Kraći odmor je gotovo. To je loša vijest.
Ukinuta je “neradna” nedjelja. To je dobra vijest. Ogavnost i glupost (moj osobni pridjev toj politici normativne ekonomije) te zabrane je bila ravna najgorima iz doba komandne ekonomije. Večernji pita Tko će odgovarati za otkaze i milijune kuna štete?. Valjda je odgovor, oni koji su odobrili i donjeli zakon – vladajući. Vlada i ministarstva su izradili zakon. Ministri su ga prihvatili. Vladajući HDZ je izglasao zakon u parlamentu. Dobro, to je mehanizam. A zašto je došlo do tog “lošeg zakona”?
Zanimljivo je bilo čitati Priopćenje Ustavnog Suda. (str. 4)
Zaštita prava radnika zaposlenih u trgovini, definirana na prethodno opisani način, mogla bi biti jedini cilj koji bi dostatno legitimirao uvoĎenje osporene zakonske mjere zabrane rada prodavaonica nedjeljom u pravni poredak Republike Hrvatske. U odnosu na pitanje legitimnosti ostalih ciljeva zbog kojih bi osporena zakonska mjera eventualno mogla biti propisana (primjerice, zaštita nekih drugih prava radnika zaposlenih u trgovini, kao što je njihovo pravo na poštovanje obiteljskog života i sl.) Ustavni sud upućuje na praksu Europske komisije za ljudska prava.
Nije sporno da zakonska mjera zabrane rada prodavaonica nedjeljom predstavlja oblik zakonskog ograničenja poduzetničke slobode trgovaca, ali je sporno je li cilj zbog kojeg je to ograničenje propisano takve naravi da bi ono iznimno bilo ustavnopravno dopušteno.
U tom smislu zaštita prava radnika zaposlenih u prodavaonicama kao cilj osporene zakonske mjere teško bi se mogla podvesti pod bilo koje dobro odnosno vrijednost koje ustavotvorac smatra tako važnim da zbog njih dopušta ograničenja poduzetničke slobode.
Stoga, uz propisani normativni okvir ureĎenja i zaštite prava radnika u prodavaonicama, pojava nepoštivanja ustavnih, zakonskih i ugovornih obveza trgovaca/poslodavaca u odnosu prema radnicima zaposlenim u prodavaonicama, koja je prisutna u stvarnom gospodarskom životu zemlje, nije ustavnopravno dostatan razlog koji bi mogao opravdati posebnu zakonsku mjeru zabrane rada prodavaonica nedjeljom.
Ustavni sud u tom smislu ističe da je država dužna organizirati svoj pravni sustav nadzora nad pravilnom i urednom provedbom zakona i drugih propisa na način koji će svakom zaposleniku jamčiti i osigurati djelotvorno ostvarenje priznatih mu prava, ali i jamčiti i osigurati djelotvornu zaštitu protiv bilo koga tko ne poštuje njegova zakonska i drugim propisima odnosno ugovorima priznata prava. Navedeni se zahtjevi odnose i na gospodarsku djelatnost trgovine, a po naravi stvari uključuju i radnike zaposlene u prodavaonicama.
U takvoj situaciji čini se nespornim da propisivanje zabrane rada prodavaonica nedjeljom nije mjera koja bi odgovarala ostvarenju cilja zbog kojega je propisana: zaštiti prava radnika u prodavaonicama. Osim što nije odgovarajuća, ta se mjera teško može podvesti pod bilo koje Ustavom određeno dobro zbog čije bi zaštite bilo dopušteno zakonom ograničavati ustavnu slobodu poduzetništva u smislu članka 50. stavka 2. Ustava.
Zabrana rada nije (ekonomsko) dobro. Vlada je nesposobna organizirati pravosuđe sa svrhom zaštite sudionika trgovačke djelatnosti (radnika, potrošača i poduzetnika) pa podilazi primitivnom lobiranju politike “linije manjeg otpora” i kad takva politika krši osnovne poduzetničke slobode. Jedno je ne imati dovoljnu političku potporu za teške i neugodne reforme, a drugo ne imati kičmu i suporstaviti se kriminalno lošim prijedlozima. Država jedino sebe i ubiranje poreza zna zaštiti.
Cronomy.org 