i tako mogućeg povećanja stresa na novčanim tržištima. No takav potez nije nikakvo riješenje problema jer stvarni problem nije toliko nelikvidnost koliko strah i nepouzdanje među samim bankama o daljnjem pozajmljivanju jedna drugoj zbog straha o njihovoj solventnosti. Koliko su veliki gubitci Europskih banaka zbog Američkog hipotekarnog tržišta je otvoreno pitanje i procjene su svakojake. Tek na proljeće, kad banke poćnu objavljivati revizije za 2007. će stanje bankovnih bilanci i potrebe njihovih restrukturiranja biti jasnije. Nadalje, direktno pumpanje ovakve likvidnosti je kratkoročni potez i ECB će morati povući nazad dio tog novca; povećana inflacija je jedna od mogućih posljedica jer ovakva inekcija dodaje oko 2% u ukupnu ponudu novca u euro zoni. Očito je da ECB ne može ovo raditi svaki tjedan i na kraju dana pitanje je što je točno problem u današnjim tržištima novca, bankarskoj krizi, credit crunchu i kako ga riješiti. Pomalo katastrofičarski, moguće pumpanje likvidnosti HNB u hrvatska tržišta isto ne mora biti riješenje. Pozitivno je jedino da hrvatske banke nemaju, koliko je poznato, direktnog vlasništva u američkim hipotekarnim zajmovima, ali vlasničke banke imaju.

— Za kraj jedan informativan graf iz jučerašnjeg Jutarnjeg. Graf je zanimljiv jer daje dugoročni pregled FDIa sežući unazad do 1993. Podatak za 2007. je za prva tri kvartala u kojem je postignut isti rezultat za čitavu 2006. Iako je struktura FDI još uvijek nezadovoljavajuća (2/3 svih ulaganja su u financijskom sektoru zbog dokapitalizacija banaka i vlasničkog ulaganja dolaska Bayerische Landesbank), 2007. će sigurno biti rekordna po stranim investicijama. Ulaganja u proizvodne kapacitete za prva 3 kvartala iznose oko 600 milijuna eura.

Javljaju mi iz AdriaticInstituta da je epizoda Kontraplana iz Siječnja 2007. nakon što su rezultati Ekonomskih Sloboda WSJ i Heritage Foundation za 2007. izašli, dostupna na Youtube. Ako se ne sjećate te epizode, sudjelovali su Nataša Srdoč, Nadan Vidošević, Krešimir Sever (“šef” sindikata) i Ivan Šuker. Kao gosti pojavili su se Ljubo Jurčić, Vesna Š. Ožbolt i predstavnik Rockwoola kao stranog investitora. Ja sam ovdje izdvojio samo jedan dio, a vi svakako posjetite link i pogledajte sve djelove. U jednom, Šuker patetično napada Srdoč jer je krivo ukazala na neki od prihoda državnog proračuna (oko 4% u proračunu od strane državnih poduzeća i zemljišta). Iako citiranje tog broja možda i jest pogrešno, to je najmanje bitna tema ili cifra za debatiranje. Cilj Šukera je bio usmjeriti raspravu dalje od Vladinog neuspijeha (a ne možeš uspijeti kad ni ne probaš) smanjenja onog uistinu problematičnog broja – 51% BDPa u državnim rukama. Napad je najbolja obrana.

Novi Index za 2008. će bit objavljen za koji tjedan pa ćemo držati oko na tome. Šteta što nema više Kontraplana za novu debatu, iako bi opet imali istog Ministra Financija i ostale oste u studiju.

U Adriatic-ovom emailu još napominju: Due to significant viewer interest with phone calls made to HRT (during the program), Kontraplan’s debate event was extended to one hour and fifteen minutes. According to HRT, the debate event on the Index brought in the highest viewership/ratings for Kontraplan – the Croatian economic/political TV program.

Tipičan primjer problema sa investiranjem u Hrvatskoj je Američki Hrvat Matt Sertić koji je prisustvovao na konferenciji. Matt je predsjednik i direktor Applied Ceramics Inc. kompanije u Kaliforniji i jedan od donora Adriatic Institutu. Govorio je malo o svom projektu i problemima na koje nailazi o otvaranju high-tech pogona u Hrvatskoj te obajsnio da je njegova investicija primarno zbog emocija i ljubavi prema domovini. “Američki Hrvati uglavnom ne ulažu u Hrvatsku sa svojim glavama, već sa srcem.” To su naši “strani” investitori koji unatoč problemima ulažu u Hrvatskoj.

Za vrijeme konferencije sponzorirane od strane Adriatic Instituta, Sertić nije otkrivao previše detalja oko svog poslovanja u Hrvatskoj, ni gdje ni kada.

No, danas se otvara njegov visokotehnološki pogon u Sisku vrijednosti oko $12 milijuna, a na svečanosti bi trebao sudjelovati i Predsjednik Mesić. Na službenim stranicama Applied Ceramics Inc. objašnjeno je da je Sisak izabran kao idealna lokacija za realizaciju naših poslovnih ciljeva u potpori našem europoskom tržištu. Nadalje, ovakvo širenje omogućava Applied Ceramics-u tržišno vodstvo sa značajnom troškovnom prednošću i dostupnosti alternativa u opskrbljivanju svjetskog tržišta poluvodiča. Još na KapitalPlus i business.hr