Žene spašavaju sistem…..kao.

autora/ice cronomy

Vijest da će žene morati raditi do 65, kao i muškarci, donosi ponovo na rub stola (umjesto više na sredinu) raspravu o Hrvatskom mirovinskom sustavu. Prije nekih godinu dana, Poslovni Dnevnik i Le Monde Diplomatique (Francuska lijevo orijentirana publikacija) koji izlazi i na hrvatskom, su pisali u većem članku o tome. Svakako preporučujem da ga pročitate, no ne preporučujem da zapamtite sve u njemu kao ispravno.
Mirovinski sustav, ovakav kakve je i uz ceteris paribus pretpostavku, je bankrotiran za koje desetljeće. Sigurno do onda kad bi današnja studentarija trebala «otići» u mirovinu, a usudio bi se i reći prije. Demografske prilike nagovješćuju da će jednostavno biti premalo radnika (slabe produktivnosti) a previše umirovljenika. I dok se jedni bave izjednačavanjem standarda novih i starih umirovljenika (iako je nejasno što i kako to izgleda), srž problema ovakvog mirovinskog sustava u Hrvatskoj je njegova neodrživost.

Jučerašnja rasprava Hloverke & Co. u vezi statusa žena u RH i odluke Ustavnog suda da će žene odlaziti u mirovini sa 65, tj. isto kad i muškarci je bila zanimljiva, ali isto tako mutna (sa finom dozom nebuloza) i nedovoljno je dotaknula srž problema. Krešimir Sever (koji kaže da postoje «vrste ravnopravnosti» u dobro staroj lijevičarskoj logici «svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih») kaže da je razlog što naše vlasti «tjeraju» ljude da rade duže, imaju dulji radni vijek, jer bi u mirovini bili preskupi…. «pa ako rade duže, manje će biti u mirovini.» I naravno, ustaljeno a krivo, više rada znači manje života. (vidi dolje 1)

Zašto su takve populističke parole nebitne? Mirovinski sustav koji postoji u Hrvatskoj je poznati, stari «pay-as-you-go» sistem. Ovisi o tome da današnji radnici (osiguranici) plaćaju mirovine današnjim umirovljenicima, kroz davanja iz plaće. Priloženi graf iz spomenutog PD članka prikazuje kako je broj osiguranika konstantno opadao od 1990 sve to 2004, gdje je vidljiv mali pomak na gore. Suprotno tome, broj umirovljenika je u konstantom rastu i ne jenjava. Projekcije su, kako za Hrvatsku tako i za druge europske razvijene zemlje, da će se broj umirovljenika povećati iznad broja osiguranika. Naravno, ako se nešto ne promjeni, prvenstveno ako Hrvatska nezaposlenost ne padne sa visokih 17% i još važnije ako se ne poveća produktivnost.

Umirovljenici vs. Osiguranici

Kad bi država imala sposobnosti i volje da pokrenu ovu ekonomiju i kao posljedica nezaposlenost padne jednom većom stopom i produktivnost raste, PAYGO sistem bi mogao opstati još neko dulje vrijeme i ne bi bilo potrebno produžavati radni vijek na prisilan i ucjenjivački način. Povećanje zaposlenosti da, ali još je važnije povećavati produktivnost radnika (productivity). Hrvatska ima malo visoko obrazovanih (8% radne snage) a mnogo manje-obrazovanih koji će teško naći adekvatan, za njih najproduktivniji posao. Drugim riječima, nezaposlenost može ići dolje «samo toliko i ne više» u Hrvatskoj sa visokim level strukturalne nezaposlenosti. Uostalom, svugdje može ići dolje samo do nekog prirodnog postotka i ne dalje (puna zaposlenost drugi level u drugoj zemlji).

Strukturalan nezaposlenost se definira kao nezap. uzrokovana nedostatkom vještina ili obrazovanja koje onda kreiraju «neslaganje» sa potražnjom na tržištu rada i njenom ponudom. Donekle se situacija može popraviti sa ponovnim, dodatnim obrazovanjem, no koliko je to moguće za jednog 50 godišnjaka u Hrvatskoj ?

Postotak strukturalne nezaposlenosti čine ljudi koji su već stariji (50+) i imaju izrazito male šanse (nažalost) da pronađu posao do 65, tj. do godine gdje bi trebali dobiti punu mirovinu. Sa druge strane, povećanju produktivnosti zaposlenih, bez obzira na godine, teoretski nema kraja i na tome bi trebalo više raditi (provesti određene reforme i učiniti ekonomiju konkurentniju) kako bi nadoknadili veći postotak strukturalne nezaposlenosti dok se ne nadomjesti novim, mladim radnicima koji će biti osposobljeni (obrazovani) za tržište rada i naravno produktivniji.
Sve navedeno iziskuje sposobnost ali prvenstveno volju, a nesposobna država kakva je ide linijom manjeg otpora i veće nesposobnosti, metući pod tepih sve strukturalne probleme da ih druga generacija treba čistiti. Umjesto da se uhvati u koštac sa problemima i provede bolne reforme, HDZ ili SDP, traže privremene i skuplje zakrpe.

1 – (Da ne bi bilo da samo kritiziram, gdje ima pravo je da vlasti ne mogu nametati tko je preskup već postavljati i osmiljati mehanizme, tj. reforme da obećanja koja politika lako daje prije izbora ne postaju skupa u budućnosti i novim generacija. Isto tako ima pravo da se ide linijom manjeg otpora.)

Oglasi
%d bloggers like this: