Kakademici

autora/ice cronomy

Evo, već par dana uređujem ovaj blog a nisam još stavio prvi post i ostale rubrike pa bi bilo vrijeme. Razmišljam što bi pisao za ovaj prvi post, a bez da ponavljam što sam pisao u “očemu.” Naravno nešto o gospodarskim (ili meni draže ekonomskim) zbivanjima u Hrvatskoj. Pa evo kao da se pogodilo da baš kad ja odlučim pisati, pojavi se prilično iritirajuća vijest. Sigurno ste upoznati sa onim HAZU okruglim stolom na temu Porezni sustav i porezna politika po mjeri Hrvatske. Večernji je “lijepo” pisao o tome, a Jutarnji i Poslovni nekako ignorirali, da li zbog političkih razloga ili zbog gluposti prijedloga na skupu “kakdemika” ne znam.
Mislim da je očito da treba biti ovo drugo. Sudionici skupa su predlagali što bi trebalo mijenjati “(
dodati, izostaviti) u sustavu oporezivanja.” Znači tema već od početka nije bila kako učiniti ekonomiju konkurentnijom tj. strukturalno je osnažiti za dobrobit građana i poduzetnika kao glavnih sudionika i benefitora ekonomije. Prijedlozi kao

  • Oporezivanje pasa
  • Porez na nasljedstvo
  • Nove trošarine
  • Oporezivanje imovine i…
  • …drugih oblika zarade…
  • …nepokretnu imovinu
  • I nakon toga razlozi za dodatne poreze i trošarine.

    • Da se oporezuje zarada koja se sada ne oporezuje, tj. izmiče državi.
    • Radi ravnomjerne raspodjele i pravednijeg oporezivanje.

    A sve to zašto? Nitko nije odgovorio, nema dodatnih informacija na stranicama HAZU a nitko se i ne javlja za «replike» u medijima. Raspodjela čega? Poreznog opterećenja po strukturi stanovništva ili veličine poreza u odnosu na imovinu? Nazire se iz “opterečujućih” prijedloga da se ide u smjeru većih poreza na imovinu, pogotovo onu koja “nije iskorištena.” A zajedno sa stavkom pravednosti jasno je odmah da se sve to odnosi na bogatije koji posjeduju imovinu, dok jeli siromašniji ili mizerni srednji sloj valjda ne posjeduju imovinu.

    Članak prenosi prijedloge “da se uvede porez na nepokretnu imovinu koji bi obuhvation sve stambene objekte, poduzetničke nekretnine i zemlju, ali i stambeni prostor koji služi za stanovanje do određene kvadrature.
    Drugim riječima nema nikakve konsideracije za 90% privatnog vlasništva koji direktno a i indirektno diže životni standard, ali naravno čim naša država nema ništa od toga mora se odmah naći način da si ona uzme dio. “Pravilan” je to način unapređivanja institucije privatnog vlasništva i izgradnje srednje klase.

    Zašto nisu spomenuli povećanje cijena i troškova života sa višim i dodatnim porezima? Da li imaju na umu srezati enormna davanja iz svake radničke plaće, tako da više ostane u privatnim rukama građana? Da li je to pravedno? Ili je još uvijek pravedno samo no što beneficira državu, jer ta prastala i iskrivljena socijalistička ideja je da je država narodna, za dobrobit javnosti, “nikako” političara i birokrata. Zašto nema govora o distorzijama koje porez i njegovo stalno dodavanje uzrokuju u ekonomiji? Da li je Hrvatski porez na imovinu imun na to? Da li razumiju da povećanje poreza na imovinu ne stimulira investicije i dugoročni ekonomski rast (primjer Francuske).

    Moja pozicija je da upravo rezanje poreza, i to marginalnih (pograničnih ili kako kome bolje zvuči) poreznih stopa, je posebno potrebno pošto ima stimulirajući efekt na povećanje poticaja za rad, štednju i investicije.
    No evo što se, po meni, nazire dosta jasno i koji je glavni motiv skupa i prijedloga. Skup “stručnjaka” je ograniziran kako bi se predlagao i mjenjao porezni sustav kako bi se uredio po
    “našim postojećim mogućnostima i predvidivim potrebama.”

    Dodatno objašnjenje je da se Hrvatska mora priključiti zemljama koje imaju poreze na pse, sve vrste i oblike imovine i prihoda. Tako piše Ljubica Gatarić, novinarka Večernjeg koja je bila na skupu, pa nam prenjela što je istaknuto na skupu. Dakle, vidljiva je čista politička motivacija ovakvih skupova i prijedloga, pomoću kojih se nastoji ugurati Hrvatsku u krug visoko poreznih i regulativnih zemalja teške socijal-birokracije, poput Francuske ili nordijskih zemalja, a odstraniti zemlje nižih poreza, regultiva i privatnog vlasništva kao zdravijih i boljih opcija. Ne mislim odmah na anglo-saksonski model (iako po meni optimalan i poželjan) već centralnu europu, Slovačku, Češku i sjevernije zemlje poput Estonije.

    Oglasi

    One Trackback to “Kakademici”

    %d bloggers like this: