Cronomy

Ova stranica je namjenjena predstaviti knjigu i dokumentarac The Commanding Heights – The battle for the World Economy Daniel Yergin-a i Joseph Stanislaw.

Za Yergina ste vjerojatno čuli. Napisao je ne samo knjigu već samu povijest naftne industrije u knjizi The Prize i za nju dobio Pulitzerovu nagradu. Knjiga od gotovo 900 stranica sa 20 stranica bibliografije je povijesni autoritet za razvoj naftne industriju i široko se citira u gotovo svakom većem i dubljem članku i radu povezanom sa naftnim događajima i kompanijama.

No, nazad našoj “glavnoj” knjizi i dokumentarcu. Slično je i sa ovom knjigom, gotovo pa autoritet, no i ako nije definitivno jest knjiga koja je “trebala biti napisana” kako kaže The Economist. Odlučio sam ovo objaviti kao page a ne samo kao post jer ima trajnu vrijednost i zato jer je dokumentarac dostupan na internetu, besplatno (i legalno.) Pronaći i naravno obavezno pogledati ga možete ovdje u trajanju od nekih 6 sati, podjeljen na 3 epizode koje su potom podjeljena na manja poglavlja. Znači možete gledati pola sata, a možete i čitavu epizodu od 2 sata, određena poglavlja nasumce, kao i maraton od 6 sati. Sumnjam da će biti baš takvih hardcore entuzijasta za jedan dokumentarac o ekonomiji. No moglo bi, jetr tema ipak nije suhoparna i pun ezoteričnih formula. Čak nasuprot! Dokumentarac i knjiga, koji je već postala obavezno čitanje na nekim sveučilištima, daju živu i sviježu priču o političkoj i ekonomskoj sudbini i prošlosti svijeta.

O čemu se radi? Kao što naslov kaže o borbi za svjetsku ekonomiju i njen poredak kroz zadnjih 60 godina, odnosno od kraja WW II, pa čak i WW I. Borbi za njen bolji, pravilniji smjer, bitki ideja i njihovoj snazi, nekad znanstveno legitimnoj, nekad samo o populizmu. Zapravo to je borba protiv populizma i utopizma kroz centralno planiranje. Priča je to o začecima i padu globalizacije, dominantnih ekonomskih teorija, ekonomskom razvoju i međunarodnoj trgovini – kako uvod u prvi dio, Bitka Ideja, kaže “Globalna ekonomija, energizirana tehnološkim promjenama i besprimjernim protokom ljudi i novca, kolapsira na tragu terorističkog napada …. Godina je 1914.”

Priča je to o bitki misli dviju osoba, čije su ideje izronile kao dominantne sve do današnjih dana, iako se bitka već smatra dobivenom od jedne strane. (Koje, vidite sami) Jedan je dobro poznati, ponekad prozivan ocem makroekonomije i državnog intervencionizma, Englez John Maynard Keynes sa Cambridge-a. Drugi, Friedrich von Hayek, dolazi iz razorene Austrije, sa idejama o slobodi pojedinca od državnih okova i centralnog planiranja. Emigrira prvo na London School of Economics, a potom u Chicago gdje će se pisati nove teorijei prakse na starim osnovnim idejama.

Nasuprot njima dvojci, stoje fašizam i komunizam čiji uspijeh je (djeliomična) posljedice Velike Depresije, sve dok ne propadnu. “Više od pola stoljeća bitka ideja će se voditi. Od totalitarnog socialističkog sistema do fašističke države, od nezavisnih zemalja svjeta u razvoju do izmješanih ekonomija Europe i reguliranog kapitalizma Amerike, državno planiranje će postepeno preuzeti vladajuće visine.” Sve do 1970tih. Keynezianizam stoji na vrhu kao apsolutno dominantna ekonomska politika. Ali ‘70te su bile godine naftnog šoka, inflacija, nezaposlenosti, recesija – stagflacije. Ekonomski kurs se treba mijenjati suprotno od Keynsovog državnog intervencionizma – često izrabljivanog od političara ljevice kao opravdanje za socijalističku politiku. Milton Friedman i Chicago Škola ekonomije stupaju na scenu i bilanca (ravnoteža) moći između države i tržišta se mjenja.

No što su to zapravo “vladajuće visine” ili “zapovjedne”? (nema baš lijepog prijevoda izraza “Commanding Heights“) Riječima autora to su dominantna poduzeća i industrije (čelik, energija, ugljen, željeznice, telekomunikacije itd.) koje formiraju visoke ekonomske osnove u zemljama diljem svjeta. Izraz je prvi put, navodno, upotrijebio Lenjin, u svojem predposljednjem govoru, 1922. 1921. je bila godina ekonomskog kraha u mladom SSSRu i Lenjin je pokrenu Novu Ekonomsku Politiku kojom se dopuštala mala trgovina i privatna agrikultura, temeljac demokracije i tržišta. Nova politika je omogućavala da tržište djelomično funkcionira, ali već militantno nastrojeni komunisti su napadali Lenjina da “radi kompromis sa kapitalizmom i prodaje revoluciju,” principe boljševiza i marxizam. Lenin je branio program, svoje kritičare nazivao glupim i deklarirao da iako će to malo tržište funkcionirati “država će kontrolirati commanding heights, najvažnije element ekonomije. Boljševizam, država će kontrolirati željeznicu, ugljen, čelik, tešku industriju …. visine ekonomije.” (Yergin) I bez termina, cilj je bio jasan – potpuna državna kontrola “strateških” djelova nacionalne ekonomije. Godinu dana kasnije Lenjin je bio mrtav, a Staljin je preuzeo vlast. Pokrenuo je masovnu kolektivizaciju i uveo centralno planiranje svih djelova i aspekata ekonomije. Za manje od 30 godina, 1/3 svjeta je živjela pod tim ekonomskim principima….državi vladaru.

Bitka koja se vodila od onda do 1990tih i još se vodi u nekim zemljama u određenim oblicima, kao primjerice u Hrvatskoj koja nema ideju kako pomješati funkciju tržišta i države, je oko pitanja tko će kontrolirati te visine, tu industriju? Država ili Tržište? Da li će 21. stoljeće biti stoljeće tržišta, globalizacije i prosperiteta ili države, izolacije i nazadovanja? Koliko to možda čudno zvučalo, pitanje još nije riješeno. Iako je SSSR propao, komunizam u Istočnoj Europi isto tako, Kina je napustila komunistički model ekonomije, debata i sentimenti oko pitanja još ne prestaju. Globalizacija je svugdje oko nas, ali i opasnosti koje bi ju mogle ponovo srušiti (terorizam, protekcionizam, anti-free trade, financijska neravnoteža) su isto svugdje oko nas. Doha pregovori ne napreduju, već stagniraju pod težinom velikih zahtjeva i jedne i druge strane. Valute se još manipuliraju radi brze zarade, bez obzira na moguće eksplozivne posljedice za svjetsku ekonomiju.

No danas se ne radi samo o kontroli tih visina, teških industrija nego čitavih ekonomija i time globalizacije. Da li će biti u rukama slobodnih pojedinaca, potrošača, poduzetnika …. ili …. u rukama države, regulative, birokracije i njihovih interesa? Da, kao što većina vas razumije, težište je prebačeno na tržite kao glavni organizator gospodarstva, ali taj pomak ne znači da je došao kraj države. “U mnogo zemalja, država i dalje nastavlja trošiti velike djelove nacionalnog prihoda, svake godine kao i one prošle….država i dalje ostaje zadnje utočište za mnoštvo društvenih zahtjeva.” (Yergin) Zvuči poznato? Podnaslov knjizi i dokumentarcu može biti i Bitka Između Države i Tržišta koja Preoblikuje Moderni Svijet.

Uz sam dokumentarac na site-u se nalazi mnoštvo dodatnog obrazovnog, interaktivnog sadržaja u flashu, (interaktivni povijesni atlas svjetske ekonomije npr.) intervjua i transkripata, biografija, eseja i video eseja. Uz atlas možete pregledati interaktivne povijesne analize najvećih, najvažnijih država u globalnoj ekonomiji. Reportaže sadrže više kategorija i ekonomskih indikatora te se protežu sa podacima od 1910 do danas.

Akteri priče kreću se od samih vrhova politike i ekonomske znanosti. Predsjednici Amerike, Nixon (kao veliki konzervativac je zaprepščujuće izjavio da je Keynezijanac), Reagan i Clinton, Churchilla, britanskih socijalista, i Maggie Thatcher, Indijskog Gandhia i Nehrua kao osnivatelja Indijskog “raja dozvola”, Mao Zedonga i njegovih katastrofalnih revolucija, kao i njegova suprotnost Deng Xiaoping koje je postavio Kinu na današnji put prema prosperitetu i još mnogi drugi iz Jugoistočne Azije. Posebna priča je i o Japanskom čudu a potom “izgubljenom desetljeću” (koje i danas jedva da je gotovo), pa potom Latinske Amerike koja je i danas u sličnoj, malo boljoj situaciji, izuzev Čilea sa svojim Chicago Boysima; Sovjetskih vođa, Staljina i Gorbacheva do Poljske revolucije Walese i Gaidara. Od eminentnih ekonomskih arhitekata u priči su svi, Smith, Marx, Mises, Schumpetera, Hayek, Friedman, Becker, Stigler, de Soto, Sachs, Fischera itd…. Posebni dio dokumentarca zauzima danas rock star ekonomist Jeffrey Sachs sa svojim intervencijama i “šok terapijama” u Boliviji, Poljskoj i Rusiji.

Nadalje, ljudske protagoniste možemo podijeliti i po kategorijama zanimanja. Tu su aktivisti i antiglobalisti poput Naomi Klein (u odgovoru demokratskom Predsjedniku Tanzanije kaže da ona ne govori za siromašne svijeta, ali ne govori ni on…), Clive Crook editor The Economista, James Wolfensohn bivši predsjednik Svijetske Banke, Paul Volcker iz Američkog Fed-a koji je slomio leđa inflaciji u 80tim, itd.

Sve u svemu, dokumentarac, a knjiga još i više je neprocijenjiv tour-de-force ekonomske povijesti 20. stoljeća, pogotovo za ekonomske laike sa ipak velikim interesom. A svi bi trebali biti zainteresirani za ovakve teme, jer na kraju dana ipak se radi o nama. Pošto je kod nas bitka ideja oko ekonomije i tko će je više kontrolirati, ta ključna bitka, tek sada ozbiljno započela budimo makar što bolje informirani i sposobni staviti događaje kod nas u jednu veliku sliku, u kontekst svjetskih događaja i ekonomije. Nadam se da će vam se svidjeti.

UPDATE

Martin Wolf iz Financial Timesa razmišlja o budućnosti globalne ekonomije i “novog kapitalizma.”