Što je Jurčiću trebao komentar o nepoželjnosti srpskog investiranja u Hrvatskoj, tj. istočnoj Slavoniji, ne znam. Valjda SDPovi stratezi znaju što rade i što njihov kandidat broj jedan radi. Neću se osvrtati na političke ramifikacije ovakvih izjava jednog pretendenta za premjera. Mediji su se dovoljno izrazili koliko je to “naivno”, “još jedan autogol”, dokaz “političkog sljepila” i “nezrela politička izjava.” Izjava nije bila potrebna za javne uši, čak ako on tako privatno i misli. I da takve nepotrebne izjave ne ostave trag na hrvatskoj javnosti i ne utječu na izbore, ukoliko Jurčić postane premjer, domaći i strani mediji neće brzo zaboraviti njegove riječi i objašnjenja. Ako je Associated Press prokomentirao dolazak Hloverke na HRT, dolazak jednog novog premjera neće proći nezapaženo i bez isticanja par važnijih karakteristika i nedavnih izjava. To je tako za sve zemlje i nakon svih izbora kad dođe do promjene (ako dođe) pa ni Jurčić neće ostati bez analize. A kako vani vide i protumače ovakve izjave može imati efekta na ukupni imidž koji ostavljamo Europi i ostaku svijeta, ponajviše za investiranje.
I ovako smo malo zanimljivi za strane investicije upravo zbog inertne politike bez vizije i hrabrosti za reformama (i.e. populista), lošeg pravosuđa i time slabih zaštita investicijskih prava, imovine i borbi protiv korupcije. Još nam trebaju otežavajući stavovi iz samovoljnih stavova. Ako probamo staviti Jurčićeve izjave u neki širi kontekst, možemo ih smatrati kao težnja za obranom od politički motiviranih stranih investicija. Upravo je slučaj u nekim zemljama EU. (pa što ne bi bio i kod nas kad ionako radimo sve što radi i kaže EU.) Njemačka kancelarka Merkel traži da se Europa brani od političkih investicija stranaca, ponajviše Kine, Rusije i zemalja Bliskog Istoka, zemlje pune stranih valuta i željom da ih investiraju negdje gdje bi zaradili veću dobit, ponajvišeu Zapadne zemlje. Drugi u EU, poput UK i Italije, odbijaju takve protekcionističke tendencije. Britanski ministar financija Alistair Darling kaže: “Mislim da bi bilo krivo za bilo koju vladu u pogledu bilo kakvog investicijskog prijedloga da kaže ‘To ne možeš raditi’ “. Ali, investicije o kojima se radi su kontrolirane od strane države kroz fondove pune stranog naftnog i izvoznog novca. Angela Merkel je zato predložila da i Europi treba tijelo poput američkog Odbora za Strane Investicije. Srpske investicije protiv kojih je Jurčić su pod privatnom kontrolom, ne državnim vrhom Srbije. Srbija je siromašna država i jedva da ima za investirati u sebe, a kamoli kroz fondove u druge “zapadne” zemlje. Tako da negativni stav o srpskom investiranju je protiv Srba, ne protiv eventualne političke motivacije iza tih investicija.
Na stranu objašnjenja da su “rane još sviježe” pa ne bi trebalo “stvarati neugodu” građanima u istočnoj Slavoniji. Nije jasno da li se neugoda stvara samo građanima u Slavoniji ili svim građanima u Hrvatskoj i da li to znači da postoje rangovi hrvatskih građana i njihovih osjećaja u Jurčićevoj glavi? Što je sa drugim djelovima Hrvatske koji su bili pod okupacijom i agresijom? Isto tako, nije jasno da li se SDP vodi političkim ili ekonomskim faktorima pri odluci o prodaji državne tvrtke. Za Jurčića kao i ostale SDPovce, kapital nema nacionalnost no ipak kažu, “politički ne bi bilo oportuno prodati tvrtku iz Slavonije Srbima.” Premijerski kandidat je svjestan da su ovo privatne investicije kojima je rekao “ne” pa daje poslovno-ekonomsko objašnjenje koje je, da ne upotrijebim grublju riječ, komično.
U objašnjenju njegove izjave o srpskom investiranju u RH, upozorava, i tako “zapravo” pokazuje “zabrinutost” za srpskog investitora u Slavoniji, da bi se mogao “susresti i sa problemom prozivanja za nacionalnu diskriminaciju ako bi otpuštao Hrvate ili zapošljavao Srbe” kako prenosi business.hr. Kako ne bi došlo do toga bolje je i da ne dođu, po Jurčići jeli. Ili, “da srpski kapital dođe u istočnu Slavoniju i, zbog tehnološkog viška, treba treba otpustiti nekog Hrvata, to bi postao politički problem, isto kao kada bi, zbog tehnoloških potreba, zaposlio nekog Srbina.” Naravno, uopće je smiješno objašnjavati da ozbiljni poduzetnici ili netko poput Miškovića ne zapošljavaju ili otpuštaju ljude na bazi nacionalnosti već u interesu postizanja veće dobiti. Za dobit i uspijeh poduzeća bitna je produktivnost, kompetentnost, inventivnost i cijena rada, ne nacionalnost. Jurčić ovdje pokazuje dozu jeftine ekonomije i populizma. Koliko mi je poznato ilegalna je bilo kakva diskriminacija pri zapošljavanju na bazi nacionalnosti. Da li je tako sa stranim investicijama? Jurčić postavlja pitanje “kako bi investitor sa političkim pristupom vodio efikasno svoju ekonomiju?” Vjerojatno slabo i nikako i zato investitor ne bi tako vodio svoju ekonomiju, tj. poduzeće. Za investitora naglasak je na efikasno vođenje poduzeća, ne politički pristup. Za Jurčića je možda obrnutno kad se radi o Srbima. Koji pametni investitor i poduzetnik, sa željom za većom dobiti, bi sam sebi stvarao neugode i narušavao imidž kod kupaca jer firmu vodi na politički, a ne ekonomski sensibilan način? To je ravno upucati sam sebe u nogu. Sa takvim izjavama, Jurčić nudi SDPu i Hrvatskoj javnosti samo populizam, ne sensibilnu ekonomsku politiku.
Meni još uvijek nije jasno da li se SDP ograđuje od ovih izjava, no očito je da pozicija svih SDPovaca nije konzistentna. Svi šute, ne žele pričati o ovome, demantirati ili preokrenuti. Ali, ako bolje razmislimo, možda ipak jest: investicije svih nacionalnosti su dobrodošle, ali neke su manje dobrodošle od drugih. Hmmm…
SDP koji je dobro krenuo u kampanju sa ekonomskim temama i prijedlozima, čini se zaboravlja ili uopće ne zna poruku “It’s the economy stupid!” popularnu iz Clintonove prve kampanje 1990tih. Umjesto politiziranja i smješnih izjava oko ekonomske politike, SDPu bi bilo bolje da predloži svoj gospodarski program (već jednom!) i na njemu bazira kampanju i pobjedu. To je ipak jedino što će ljudima potencijalno omogućiti bolji život i to ih najviše i zanima. Ne, da li će se Srpski poduzetnici naći u problemima ako investiraju u Hrvatsku. Ovako, i ono što su započeli ispravno počinju mutiti i nepotrebno politizirati.
U vremenima kad se srpski predsjednik ispričava Hrvatskoj za agresiju i rat, naš premjerski kandidat šalje negativan stav i poruke Srbiji. Odlika populista jest da obećavaju sve i svašta što ne mogu ostvariti, radi lakog i brzog dobivanja glasova ili potpore na sljedećim izborima (npr. Sanader na Splitskoj rivi). No, dugoročno to ima samo loše ekonomske i socijalne posljedice. Jurčić i SDP su možda smatrali da će ovakvim stavom brzo prikupiti glasove po istočnoj Slavoniji, no ne računaju na dugoročne posljedice takvog stava prema srpskom investiranju u Hrvatskoj, naravno ukoliko im cilj nije to potpuno onemogućiti. Isto tako čini se ne razmišljaju o posljedicama za investiranje Hrvatskih kompanija u Srbiju, duplo veće tržište od našeg. U sljedećim mjesecima, Srbija planira privatizirati nacionalnu energetsku kompaniju NIS i nacionalnu aviokompaniju JAT. Pretpostavimo da hrvatska poduzeća i fondovi nisu još dovoljno jaki i bogati da postanu konkurenti na tim natječajima. Pretpostavimo da i jesu, ne bi pobijedili jer će Ruski Lukoil i Aeroflot pobijediti kao nagrada za podršku Beogradu oko nezavisnosti Kosova. No, privatizacija će biti još i manjih, gdje Hrvatske kompanije mogu učestvovati i legitimno pobijediti na bazi dobrih investicijskih ponuda. Rusija već dobiva topli prijem, iako se nalazi na samo 18. mjestu prema FDI u Srbiji. Da li će Hrvatske kompanije dobiti topli primjer ako se Srpskim zabrani dolaza iz političkih razloga? Vlada i politika bi trebale biti u funkciji hrvatskog biznisa, ne otežavajuća okolnost. Hrvatska se nalazi na 11. mjestu sa ukupno oko $118 milijuna FDI-a do kraja 2006. godine. (Pravi broj je vjerojatno veći od službenog jer mnoge firme investiraju kroz poduzeća-kćeri ili filijale. Isto vrijedi i za druge zemlje.)
Na drugom kraju Hrvatske, u Istri, Milanović pozdravlja na talijanskom i kaže da će prenjeti Istarske vrijednosti na ostatak Hrvatske. Jedna od tih vrijednosti u Istri je i puno veći level tolerancije. Ja bih trebao znati jer sam autohtoni Istrijan. Ne vidim kako SDP zamišlja prenjeti pozitivnu toleranciju na ostatak Hrvatske dok se u isto vrijeme zalaže za negativan i politički motiviran stav i to upravo prema Srpskom investiranju, upravo tamo gdje je najmanje potreban. Tako razmišlja glasač u Istri. Slavko Linić je sam prije par dana izjavio da bi “bilo sramotno” da se ulasku bilo čijeg kapitala u Hrvatsku postavljaju političke prepreke, što izgleda Jurčić upravo čini. Čini se da čovjek koji pretendira za premjera Hrvatske sa SDP-om ima zajednička samo socijal-demokratska načela u ekonomiji, dok politički je upitno gdje stoji po mnogim pitanjima.
Cronomy.org 