Posts tagged ‘Ekonomska Znanost’

20. Travanj 2013

Crveni karton za Austerity ekipu? (nabacano)

autora/ice cronomy

Pretpostaviti ću da ste u posljednjih par dana upoznali sa dramom oko Reinhart-Rogoff (RR) rada u kojem je, nehotice, napravljena excel pogreška u procjeni stope rasta BDPa. RR su ranije procjenili da  kada javni dug naraste na određenu granicu (“treshold”) od 90% BDPa, ekonomski rast znatno uspori. Rezultat je ispao pogrešan jer su RR napravili excel grešku. Tri ekonomista sa UMass su analizirali njihove izračune i ukazali na grešku i još par upitnih stvari. RR su odgovorili isti dan.

Mediji i twitter su prilično dobro eksplodirali nakon toga. Ljudi su se naslađivali i još pumpaju diskusiju. Postaje nemoguće pratiti svu sili komentara. Dobar sažetak ovdje. Rogoff je faca u makroekonomiji. Velika faca. Osim što je profesor na Harvardu, bivši je glavni ekonomist MMFa. Otvoreno se usprotivio Stiglitzu. No, što to znači za Hrvatsku? Neke lekcije postoje, sigurni, ali mislim da ne mijenja puno za Hrvatsku fisklanu politiku u osnovi. Evo par nabacanih misli.

Koliko je procjena slučajna pogreška, a koliko ‘endogena’ zbog samog izbora excela kao softwarea za analizu je zasebna tema za diskusiju.
Dobra lekcija, pogotovo za studente ekonomije, je ne koristite i ne oslanjajte se na excel i mehanizme “povlaćenja” kockica ili čega već  u nekim možda važnijim istražvanjima i analizi podataka. Mislim da ne mogu zamisliti gori software, koji podiže vjerojatnost tehničke pogreške u takvim analizama od excela. Možda samo moje pristrano mišljenje, a možda ipak postoje daleko bolje i sigurnije alternative.

No, kako bilo, čitava drama koja se razvila u zadnjih par dana je zapravo malo bezvezna.
Neki ekonomisti drame. Određeni komentatori, koji ne skrivaju svoju pristranost, došli su na svoj “znao-sam-da-štednja-nevalja” moment, iako rad o tome ne govori direktno. Za njih je fiskalni stimulans (potrošnja) i dalje imperativ. Drugi pak, sa suprotnog kraja ideološkog spektra, hrabro i dalje pile jedno te isto, štednja, štednja.

Koliko toga ima koristi za ozbiljniju analizu i politiku u zemljama kao Hrvatska koje nisu dio kluba razvijenih zemalja u kojima se ove diskusije vode? Ameri komentiraju sa svojeg pogleda, gledajući svoj interes i svoju fiskalnu politiku. Malo ih zanima što RR istraživanje u svojoj srži znaći za fisklanu politiku zemalja poput Hrvatske. A znači da su javni dug (unutarnji i vanjski) važno ograničenje.

Koliko sam vidio, u čitavoj drami najžustriju diskusiju vode uglavnom medijski komentatori, pristrani analitičari iz raznih think-tankova, politikanti. Njihov je primarni interes što ovo znači za politiku štednje ili potrošnje, deficita i javnog duga. Među tim diskusijama nećemo pronaći odgovor na neka osnovna pitanja, pogotovo ne o uzročno-posljedičnoj vezi između ekonomskog rasta i javnog duga.

Te rasprave su političke naravi, nabijene emocijama, u kojima diskutanti imaju predodređna mišljenja što mora biti ispravan odgovor, ne nužno koji on jest  i koji je stvarni smjer uzročne veze između rasta i javnog duga. Veći naglasak na normativna, manji na pozitivna pitanja.

Na drugu ruku, ozbiljnije (akademske) ekonomiste isto zanimaju poante rada, ali na manje emocionalno nabijenom levelu. Par blogera ekonomista za koje sam očekivao da će komentirati još nisu. Akademike zanima istraživačka vrijednost i metodologija ovog rada. (U ovom slučaju je jednostavna, što je možda i problem rada.) Akademska rasprava je bitna u rezoluciji ovakvih pitanja, no mislim da toga još nije došlo. Komentatori koriste radove poput RR kao oružje, akademici kao osnove za diskusiju, raspravu.

Da, excel pogreška je vrlo(!) nesretna stvar za RR. Neupitna je, ali je i manje bitna. Možda dovodi u pitanje mnoge druge njihove brojke prezentirane u radovima. Druge dvije zamjerke koje rad troje ekonomista sa UMass ima su diskutabilne.

Da li visok javni dug usporava ekonomski rast? Možda ekonomski rast usporava pod teretom javnog duga. Možda javni dug raste brže zbog sporijeg ekonomskog rasta (BDP je nazivnik u javnom dugu). A možda štednja u situaciji visokog javnog duga usporava ekonomski rast.

Sve te i još par veza bi trebalo analizirati i isključiti kako bi došli do one ispravne. Iznimno težak zadatak. Uzročno-posljedičnu vezu je vrlo teško pronaći i potvrditi u većini slučajeva.  Istraživanja jednostavno nisu uvjerljiva po tom pitanju. Možda u vezi javnog duga i ekonomskog rasta uzročnost može ići u oba smjera u različitim vremenima.

RR nikada ne tvrde u svom radu uzročnost, već ukazuju na zanimljivu asocijaciji dviju varijabli. Rad ne bi bio objavljen inače. No, u nekim medijskim istupima RR su bili možda manje-nego-izravni da se radi o korelaciji, a ne uzročnosti. I to je nažalost, jer znaju bolje.

Da li je visok javni dug problem ili ne? Vjerojatno ovisi od zemlje do zemlje. Da, to je nezadovoljavajući odgovor, ali je instruktivan. Koliko povjerenja možemo imati da procjena jednog broja vrijedi, manje-više, za desetke zemalja u uzroku? Radi se o prosječnoj stopi ekonomskog rasta. Koliko pouzdanja imamo da je taj broj ispravan za Hrvatsku koja nije u uzorku analiziranih zemalja? Koliko je ta procjena čvrsta, precizna, značajna? Prepirati se oko preciznosti procjene jedne ili dvije brojke u makroekonomskom radu ili ekonometrijskih analizama općenito je bezvezno. Uvijek se radi samo o procjenama.

Slično, procjene plafona javnog duga iznad kojeg ekonomski rast definitivno usporava je nezahvalna vježba. Ne zaboravimo da se radi o mnogim različitim zemljama. Analiziramo zemlje koje se razlikuju po mnogim faktorima rasta, ne samo javnog duga. Zemlje sa istom raznom javnog duga mogu imati različita iskustva rasta. Ne zaboravimo, na kraju dana rast ovisi o produktivnosti.

U svakom slučaju, RR nikada nije bio jedini važan i pravi razlog zašto i da li bi državnu potrošnju trebalo rezati ili ne. Možda i važnije od same visine javnog duga je pitanje na što, kako i koliko država direktno troši i koliko državna potrošnja za dobra i usluge unosi neefikasnosti u ekonomiju i umanjuje produktivnost privatnog sektora? Možda je lakše identificirati te uzročne veze.

23. Ožujak 2012

FED za Neznalice

autora/ice cronomy

Za hardcore ekonomske geekove i sve studente ekonomije/financija/biznisa.

Samo da vam na brzinu skrenem pažnju, ako već niste primjetili, na seriju predavanja Ben Bernanke-a, što bi mi nazvali guvernera FEDa,  koju je započeo ovaj tjedan na George Washington Sveučilištu. Bernanke je prije svega bio i bit će profesor ekonomije, autor udžbenika ekonomije i davno prije nego što je postao guverner FEDa, ekspert monetarne teorije/politike i Velike Depresije.

Tema je FED i Financijska Kriza. U biti je standardno predavanje o FEDu i monetarnoj politici koje sam i sam imao prilike održati. Osim naravno što ih u ovom slučaju predaje sam Ben glavnom i bradom (doslovce).

Klasično ‘američko’ predavanje traje sat i 20 minuta, sa pitanjima.  Dva video, od utorka i četvrtak su dostupna na stranicama FEDa, sa popratnim PP prezentacijama posebno da ih možete pregledati u miru svojim tempom tokom vikenda. Ipak, samo gledanje PPointa nije isto kao i odslušati čitavo predavanje. [Kladim se da sliku gore neće staviti u niti jedan slide.]

Materijal nije zahtjevan (mislim da su predavanja ipak u poslovnoj školi GWU, har har) ali svakako da i malo truda oko terminologije bi se isplatilo more. Bez ovih osnovnih znanja monetarne teorije i politike niste u dobro poziciji razumijeti događaje oko svjetske ekonomije kao ni kvalitetno komentirati iste. Dobro uloženo vrijeme. Ako imate pitanja u vezi neke teme predavanja slobodno pitajte u komentarima ili na email.

Jedna lekcija iz predavanja je primjerice kako je Kineski tečaj sličan zlatnom standardu.

29. Veljača 2012

Ne razumijem

autora/ice cronomy

Brzi pregled medijske i internet diskusije o nekim ekonomskim temama – proračunu, nezaposlenima, Vladinoj ekonomskoj politici  – otkriva potpuno nerazumljiv pristup i argumentaciju. U suštini argumenti, lišeni ikakvog značenja, utemeljeni su ne na nekakvom znanju već predrasudama. Obeshrabrujuće (a da ne govorim koliko je nemoguće držati jezik za zubima ponekad) što se neke osnove ekonomske ideje/principi nisu ulovile kao što bi se osnove ekonomske ideje trebale uloviti. U stilu Bakića, za mene su ove stvari “čuda.”

EU je, prije svega, neoliberalni projekt, tj. tvorevina koja je osnovana i funkcionira gotovo isključivo u korist krupnog kapitala, ponajviše zapadnoeuropskog, tj. elita koje američki prosvjednici zovu “jedan posto”, a protiv interesa većine, tj. većine ljudi koje američki prosvjednici zovu “99 posto”.

Pa naravno! Kad nemaš objašnjenje, nekakav originalni uvid i još gore ne želiš pokušati steći nekakvo znanje, pozovi se na termin koji može značiti što god poželiš i poslužiti da ocrniš bilo kojeg (ideološkog) protivnika. Zamotaj to u nekakv trenutno popularni kontekts i moderni diskurs (ipak, lingvisti se specijaliziraju u tome) i voilà sve je jasno. “Kao.”

No, prvi koraci su pokazali nesnalaženje. Prerano je suditi, on je u toj Vladi samo premijer. Želio bih da Milanović bude premijer i da vodi Vladu, i da vodi Vladu u interesu građana a ne krupnog kapitala, rekao je.

  • Nešto u ova četiri članka ne drži vodu. (morate ih pričitati)

Tražili smo 10 radnika, burza nam poslala 25, javio se samo jedan.. a i on mora na operaciju 

Hrvatski radnici – lijeni, neobrazovani i rastrošni?

Preporod Hrvatske pošte – ipak se može!

Sindikati: Vlada gura nezaposlene u sivu ekonomiju

Ekonomisti razbijaju glavu oko ovakvih “fenomena” dok drugi jednostavno prizivaju demagogiju i “očita” objašnjenja klize sa jezika. BTW, profit je dakle dobra stvar ili je to sve uvjetovano da se radi o državnoj firmi? Kad državna firma ostvari profit onda palac gore, bez upitnika, može se, a kad privatnik traži zaradu i profit onda mora da su ‘makinacije’ u pitanju. (?)

  • Frustrantni klišej za kraj.

Oppenheim: Najveći je problem gospodarstva što su nam banke u stranom vlasništvu

Najveća prepreka razvoju našega gospodarstva nije postojanje ili nepostojanje različitih mjera, nego činjenica da je 95 posto hrvatskog bankarstva u stranom vlasništvu i da njima ne upravljaju hrvatske uprave nego uprave u inozemstvu. Novca u zemlji imaju isključivo banke, a one ne žele financirati gospodarstvo nego isključivo stanovništvo, i to samo s debelim osiguranjem kao što je slučaj sa stambenim kreditima.

Ah. Ekonomski razvoj nije igra moralnosti uvjetovana nacionalnošću bankarskog sustava. Neki to jednostavno ne žele prihvatiti. Nije pretjerano teško pokazati da i kad novca ima do mile volje neće svi koji to žele dobiti kredit ili garancije. Što znači da bankom upravlja hrvatska uprava? U upravi sjede samo Hrvati? Garancije samo hrvatskim projektima? Od kud domaćoj banci ‘novac’ za te projekte? Domaći porezni obveznici snose rizik? Da li je cilj isto zarada (jer kad državna kompanija pa tako i banka ostvari profit to je odlična stvar; vidi gore.) ili samo financiranje svih ‘hrvatskih izvoznih pojekata’?

Jak i stabilan financijski sustav je važan za razvoj i može se simpatizirati sa kompanijama koje imaju potencijala i ideje za širenje poslovanja, a nemaju financijsku potporu koju priželjkuju doma. No problem ne leži u nacionalnom identitetu i upravi banaka.

18. Prosinac 2011

Ekonomija oblikuje živote

autora/ice cronomy

Šteta što se knjiga Sylvie Nasar ‘Grand Pursuit’, o kojoj sam ukratko pisao prije para tjedana, nije prevela i potom rasprodala istom brzinom kao i biografija Steva Jobsa. Pročitavši većinu knjige i s obzirom da na policima držim još poneku knjigu istog “žanra” povijesti ekonomista i ekonomske misli, ‘Grand Pursuit’ preporučujem bez rezerve. Vrijedno uloženog novca i vremena. Sylvia je odlična spisateljica i bez muke za čitatelja, glatko slaže priču ponekad kompleksnih tema, ali sve u povijesnom kontekstu i karakteru vremena.

Hrvatska i regija imale bi koristi od jedne takve pametne, popularno-znanstvene knjige za široku publiku. Od popularnih knjiga iz ekonomije (ne mislim na poslovne) malo koja je prevedena. Ekonomska povijest, bilo domaća ili strana, je potpuno zanemarena, a društvom i dalje vladaju krute polu-istine o tržištu, beskorisne ili iskrivljene ekonomske teorije i stoga naravno da samo-objašnjvajuće poštapalice vode glavnu riječ, među kojima je apsolutni hit “neoliberalizam”.

Tako je to i slučaj u kratkoj recenziji Gordana Duhačeka.  Naslov recenzije  je manje-više ispravan – priča je to o istinskim inovatorima i pionirima ekonomske misli i analize. Nije prva takva knjiga, ali ima svoju posebnost. Da li su (svi) bili genijalci, ne znam. Možda. BusinessWeek pita da li su heroji našeg vremena. Neki zasigurno jesu. Karaktera svakako ima dovoljno za fascinantnu priču. Zašto je onda bilo potrebno u samom uvodu isticati nešto što nije ni najmanje bit knjige?

‘The Grand Pursuit’ objašnjava korijene ekonomskog neoliberalizma, ali i suprotstavljenih ekonomskih teorija koje su od ljudi poput Johna Maynarda Keynesa i Friedricha Hayeka učinili svjetski poznata imena.

Riječ, termin ili koncept ‘neoliberalizam’ se ne spominje u knjizi niti jednom. Ništa slično tome. Sve do sredine 19. stoljeća patnja većine čovječanstva je bila norma i knjiga počinje upravo u tom periodu, sa jasnim naglaskom u vjeru o nemogućnost unapređenja čovjekovog stanja. Priča koju Naser iznosi je o tome kako je čovjek postao gospodar svoje sudbine i kako je u nepunih sto godina nadvladao snage izvan svoje kontrole, preokrenuo persimističnu vjeru i potom oblikovao svoju sudbinu i budućnost.

Frank Ramsey, jedan od genijalaca, Keynesov učenik i karakter koji se pojavljuje u knjizi iako samo nakratko jer je je tragično preminuo u 26. godini života, jednostavno je to opisao kad je rekao “zvijezdne su velike, ali ne mogu misliti ni voliti… U pravom planu su ljudi, a zvijezde su malene.” Ramsey je danas najpoznatiji po svojoj teoriji rasta, a još i više zbog temeljnog doprinosa teoriji efikasnog oporezivanja. Još jedan zanimljiv karakter je Beatrice Potter Webb. Webb je kao socijalni reformator i ekonomistica ustanovila ideju ‘državne sigurnosne mreže’ (izvornog koncepta današnje države blagostanja), prva formulirala termin ‘kolektivno pregovaranje’ i bila jedna od osnivačica London School of Economics i sve to prije 1900.  Ni jedan ni drugi ‘genije’ nemaju veze sa neoliberalizmom, što god to značio.

Razorni događaji poput prvog i drugog svjetskog rata nisu uspijeli pokolebati novu vjeru da je moguće poboljšati ljudski život sa konstruktivnim proučavanjem i novostečenim ekonomskim znanjem. Ako išta, samo su je osnažili. To znanje i ideje ukazale su “šta je dobro a šta nije, šta se smije uvrstit’ a šta ne smije.” Potraga za tim još traje, a Naser daje lijepu perspektivu povijesnih okolnosti u kojima je galerija ekonomista radila i oblikovala ideje te ih potom provela. Ekonomska povijest naroda, njihovih ekonomista i ideja, je integralni dio generalne povijesti, baš kao što je povijest vladara, predsjednika i generala. Malo koji od tih aktera je krenuo stvarati nekakve krute dogmatske poglede i teorije, već samo proučavati ono što su oni i one mislili da oblikuje ljudske živote. Ljudi u čijim rukama se nalazi ekonomija i njena dinamika, ako im se dozvoli, oblikuje vlastite živote, ne nekakav ‘neoliberalizam’ koji živi iznad njih. Taj koncept i riječ ima malo, ako i ikakvog značaja u potjeri za boljim sutra.

27. Veljača 2011

100 Godina Ekonomskog Istraživanja

autora/ice cronomy

Ovo bi najviše trebalo zanimati studente ekonomije.

The American Economic Review, najutjecajniji ekonomski akademski časopis na svijetu (hrvatski izgleda nema bolji prijevod riječi journal) slavi 100 godina izlaženja. Jubilarno izdanje izdvaja u jednom kratkom pregledu top 20 radova objavljenih u AER.

Među izdvojenim su danas svim studentima ekonomije poznate teorije i koncepti. Tko od studenata ekonomije nije čuo za Cobb-Douglas proizvodnu funkciju (Charles Cobb i Paul Douglas), prirodnu stopu nezaposlenosti (Milton Friedman), optimalna valutna područja (otprilike, ako ste čuli za euro čuli ste i za ovu teoriju Roberta Mundella), Kuznetsovu krivulju. Za one zainteresirane za financije tu je klasik Roberta Shillera koji testira kretanje cijena dionica naspram kretanja dividendi.

Možda manje poznati svim studentim je rad o zdravstvenom osiguranju Kennetha Arrowa, koji je pokazao razloge za neuspjeh tržišta zdravstvenog osiguranja. Izdvojena su čak tri rada (dva, ovisno kako gledate) ovogodišnjeg nobelovca Peter Diamonda – teorija preklapajućih generacija i proizvodna efikasnost kao uvijet optimalnih poreza. Stiglitz ima dva istaknuta rada.

Možda najzanimljiviji klasik za određene problematike u Hrvatskoj je onaj Anne Kruger o političkoj ekonomiji rentjerskog društva koji je započeo istraživanje veze korupcije i ekonomskog razvoja.

19. Rujan 2010

Huh??

autora/ice cronomy

Zašto je, zaboga, “Nema besplatnog ručka” krilatica neoliberalizma? Kakve to veze ima sa neoliberalizmom?? Je li zato jer ja ne znam što je to neoliberalizam (priznajem, u svrhu korištenja trećerazrednih “objašnjenja” van konteksta i vremena, neznam) ili zato jer nisam dovoljno upućen u korištenje “krilatice” (sumnjam, jer svaka uvodna knjiga iz ekonomije objašnjava vrlo jasno, bez ideologije, što znači).

Samo ekonomski nepismen čovjek može povjerovati da besplatne (pitke) vode ima ili da se išta može dobiti/imati za ništa. Nije loše biti ekonomski nepismen, ali neoprostivo je ne htjeti se opismeniti i zadovoljavati se objašnjenjima baziranim na upadljivoj frazologiji.

10. Siječanj 2010

Samuelson memoar

autora/ice cronomy

Krasan mali memoarski tekst Paul Samuelsona, napisanog malo prije njegove smrti. Posebno namjenjen za financijske i ponešto matematičke geekove, među koje ja ne spadam, no generalna ekonomska populacija će pronaći zanimljivih točaka. Samuelson je bio među vrlo rijetkim ekonomistima (a možda i jedini) koji je uistinu iskusio Veliku Depresiju u SADu pa je i mogao uspoređivati da današnjom situacijom. Samuelsonova razmatranja i uvidi o: Fama zaslužuje Nobela, uvidi iza random walk teorije i efficient market hipoteze (mikro!, ne makro), Buffett kao iznimka, kako je Ricardo “znao” i profitirao od Napoleonovog poraza, zašto poznavanje osnova ekonomije nije dovoljno, razlika između MITove i Harvardove zaklade, balkanizaciji novčane mase M (da, koristi riječ balkanizacija), zašto nam je trebalo više financijskih inžinjera a ne manje, komentari o drugim ekonomistima (guess who) i još ponešto.

Paul Anthony Samuelson (May 15, 1915 – December 13, 2009)


28. Prosinac 2009

O ekonomistima i ekonomiji: malo elaboracije

autora/ice cronomy

Kolega sa digresije.info u pravo mi je vrijeme ukazao na vrlo zanimljivu raspravu u magazinu Banka između njezina glavnog urednika Željka Ivankovića i Velimira Šonje. Ja sam eto bio toliko zauzet ovih zadnjih par tjedana, da nisam ni čuo do prije par dana nakon da je veliki Paul Samuelson umro, a okužen sam ekonomistima 24/7. (Malo me i sram.) Nastojati ću to nadoknaditi u ovo tekstu. Promaklo mi je i dosta drugih događaja, ali o tome drugom prilikom.

22. Kolovoz 2009

Paul Romerov TED govor o novom modelu rasta i razvoja

autora/ice cronomy

Paul Romera ne treba previše predstavljati. Iako je možda van discipline manje poznat (ni blizu rock star statusa Sachsa ili primjerice “Dr. Doom” Roubini) Romer je jedan od najprominentnijih ekonomista novije generacije koji je nepovratno promjenio teoriju i razumjevanje ekonomskog rasta. Zbog svojih doprinosa teoriji ekonomskog rasta nije pogrešno ili preduhitreno reći da je jedan od snažnijih “natjecatelja” za Nobelovu nagradu.

U ovom govor Romer iznosi svoju ideju i projekt zbog kojeg je dao ostavku na profesorsku poziciju na Stanfordu. Ideja ide korak dalje od njegovog prijašnjeg rada o ulozi i izvoru tehnološke promjene u ekonomskom rastu i životnom standardu. Iako je tehnologija izvor našeg (relativnog) bogatstva i njena promjena diktira promjenu u životnom standardu, tehnologija – ovisno kako je i definiramo – nije dovoljna da bi objasnila i riješila probleme sporog ekonomskog rasta, siromaštva i (ogromnih) razlika u per capita prihodu. Ekonomisti su nešto slično već znali godinama. Dobra i loša pravila koja potiču poželjne i nepoželjne ideje, ponašanja i ishode u društvu su jednako važna. Romer ima ideju kako smisliti i implementirati sistem novih pravila koja bi dala izbor za zamjenu starih pravila, potaknula širenje novih ideja, novih tehnologija, inovacije i naposljetku bolji život.

more about “Romer -Video on TED.com“, posted with vodpod
17. Srpanj 2009

I ekonomija svoju žrtvu “seksizma” ima

autora/ice cronomy

Tanja Rudež na svom blogu ima zanimljivi post o dvije znanstvenice extraordinaire – primatologinja Jane Goodall i fizičarka Jocelyn Bell Burnell. I dok Goodall vjerojatno nema šansu dobiti Nobelovu zbog nedostatka kategorije, fizičarki Burnell nije nikada dodjeljen zasluženi Nobel. Ne znam dovoljno o kontroverzi ali za fiziku je to svakako šteta jer samo dvije žene su nagrađene u toj domeni. Svakako ne bi bio prvi put da Nobelovo vijeće ne dodjeli znanstvenici zasluženu i od svih očekivanu nagradu. Argument da je to posljedica seksizma ima smisla.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 967 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: