Ekonomisti nemaju privilegiranu govornicu

autora/ice cronomy

U ove hladne dane, tekstovi poput ovog posljednjeg dr. Željka Ivankovića iz Banke mi daju jedan onako topao osjećaj oko srca i dobro me nasmiju. Odlično napisano, još bolje ciljano.

Nisam do sada znao niti mogao zamisliti zamršeniji način za razumijevanje direktne veze duga i vremena od onog Srećka Horvata, kojeg je lijepo opisao Ivanković. Za anale.

Sve što je dr. Horvat trebao napraviti je uzeti neku od knjiga iz Osnova Ekonomije i pročitati malo o vremenu, dugu, intertemporalnom odlučivanju, kamatama ako si je htio pojasniti tematiku. Sat vremena posla. Zaboga, online postoje i zabavni stripovi o štednji, posuđivanju, kamatama, koje svatko tko zna čitati razumije. Nekima bi i gledanje Seinfelda bilo dovoljno da razumiju što je štednja, financijsko posredovanje ili kamatna stopa.

Kao i mnogi drugi takvi ‘uzvišeni’ intelektualaci, on misli da to njemu ne treba, da su stvari “očite” ili pak da to što “oni” pišu (misleći vjerojatno na ekonomiste i strance) je neka vrsta muljaže i zavjere. Nažalost, malo toga je u ekonomiji toliko očito da bi se objašnjenja javnosti mogla sipati iz rukava.

Ali, lako je moja profesorica matematike volila reći, neki vole od Rijeke do Zagreba doći preko Karlovca, a neki preko Duborovnika. Horvat je, izgleda odlučio preko Budimpešte. (I.e, nema smisla!)
Tko zna što je sljedeće? Moža će dr. Horvat shvatiti da su cijene i količina isto u “direktnoj korelaciji”.

U posljednje vrijeme dobio sam dojam, iz tekstova Banke, da se ne treba libiti zvati magarca magarcem i neznalice neznalicama. A tih ‘magaraca’ u ekonomskom diskursu u Hrvatskoj ima napretek. Nije ovo ni prvi ni zadnji put da  ekonomski šarlatani poput Horvata, sačuvaj-me-bože Kulića, sad i Pavuna, pa onaj Mihajlović nastupaju u javnoj diskusiji sa “zemljo otvori se” i “smješnim” argumentima. Kapa dolje Ivankoviću što ima želudac za slušati takve diskusije i govornike. Ja ga nemam.

Malo elaboracije

Ekonomska nepismenost nacije, ne samo Hrvatske veći i mnogo razvijenijih zemalja, ne zaprepašćujuće i vjerojatno, u neznanju i predrasudama, ne odstupa bitno od nekog prosjeka za post-socijalističke zemlje. (Vidi npr. Caplan.)

Ekonomska tematika i problemi dio su svakodnevice. Diskusija o njima nije rezervirana za ekonomiste i ne bi trebali biti.
Svi su dobrodošli u raspravi. Zov je po ljudskoj prirodi neodoljiv. Ipak, neko minimalno razumijevanje i otvoren um je pretpostavka. Najbolje bi bilo kad bi svim imali isti level kompetencije o ekonomskim pitanjima, ali to nije tako. Kamatni račun se standardno ne razumije, izračun ‘sadašnje vrijednosti’ je gotovo nepoznanica i posljedično svima kuna danas i za 10 godina vrijedi isto. (To je ono pitanje “Kad osvojiš milijun Kn na lotu, koliko si zapravo osvojio?” Novinari iz  dnevnog lista na kojeg je Ivanković natuknuo su se ogriješili u to mnogo puta. Vidi npr. izračun troškova rukometnih dvorana.)

Neki minimum ekonomske pismenosti se ipak očekuje od fakultetski obrazovanih, a pogotovo od intelektualaca sa doktoratom. Nije uzalud  da je ‘Uvod u Ekonomiju’ obavezni jednogodišnji, ne samo semestralni, predmet za SVE brucoše na sveučilištima u zemljama zapada. Da li su Horvat i slični intelektualci ikada otvorili i učili i jedan ekonomski udžbenik? Sumnjam. Njima je to očito. Postoji razlika između informiranih lajika i jednostavno neznalica.

Dvije stvari su ključne u Ivankovićevu argumentu. Prvo, intelektualna diskusija o ekonomskim problemima je zagušena uvijek istim, pogrešnim i nesuvislim argumentima. Oni najglasniji, najmanje i znaju. Drugo, to nije nimalo bezazleno jer populizam, demagogija i ksenofobija, čije pojave se uvijek intenziviraju tokom recesija, mjenjaju mišljenje javnosti  u smjeru politika koje javnost želi, a ne koje treba.

Intelektualci ‘zamagljni’ ekonomski predrasudama i koji manipuliraju diskusiju u tom smjeru, poput Srećka Horvata na kojeg je Ivanković pikirao, su najglasniji diskutanti i u većini. Kao što je Ivanković primjetio, oni su opasni,  njihova retorika je vrlo efikasna jer igra na emocije i identitet slušatelja/gledatelja (ekstraprofit, privatizacija, neoliberalizam). Na drugu ruku, ekonomisti koji se, kroz mukotrpno istraživanje, godinama bore protiv kojekakvih “krivih navoda” i predrasuda, nalaze su u manjini.

Ali problem sa ovom prvom grupom nije koliko su beskrupulozni manipulatori i kako efikasno koriste retoriku, već da nemaju pojma o onome o čemu govore! Tako ekonomisti moraju trošiti masu vremena na ispravljanju ekonomski nepismenih intelektualaca kojima i nije interes postati ekonomski pismeni.

Bryan Caplan, u svojoj knjizi The Myth of the Rational Voter, je predložio tri pravila kako ekonomisti efikasno i jasno mogu komunicirati ekonomske ideje. (1) Kontrast između popularnog javnog mišljenja i ekonomskih principa mora biti jasan. (2) Nužno je objasniti i istaknuti zašto je prvo pogrešno, a drugo ispravno. Iznad navedena većina je u krivu. (3) Mora biti zabavno.

Lijepo je vidjeti da se Ivanković potrudio i uspio oko sva tri. Razlika između jednostavnih ekonomskih pojmova dug, novac i kredit i popularno zastupljenih ali krivh mišljenja Horvata su naglašena. Ekonomske poante iza ideja štednje kao odgođene potrošnje, kredita koji prebacuje buduću potrošnju u sadašnju te valutne klauzole su istaknute. Nikakva “krađa vremena” ili “privatizacija.” I drugi ekonomisti koji pišu za Banku imaju slične uspjehe. (Tekst1, Tekst2, Tekst3.)

(Vjerojatno se puno o pojavi valutne klauzule može objasniti time što ekonomisti zovu endogena pojava ili politika, jer valutna klauzula nije uvedena ad hoc nekim diktatom bankara ili tko zna koga izvana, odozgo, već ponudom i potražnjim samih štediša i kreditora za stranom valutom zbog nepovjerenja domaćoj. U prošlom i sadašnjoj državi. Za markom prije, za eurom sada.)

Mislim da nije dovoljno naglašeno da nisu svi ekonomisti dio te inteligencije koja sprečava diskusiju na konstruktivan način. Sličnu argumentaciju imao je i Borislav Škegro u nedavnom tekstu o Darku Mihajloviću u onom nesretnom NU2. Da je ekonomska struka u hrvatskoj podbacila.  (Zašto sličnog teksta nije bilo nakon što je Kulić gostovao u NU2?)
Ima tu i tamo nekih čudaka, ali mislim da se uglavnom radi i nepopularnosti ekonomista, pogotovo među političarima, a ne njihovom zakazivanju. Stalno mislim na nekoliko ekonomista, mlađe generacije, moderno obrazovanih i sa iskustvom i radovima iza sebe, koje nikad ne vidim u javnom nastupu, a volio bih. Zašto mediji, npr. emisija NU2, njih ne pozovu nego Kulića i Mihajlovića? Možda oni ne žele nastupiti, ali zašto? Možda im sugovornici ne odgovaraju? Možda su sramežljivi? Kako god, oni privilegiranu govornicu još uvijek nemaju.

20 Komentara to “Ekonomisti nemaju privilegiranu govornicu”

  1. Samo mala ispravka… koliko ja znam Srećko Horvat nije dr…. iako samo dragi bog zna da je dovoljno blesav da to lako može postati. (da, da, neki su odavno usvojili da magarce treba zvati magarcima :) )

    I nikad se neće dogoditi da će većina ljudi ili bar dobar dio znati neke elementarne stvari o ekonomiji… to je iluzija. Isto kao što je iluzija očekivati… da je Horvat eto samo zaboravio informirati se o onome što govori i da bi nakon toga imao drugačiji stav, to njega ne zanima, on *nikada* (kao i ostali majmuni navedeni u članku) neće prihvatiti nešto što kao zaključak implicira kapitalizam. Takvi ljudi vide sebe kao aristokraciju koja treba upravljati društvom, a prepreka tome je kapitalizam i individualizam koji ide s njime. Njih jedino što zanima je kako ukinuti kapitalizam, odluku da je on loš su oni već donijeli i ništa na svijetu je neće izmijeniti.

    • Moja greška onda. Nećemo ga kititi titulama, ispravio. Kao da sam negdje vidio da je doktor, tj. da je pisalo dr.
      Možda se i ‘ta osoba’ onda zabunila.

      Kad kažem da bi većina trebala biti ekonomski pismena, mislim na onu osnovnu pismenost da kad otvoriš novine, magazin, pročitaš vijest o nekom ekonomskom indikatoru znaš što znači, na što se odnosi, kako to na tebe utječe. I to je naravno, idealna situacija. Horvat npr. ispada kao da nema kreditnu karticu ili možda neki kredit za auto ili neki manji, jednostavniji, pa mu je sve to mistika.

    • “I nikad se neće dogoditi da će većina ljudi ili bar dobar dio znati neke elementarne stvari o ekonomiji…”
      Ne samo to, pogledavši neke od komentara ispod teksta g. Ivankovića, nekima će uvijek biti problem pogledati barem osnovne činjenice, jedan broj, prije nego bubnu neku populističku parolu. Teorije zavjere uvijek su uhu milije.

  2. A moguće je i da u javnoj raspravi prevladava podrška intervencionizmu (što je, što se mene tiče, uglavnom sinonim za neznanje i praznovjerje) zbog toga što niti ekonomisti koji su bolje obrazovani i verbalno vještiji nemaju fundamentalno nego kozmetički različite stavove od pajaca koje kritiziraju.

    Uzmimo recimo tebe i g. Ivankovića. Ti podržavaš porez na nekretnine, naravno, pod uvjetom da se “provede kako treba” ili što već. Ivankovićevi tekstovi obiluju ismijavanjem poduzetnika, relativiziranjem sposobnosti tržišta da se samoregulira, itd. (Ivanković je Grand Master Relativizator svega i svačega, a posebno slobodnog tržišta.)
    Šonje oštrije misli, ali ne može si pomoći, i on bi “tweakao”, npr. tečaj. Puzajuća devalvacija ili što je ono bilo.

    Uglavnom, političarima je lako dobiti ekonomista da podrži ovu ili onu intervenciju. Recimo, g Tica se stvarno napričao gluposti u korist uvođenja poreza na nekretnine. Toliko da je po mom mišljenju stvarno obezvrijedio svoju titulu doktora. Onda Maruška Vizek o istoj temi.

    Ne vidim neku razliku između nekoga tko misli da je 2 200% više od 0 i nekoga tko zagovara porez na nekretnine. Ekonomska nepismenost je i jedno i drugo.

  3. Dečki, hvala vam što ste mi posvetili toliko panje, a još vam više hvala što čitate banka.hr U poslednje vrijeme sam se ozbiljnije aktivirao, jer sam banka.hr prije bio zapostavio zbog drugih poslova, angazirao sam niz mlađih ekonomista i čini mi se da to daje rezultate. Ne slazem se s njima u svemu. Recimo, upravo pišem tekst u kojem se ne slazem s idejom tehničke vlade a koju spominju Martina Dalić i Zeljko Lovrinčević, cijenjeni ekonomisti i uostalom i prijatelji. Ovo je namijenjeno Simunu. Ne moramo se u svemu slagati. Ja na ekonomiju gledam kroz institucionalne naočale a kroz njih ne prolazi ideja ekonomija samoregulacijom postie maksimalnu efikasnost. Sorry, to je takodjer jedna pozicija, meni se čini vrlo utjecajna i snazna osobito u posljednje vrijeme, kroz neke ekonomske zvijezde, npr Acemoglua i Rodika. No, mislim da poduzetnike nikad nisam ismijavao, ali jesam tvrdio i tvrdim da dobar dio hrvatskih poduzetnika ima karakteristike rentijera, ili – da ne ulazimo u raščišćavanje tehničke terminologije – ovisnici su o drzavi i monopolistima na visoj ili nizoj razini. Hvala vam na potpori, cijenim znanje autora ove stranice iako se ni s njim uvijek ne slazem. Dobro je da njegujemo toleranciju
    Srdačno vaš
    Zeljko Ivankovic

    • Da, tekstovi na banka.hr daju rezultate, barem kod onih koje to zanima. (Samo-selekcija radi svoje rekli bi ekonomisti.)

      Zanimljivo je to oko tehničke Vlade. Isprve, ja se isto ne bi složio oko tehničke Vlade. Nisu demokratski izabrani predstavnici, postoji rizik autokracije i slično.
      Ipak, možda je odgovor za ili protiv u podacima. Sigurno argument za ili protiv ovisi o tome. Zanimljivije bi bilo usporediti makro ishode država u recesiji sa demokratskim vs. tehnokratskim Vladama. Da li je Grčka išta bolje danas nakon što je Papademos postavljen (!) za premijera? Pokušao sam malo na brzinu potražiti, ali ne mogu pronaći neki rad, podatke.

      Ali, rizik korupcije je manji, kratkovidna politička razmatranja manje ili uopće ne bi utjecala na odluke. Što mene brine je demonstrirana nesposobnost i aljkavost hrvatskih Vlada, HDZ ponajviše jer su i najduže bili na vlasti.
      Nedonošenje odluka, neodlučnost ima svoj trošak (excess burden), iskrivljuje ekonomske odluke, prolongira recesiju i oporavak. (Ovo što rade sa porezom na nekretnine je za kosu počupat!)
      Ako bi tehnička Vlada srezala tu neodlučnost i štetu koju generira za ekonomiju, jer ne bi bili opterečeni politikanstvom, pitam se da li možda i nije loša ideja u ovakvoj situaciji.

      • Nedonošenje odluka, neodlučnost ima svoj trošak (excess burden), iskrivljuje ekonomske odluke, prolongira recesiju i oporavak.

        Obrnuto. Donošenje odluka je ono što radi probleme. Uvjerenost ove vlasti da ima Misiju puno je veći problem od HDZ-ove vlade koja je samo htjela održati status quo. Šta je bolje, da ljudi rade i ne plaćaju doprinose ili da 50-60 000 ljudi ode na burzu jer je Linić usred krize na križarskom pohodu? Koliko je on sam samcat nesigurnosti unio najavom retroaktivnog oporezivanja i čega sve ne? Koliko je pad investicija rezultat toga što je usred krize odlučio radikalno mjenjati možda ne savršeni ali ustaljeni pravni okvir za poslovanje? Strašno. Taliban.

        • Poslodavci će se onda žaliti da se previše odluka donosi? Smeta ima što se previše toga mjenja? Prebrzo je? Ne mogu se prilagoditi? Bolje, pusti sve kako je, šuti i lupaj pečatima po formularima.

    • Mislim da je odlično što ste više aktivirali stranicu i u zadnje vrijeme je bilo jako dobrih tekstova. I što je posebno važno — aktualnih. Bilo bi dobro da promjenite sustav za komentiranje iz vlastitog u neki standardni, Disqus ili slično, webmaster će znati što mislim. To bi ohrabrilo interakciju.

      Što se tiče poduzetnika, vaš anti-poduzetnički stav izbija posvuda. U tekstu o guvernerovom govoru ste se pobjedonosno uhvatili njegove konstatacije da su poduzetnici doprinjeli rastu nula posto, zanemarivo. Rast je valjda ostvario (strani) kapital sam po sebi, staviš eure na hrpu i *puf*, magija, nekako se dogodi gospodarski rast. To me poprilično isprovociralo i mislio sam opširno odgovoriti, ali stvarno, što uopće odgovoriti na takvu besmislicu? Samo mogu konstatirati da dok psi laju karavane prolaze; dok vi, Linić, Vujčić, Vidošević, Opačić i tko zna tko sve ne, bacate blato na hrvatske poduzetnike, dotle vas oni ignoriraju i rade ono što ih definira: poduzimaju.

      Ah, da, zatim Bićanić. Tekst u kojem kaže da su naši poduzetnici lijeni poduzimat ako ne zarade BMW u godinu dana.

      O da, Rakara sam skoro zaboravio! Po njemu su poduzetnici ne samo glupi tupi i nesposobni nego i malaksali — treba država osnovati ministarstvo entuzijazma.

      Lijepo ste društvo bogme, ima vas. :)

      Pružate intelektualnu podršku prekomjernom granatiranju zdravog, kapitalističkog, tržišnog dijela društva. Podršku pimplanju, prtljanju, petljanju, tweakanju, intervencijama velikim i malim. Jer, zar nije uostalom tržište nesavršeno? Zar nisu to dokazali Akerloff, Rodrik, Acemoglu, Samuelson, bla bla bla.

      E pa, vijest za vas je da na kraju mi pobjeđujemo :). I u raspravi, jer argumenti za tržište su bolji, i na terenu, jer ništa ne može sakriti superiornost tržišnih rješenja.

      • Ali Šimune valjda se možeš složiti da je u Hrvatskoj jako puno rentijerstva i onih koji žive isključivo s državom. Možemo sad raspravljati je li kokoš ili jaje, ali ja bih rekao oboje.

        A što se tiče donošenja odluka pa koju god sam emisiju slušao i koji god poduzetnik bio gost ili se javio za komentar trazio je od vlade da DONOSI odluke i traze zakon o radu, traze smanjenje proračuna, traže fleksiblizaciju, traže manje poreze i slično… ali i da bi se to postiglo valjda mora netko promijeniti postojeće zakone tj. donijeti odluke.

      • Ja nisam baš vidio toliko anti-poduzetništva u Banka magazinu kao što ti prikazuješ.

        Lako ćemo se složiti jer je istina da poduzetnicima u hrvatskoj ništa ne ide na ruku. Nitko im ne zavidi i uopće je čudo koliko postižu i sa ovakvom očajnom anti-poslovnom klimom. Ne mislim da recesiju nego baš na propise, visinu poreza itd…

        Ovaj skok sa poduzetništva na tržište je čudan. Mašeš krivim zastavicama.
        A ako si intelektualno pošten, znati ćeš i istaknuti da je Adam Smith, on šampion tržišta, prvi bio anti biznis ili poduzetnik. Vidio ih je kao sposobne na sve samo da se zaštite od tržišta i konkurencije. Traže pomoć i zaštitu države (ondašnje jeli) i udružuju u monopole i kartele po mogućnosti.

      • Šimune,
        poticanjem rasprave o poduzetnicima i nepoduzetnicima ne doprinosi se rješenju problema. Podjele su uvijek loše rješenje.
        Treba razumjeti da smo svi mi poduzetnici, rentijeri, političari, potrošači, radnici, inovatori, itd… ovisno o uvijetima u kojima se nalazimo.
        Cilj je dakle stvoriti klimu u kojoj svatko od nas izabire ono što je najbolje za njega osobno a da to istovremeno stvara vrijednost društvu.

        U našem društvu ljudi biraju politiku i rentijerstvo i korupciju iz istih pobuda kao što to u hongkongu ili singapuru biraju poduzetništvo, zato što im je to bolje za njih.
        mi u tom procesu uništavamo vrijednost, a oni je stvaraju, resursi nestaju u nepovrat…

        Trebamo dakle razgovarati o okruženju, o uzrocima (zašto je tako puno rentijerstva), a ne o posljedicama (nema poduzetnika, ovakvi su onakvi su)

    • mislite li da nakon toliko neuspješnih eksperimenata sa petljanjem u tržište nije došlo vrijeme da se makar pokuša sa slobodnim tržištem.

      uopće nije poanta u samoregulaciji i da je samoregulacija razlog zašto ne treba dirati tržište, radi se o tome da je to strašno kompleksan sustav i da svako petljanje ima bezbroj neželjenih posljedica.

      radi se o Hayekovom, pretence of knowledge

      “We know: of course, with regard to the market and similar social structures, a great many facts which we cannot measure and on which indeed we have only some very imprecise and general information. And because the effects of these facts in any particular instance cannot be confirmed by quantitative evidence, they are simply disregarded by those sworn to admit only what they regard as scientific evidence: they thereupon happily proceed on the fiction that the factors which they can measure are the only ones that are relevant…On this standard there may thus well exist better ‘scientific’ evidence for a false theory, which will be accepted because it is more ‘scientific’, than for a valid explanation, which is rejected because there is no sufficient quantitative evidence for it…I prefer true but imperfect knowledge, even if it leaves much indetermined and unpredictable, to a pretence of exact knowledge that is likely to be false.”

      naravno svatko vidi i čuje ono što želi, morate uvijek biti svijesni toga upravo zbog toga jer previd vodi u pretence of knowledge.
      U ekonomiji se ne možete baviti jednim dijelom bez šireg uvida. I to su mislim glavni propusti ekonomista poput rodika i Acemoglu-a, oni su uspješni marketinški pronašli su svoju nišu i što je najbolje imaju empirijske dokaze za svoje teorije.
      No vratimo se na početak, nisu li njihovi dokazi upravo pretnece of knowledge, nije li ekonomija koju oni mjere duboko intervencionistička i stoga zapravo tržište nema niti šansu funkcionirati. Sustav cijena je osnova tržišta a on nemože funkcionirati ako je žila kucavica, tržište novca zapravo namješteno od strane država i centralnih banaka. o čemu pričamo, pa naravno da se tržište nemože samoregulirati kada su ga intervencionisti uhvatili u kravatu.

      toliko od mene.

  4. Sad sam tek vidio da mnoga slova tastatura nije ulovila. Zao mi je zbog tipfelera, ali se nadam da je smisao onoga sta sam napisao jasan. Z.I.

  5. Vidim da sam napravio dosta tipfelera, jer mi tastatura nije dobro radila no nadam se da ste ulovili smisao. Sorry Z.I.

  6. Simune, sad sam ponovo procitao tekst o guvernerovu govoru, mislim na Vujcica, i nisam nigdje nasao to sto vi tvrdite. Izmedju nas postoji ozbiljan komunikacijski problem. Bićanić je pisao na osnovi GEM istrazivanja (Global Enterprize Monitor), a Rakar je poduzetnik. Ne zelim se dokazivati ni prepirati no ne mozete kritizirati druge a sebi dopustati slicne pogreske samo zato sto ste pro-trzisno orijentirani.

  7. @cronomy
    Ovisi što se misli pod pokazateljem, skoro svatko će npr. znati što znači postotak nezaposlenosti i rast/pad BDP-a, ali već razlikovati proračunski od trgovinskog deficita malo teže, a ne smatrati da je uvoz čisto zlo skoro nemoguće… Vidim da se čita Caplan, e pa on ni svog oca ne može uvjeriti da je slobodna trgovina obostrano korisna što očekivati onda od ostalih…
    Naučit se može jedino onoga koji želi učiti, ljudi imaju stavove kakve imaju i to se neće promijeniti tako skoro, ali da se ne lažemo, ekonomisti tu nisu puno bolji. Kod velike većine postoji jaki anti-free market stav…. Ljubo Jurčić, Branimir Lokin, Željko Lovrinčević, Mate Babić, Guste Santini, Slavko Kulić, Zvonimir Baletić, Drago Jakovčević, Ivo Bićanić, a bogami i Slavko Linić, Branko Grčić, Ivan Šuker, Mato Crkvenac,… sve su to ekonomisti, to je “hrvatska ekonomska struka”, nitko od njih nije za radikalnije tržišne reforme. Kad je takva “struka” uz javnost koja je isto tako neprijateljski raspoložena prema tržištu dobiješ… surprise, surprise,… stanje kakvo imamo. Hrvatska je točno oblikovana po željama svojih građana kad se to sve “agregira”, a vjerojatno je i stanje puno bolje nego zaslužujemo po ponašanju i stavovima. Stalno se kod nas postavlja krivo pitanje zašto je stanje loše u Hrvatskoj, to nije misterij, jasno je zašto je loše, pravo pitanje je kako je moguće da je i ovoliko dobro s obzirom na pizadrije koje se izvode.

    I da malo obranim Šimuna…
    Donošenje odluka se shvaća kao donošenje novih zakona, propisa, poreza,… nama to ne treba nego nam treba ukidanje zakona i smanjenje države, fiskalno i regulatorno. Ako to nisu u stanju onda je bolje da ne rade ništa, manja šteta.

  8. Svi smo mi trzisno orijentirani, samo trziste shvacamo na razlicite nacine :D

    • kad se kaže tržišno orjenitirani, misli se na slobodno tržište i tu nema različitih pogleda, tržište je ili slobodno ili nije.
      Neki su spomenulio Rodika, Acemoglua, npr. moramo biti svijesni da je razvojna ekonomija ponešto drukčija tema od razgovora o slobodnom tržištu.

      To vam je kao razgovor o trčanju na 100m i razgovor o načinu kako trčati utrku.
      Recimo ako ostali trkači imaju jednu drvenu nogu, onda ćete ih pobjediti i šetajući.

      Tako vam je u razvojnoj ekonomiji, možete biti uspješni relativno i bez potpuno slobodnog tržišta, možete imati i brdo intervencija, dovoljno je da ste usvojili neke institucije (npr. privatno vlasništvo) i da imate određene geografske i demografske predispozicije da uspijete.
      Primjer je Kina, koja je satrala svijet jer je ostatak svijeta trčao sa drvenom nogom (welfare states).

      To naravno nije nikakav dokaz da nam ne treba slobodno tržište, dapače.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 940 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: