Posts tagged ‘Populizam’

15. kolovoza 2010

Neke stvari se nikada ne mijenjaju

autora/ice cronomy

Godišnji se proteže. Imao sam priliku pročitati neke zanimljive stvari, poprilično van uobičajenog štiva. Ovo je dio iz (kontroverzne) biografije Josipa Kopiniča, koju je napisao Vjenceslav Cenčić 1983. Između ostalih “aktivnosti” Kopinič je bio i generalni direktor Uljanika nekih 12 godina počevši sa 1951. Ostao sam zatečen koliko donji, stari opis daleke povijesti svježe opisuje današnji svijet biznisa ovdje, koliko ima dodirnih točaka sa problemima danas. Da ne znamo vremensko razdoblje teško bi bilo prepoznati što je to drugačije danas. Pitam se da li je “svijet biznisa” i poslovna klima danas nešto bolja na ovim prostorima od ondašnjih nebuloznih situacija. Jedni nekorisni birokratski propisi su zamjenili druge, ali i da su ovi danas bolji (što možda marginalno i jesu) mentalitet, strahovi vođeni predrasudama i ideološko donošenje zaključaka nisu nestali.

BTW, bageri su viđeni na Marleri (Ližnjan). Izgleda da izgradnja golfa kreće na jesen – nakon 13 godina papirologije.

Citat

To sam dobro zapamtio, pa sam se trudio da `Uljaniku’ dam takav pravac razvoja, da postane veliki sistem.” Uljanik ipak to nije postao. Zašto, Kopinič i za to ima objašnjenje:

read more »

10. ožujka 2009

Poanta

autora/ice cronomy

Već smo znali da Vlada nema intelektualnog kapaciteta (što ne znači da je glupa) uhvatit se u koštac sa kresanjem i konsolidacijom proračuna. Kozmetika Princip ide unazad za koju godinu, nije od jučer zbog krize i izbora. Komentar Jelene Lovrić iz Jutarnjeg to lijepo zaokružuje.

Nesposobnost Sanaderove ekipe da shvati kako je rješenje u promjeni matrice na kojoj je dosad živjela, da se država mora pokriti s onim što ima, sve češće rezultira idejama da rješenje nije u novom budžetu, nego u novoj vlasti. Ekonomist Željko Lovrinčević na to pitanje odgovara: – Moglo bi se dogoditi da SDP-u dopadne isti posao koji je odradio 2000. godine. To jest da, harmonizirajući Hrvatsku s njezinim mogućnostima, smanjuje plaće, reže socijalna davanja, plaća račune koje je HDZ-ova vlast svojim rasipničkim ponašanjem napravila. Tko bi se trgao za takvu poziciju?

Meni su pak potpuno nejasne kalkulacije troškova i benefita sa kojima Sanader i ostali barataju u vezi proračuna, recesije i izbora. Zbog nadolazećih izbora se odugovlači sa značajnijim preinakama u proračunu, iako je to samo fasada. U isto vrijeme očekivanja javnosti da će stvari krenuti na bolje, te da će upravo Vlada igrati glavnu ulogu i predvoditi oporavak tako da vrati kontrolu nad vlastitim “rasipničkim ponašanjem”, se ne mijenja. Da li Sanader barata nekekakvim izbornim kalkulacijama koje su samo njemu jasne? Možda se čeka na nekakav čudesni obrat u ekonomskoj slici koji će onda Vlada sebi kreditirati? A možda benefita odugovlačenja uopće nema – Vlada je jednostavno u magli što se nazire iz kontradiktornih i neusklađenih izjava.  Ili je možda Sanader jedan od rijetkih političara koji znaju da je ekonomska politika puna neizvjesnosti i sa malo zajamčenih rezultata, pa je bolje i ne provoditi?

09. veljače 2009

Iza medijskih naslova

autora/ice cronomy

BD mi je u komentaru skrenuo pažnju na članaku u Novom Listu o savjetu Roubinia da se Hrvatska treba obratiti MMFu dok nije prekasno. Mogao sam i misliti odmah da će Ivo Jakovljević imati nekog posla sa doom & gloom člancima, zapaprenim teškom pristranošću, nedokazanom argumentacijom uzroka i riješenja, te koji imaju malo veze sa naslovom i podnaslovom.

read more »

23. srpnja 2008

Mihaljek – Nema rasta bez reformi. Nema reformi zbog političara

autora/ice cronomy

Naslov je ponešto apsolutistički, no nije daleko od istine. U razdoblju 1994. – 1997. Hrvatska ekonomija je zabilježila najviše godišnje stope rasta, kulminacijom ’97. sa 6.8%. Tada su Hrvatske stope rasta bile više od prosjeka rasta u zemljama Srednje i Jugoistočne Europe. Od 2000. do danas u hrvatskoj traje neprekinuti ekonomski rast. No, iako Hrvatski BDP prati putanju rasta zemalja SIE, stope rasta su posljednjih godina konzistentno niže od stopa rasta u zemljama SIE. Koji su uzroci tog zaostajanja, tj. nemogućnost podizanja godišnje stope rasta piše Dubravko Mihaljek u radu Između Olimpa i brodoloma: viđenja hrvatske tranzicije u 2007. godini. Rad vrvi britkim observacijama koje se izgube, zaborave ili nikada i ne spomenu u dnevno političkom diskursu. Nadalje, osim pitanja o objašnjenju hrvatske ekonomske prošlosti, Mihaljek, jedan od najeminentnijih Hrvatskih ekonomista, je okrenut i budućnosti – kako podići stope ekonomskog rasta? Prije samih politika potrebno je postići društveni konsenzus “s ciljem ostvarivanja socijalnog mira kao jednog od preduvjeta za daljnju izgradnju i afirmaciju sistema privatno-vlasničke tržišne ekonomije.” Najme, taj sistem osigurava dugotrajan rast i razvoj. Primjetite da je, kako se meni barem čini, naglasak na ostvarivanju socijalnog mira, ne na njegovom održavanju u sadašnjem obliku.

Drugim riječima, da bi se dovršila tranzicija i povećala dugoročna stopa rasta, potreban je konsenzus oko nužnosti reformi i promjene politike. Građenje tog konsenzusa je na izabranim predstavnicim, političarima, a oni su jednostavno nedovoljno zreli, vođeni populističkim i korporatističkim idejama.

Jutarnji je još u Rujnu ’07. imao članak o Mihaljekovom radu, te unatoč tome što je članak danas relativno star, tema, dapače, nije.

read more »

26. lipnja 2008

Drew Carey o tehnologiji, trgovini, jeftinoj radnoj snazi

autora/ice cronomy

Vodpod videos no longer available.

more about “NAFTA“, posted with vodpod
Evo jedan zabavan, jednostavan ali i poučan video (original reason.tv) o stranoj (jeftinoj) radnoj snazi, efektima i medijsko/političkom spinu i pretjerivanju. Tema nije potpuno kompatibilna Hrvatskoj potrebi otvaranja tržišta rada za strance, tj. uvozu (jeftine) radne snage, no ima svoje pouke i bitne zaključke koji se zaborave u dnevno-političkim prepucavanjima i okrivljavanjima. Napokon će se i u Hrvatskoj o tome diskutirati (valjda). Da, slobodna trgovina i tehnologija imaju svoje negativne posljedice koje će netko platiti, gubitkom posla, nižom plaćom, kombinacijom to dvoje. Netko će izgubiti, biti “istisnut” i poželjno je amortizirati gubitke. Ne, NAFTA nije stvorila, sama, 27 milijuna poslova kao što se nespretno kaže u videu. No, trgovina i tehnologija stvaraju nove poslove. Pozitivnih posljedica ima više od negativnih – niže cijene, nove šanse, novi poslovi (koji nisu postojali prije), nova i veća tržišta. Nekad pozitivni efekti uzmu duže vremena; samo negativni su vidljivi javnosti i to je ono što političari ne vole. No, trgovina donosi benefite cijeloj ekonomiji i krajnji rezultat je veći BDP i životni standard za sve.
19. svibnja 2008

Hrana možda nije hrana

autora/ice cronomy

Nažalost propustio sam nedavno Otvoreno u vezi porasta cijena nafte i kruha, no jasno je da tema inflacije hrane ne jenjava. Poslovni je nedavno postavio pitanje hoće li cijene u Hrvatskoj još rasti? Ukupna poskupljenja u Hrvatskoj su predvođena višim cijenama hrane i energije. Većina medija i javnog interesa je usredotočena na kretanje svjetske cijene nafte i potom cijena derivata na domaćim tržištima. Ali, prehrana je ona koja čini daleko veći udio u košarici za izračun indeksa potrošačkih cijena u Hrvatskoj.

read more »

13. svibnja 2008

Citati Tjedna

autora/ice cronomy

Ovaj post radi arhiviranja. Nisam moga odoljeti a da ne istaknem dva citata, iz prošlog tjedna, kroz kratki post i tako ih sačuvam na blogu.

read more »

29. travnja 2008

WSJ – Povratak Nacionalizma

autora/ice cronomy

Baš kad smo pomislili da smo završili sa nacionalizmom i ušli u 21. globalizirano stoljeće, gdje državne granice i nacionalne barijere padaju, te se cijeli svijet sve više integrira, on nam se vraća. Ovaj put u obliku državnog uplitanja, sa političkim, nacionalnim ciljevima – bilo da su u pitanju internet domene, (Balkanizacija interneta) nacionalizirane naftne kompanije (Petro Nacionalizam) i protjerivanje stranih, Ruske prijetnje oko isporuke plina, rastućoj međunarodnoj važnosti zemalja poput Brazila koje prije nisu mogle ni svoje unutarnje probleme riješiti, više regulacija ili kočenje globalne migracija zbog populizma. Primjerice, da li će Hrvatska otežati imigraciju nužno potrebne radne snage raznih nacionalnosti?

Najveći svjetski investitori nisu više kompanije sa Wall Streeta, već državne investicijske kompanije u JI Aziji i Bliskom Istoku. Upravo su one pumpale novac u Wall Street tokom ove financije krize. Zbog straha od političkih agenda iza tih investicija, Zapad podiže prepreke. WSJ piše o svemu tome na naslovnoj stranici u ponedjeljak. Država se afirmira i vraća u određene domene individua, poslovanja i investicija. Iako se ne radi o klasičnom protekcionizmu više, Thomas Friedmanov “ravni svijet” je sve manje ravan. On vjeruje da se radi samo o epizodi, dok Daniel Yergin vidi kraj lake globalizacije.

Rise of Nationalism Frays Global Ties – Trade, Environment Face New Threats; Balkanized Internet

By BOB DAVIS, April 28, 2008

The world isn’t as flat as it used to be.

During the long march toward globalization, international borders and trade barriers came down. Communism fell. Protectionist walls in Latin America and elsewhere were dismantled. Governments — long prone to meddling in trade — took a back seat to broader market forces.

In a globalization manifesto, New York Times columnist Thomas Friedman declared that the Internet and other planet-spanning technologies were erasing national boundaries. The world, he said in a 2005 best seller, was flat.

No longer. The global economy appears to be entering an epoch in which governments are reasserting their role in the lives of individuals and businesses. Once again, barriers are rising. Call it the new nationalism.

“The era of easy globalization is certainly over,” says Pulitzer Prize-winning author Daniel Yergin, whose 1998 book, “The Commanding Heights,” detailed the triumph of markets over nations, starting with British deregulation under Margaret Thatcher. “The power of the state is reasserting itself.”

(Ostatak teksta niže)

read more »

28. travnja 2008

PD o Petrokemiji

autora/ice cronomy

Još jedna primjer “pokvarene” ekonomske politike u Hrvatskoj u režiji države (i.e. Vlada) i mala sličica ekonomske neslobode. Poslovni Dnevnik piše o Petrokemiji, Vladinom gledanju kroz prste i radničkom dioničarstvu. Uz Vladinu politiku potencijalnog gušenja profitabilnosti PTKM kroz zabrane i prijetnje oko povećanja cijena gnojiva (kako bi se zadržalo na “socijalno” prihvatljivoj razini) i naravno kontrolu izvoza gnojiva sa posebnim dozvolama, uistinu će biti zanimljivo vidjeti zainteresiranosti za obujam dionica Petrokemije. U vremenu kad kompanija ima prilike izvoziti i zarađivati po rekordnim svjetskim cijenama, Vlada guši tu mogućnost arbitralnim mjerama, a na drugoj strani savjetuje radnicima da ne prodaju dionice jer će “cijene dionica rasti kad se stabilizira tržište.” Cijena dionice je funkcija profitabilnost, rasta i razvoja kompanije, upravo onih parametara koje Vlada guši svojom nonsense politikom, ne stabilnosti tržišta. Uostalom, tržište je i sada stabilno “stabilno pada.”

Jedna stvar koja mi se ne sviđa u članku:

“Spomenuti je dvojac do sada uspio izvrsno realizirati scenarij razvoja i opstanka Petrokemije u državnom portfelju. Koji, naravno, jamči veću stabilnost na užarenoj tržišnoj vjetrometini nego u slučaju da tvrtkom upravlja isključivo privatni kapital.”

Nema besplatnog ručka. Kratkoročno, ostanak u državnom portfelju PTKMu možda i jest omogućila stabilniji razvoj i opstanak. No to nije bez troška. Državnom upravljanje, zajedno sa “socijalnim partnerima” u Upravi, donosi tromost prilagodbama tržištu i samo umjetnu političku zaštitu. Državne mjere mogu biti kratkoročno i direktno štetne po kompaniju, poput primjerice ograničavanje izvoza u ovom slučaju. Država, pogotovo naša i njene kompanije su na kraju dana vođene politikom i kako smo vidjeli Ministri se ne boje prijetiti, savjetovati da se “unutarnje rezerve” i prošlogodišnja dobit (koja nema nikakve veze sa današnjim porastom sirovina i poslovanju) iskoriste za sanaciju. Umjesto da je to iskorišteno za ulaganje u inovacije, tehnologiju povećanje produktivnosti i međunarodne konkurentnosti (čitaj “veći izvoz”), upravo ono što dugoročno omogućuje razvoj i opstanak “na užarenoj tržišnoj vjetrometini.” Upravo je paradoksalno da u vremenima kada PTKM ima najveće šanse izvoziti, konkurirati i donositi dobit, država uvodi populističke mjere kontra toga. Tako, teorije koje se znaju čuti po domaćim medijima da nije bitno tko je vlasnik, država ili privatna osoba (vidi Čačićeve izjave), se mogu mački o rep okačit’. Očito da u Hrvatskoj još je bitno tko je vlasnik proizvodnje.

14. veljače 2008

Hoće li izbori promijeniti ekonomsku politiku Hrvatske?

autora/ice cronomy

Razlog za pad u pisanju je da me ulovila neka gripica sa svim “groovy” simptomima. Trebao bi biti od volje za pisanje uskoro. Do onda evo jedan esej Mate Babića uz moj kraći komentar.

read more »

%d blogeri kao ovaj: