«   |   »

(malo) Više o Kony2012

autora/ice cronomy

Premalo pišem o razvoju pa nemam previše mudrosti za dodati o čitavom pokretu Kony2012, čija kulminacija kao tek dolazi. Način gledanja na ovaj problem je mnogo. Svakako da bi svijet bio bolje mjesto bez te spodobe, ali to nije poanta ovdje. Video sam pogledao i previše ostavlja na emocijama, a malo na uvijek aktualnom pitanju u domeni vanjske pomoći i razvoja o neželjenim posljedicama za one koje bi trebao pomoći. The White Man’s Burden opet? Mora da cinični um ekonomista govori da ako nešto izgleda predobro da bi bilo točno vjerojatno i je.

Nasreću, ali i namjerno sa dobrim razlogom, imam blog Chris Blattmana na RSSu već godinama. Njegova istraživanja o konfliktu u zemljama u razvoju su upravo na liniji ovih pitanja djece vojnika, razloga i posljedica i prvi koji sam pogledao za dodatno, stručno mišljenje. Svakako ga nemojte zaobići bilo da podržavate ili ne kampanju InvisibleChildren. Blattman je još 2009. “ciljao” na InvisibleChildren pokret.

Posted on 09. ožujka 2012 at 19:03 in Uncategorized   |  RSS kanal

Oznake: ,

One Comment to “(malo) Više o Kony2012”

    
  1. BD
    10. ožujka 2012 u 14:37

    Moj dojam je da mnoge te “humanitarne” i slicne organizacije uopce ne ulaze u dubinu problema nego ostanu prilicno plitko. Child labour u trecim zemljama je vrlo dobar primjer plitkosti pristupa i gledanja stvari ocima iz razvijenih zemalja. Pristup je dijete ne bi smijelo raditi vec ici u skolu, igrati se s prijateljima ali tko kaze da takva opcija postoji u trecim zemljama?

    “Boycotting products manufactured through child labour may force these children to turn to more dangerous or strenuous professions, such as prostitution or agriculture. For example, a UNICEF study found that after the Child Labor Deterrence Act was introduced in the US, an estimated 50,000 children were dismissed from their garment industry jobs in Bangladesh, leaving many to resort to jobs such as “stone-crushing, street hustling, and prostitution”, jobs that are “more hazardous and exploitative than garment production”.”

    Dijete koje radi u trecim zemljama nema opciju ici u skolu ili raditi u sivacoj industriji vec raditi u sivacoj industriji ili prodavati svoje tijelo i to je realnost koju cesto vrlo plitki ljudi u takvim organizacijama neshvacaju i uostalom vrlo malo ljudi moze nakon sto je odrastao u USA i imao neki normalan zivot shvatiti probleme s kojim se neko susrece u Ugandi ili Bangladesu.