Cronomy

Ja sam “malo” zamro ovdje, ali sa dobrim razlogom. Nastojim se vratiti među “žive” uskoro. Dosta zanimljivih događaja mi promakne i nedostaje mi vremena za komentiranje.
Ovdje samo ukratko želim ukazati, za zainteresirane, na jedan rad nedavne Nobelovke iz ekonomije Elinor Ostrom, koji sam nedavno pročitao. Radi se o “Collective Action and the Evolution of Social Norms” iz 2000. objavljenom u Journal of Economic Perspectives. JEP je ne-tehnički časopis namjenjen ne-specijalistima, što znači da su teme i radovi napisani tako da su dostpuni široj (akademskoj) publici, nema matematike, dokaza, pretjeranog tehničkog žargona.

Sažetak na linku ne opisuje dovoljno zanimljivost i pristupačnost rada. Rad je o mogućnosti/izvedivosti kolektivne akcije u jednom društvu (primjerice kooperacija u proviziji/proizvodnji javnog dobra). Proslavljeni, iako u Hrvatskoj malo poznati, ekonomist Mancur Olson je u svom radu iz ’65 The Logic of Collective Action predstavio ideju da bez nekog oblika vanjske prisile racionalne osobe se neće udružiti i surađivati kako bi ostvarile neko zajedničko dobro, tj. dobro od kojeg svi imaju jednaki benefit. Taj problem kolektivne akcije je do dan danas temeljna ideja, pretpostavka i ishodišna točka teorije provizije javnih dobara i jedan od razloga za opravdanje državne intervencije. Ostrom ukazuje da je taj zaključak kontradiktoran dokazima koje imamo – ljudi uspiješno i održivo koordiniraju kolektivnu akciju. Dokaza ima mnogo.  Ostromov Nobel je djelom zaslužen i zato jer je pokazala, direktnim istraživanjem na terenu, da se osobe samoinicjativno udružuju i surađuju, te da vanjska prisila (npr. u obliku državne intervencije) i poticaj može “frustrirati” privatnu proviziju javnog dobra. Unatoč svemu tome, teorija se i dalje temelji na post-Mancur Olson stanovištu.

(Ako netko ima problem sa nalaženjem cijelog teksta ovog rada, a zainteresiran je pročitati pošaljite mi email.)