Archive for Srpanj, 2009

« Stariji Unosi  |  
29. srpnja 2009

Da, definitivna evazija

autora/ice cronomy

Možda ste već imali priliku vidjeti novi Osvrt IJFa Ivice Urbana o “kriznom porezu.” Svakako pročitajte cijeli osvrt. Mali izvadak i poante Osvrta.

Upravo način primjene poreznih stopa kod predloženog posebnog poreza na dohodak uzrokuje jednu anomaliju koju su odmah primijetili algebarski nastrojeni promatrači. U stručnom žargonu, radi se o pojavi granične porezne stope veće od 100%, a koja se inače izbjegava kod oporezivanja dohotka, pa tako i nije prisutna u slučaju našeg poreza na dohodak. O čemu je riječ? Granična porezna stopa (GPS) je omjer povećanja poreza i povećanja dohotka. Razmotrimo to na primjeru. Ako se dohodak obveznika poveća s 1.000 na 1.005 kuna (za 5 kuna), a porez s 200 na 201 kunu (za 1 kunu), to znači da je GPS jednaka 20% (=1/5×100%). Ako je GPS manja od 100%, povećanje dohotka rezultirat će povećanjem raspoloživog dohotka (dohotka umanjenog za porez). U tom slučaju isplati se imati veći dohodak. Međutim, ako je GPS veća od 100%, to znači da ćete uz veći dohodak dobivati manje novca (!). Drugim riječima, porez će pojesti svu dodatnu zaradu pa i više od toga.

Od dobro dizajniranog poreza očekuje se da GPS ne prelazi 100% ni za koju razinu porezne osnovice. Ipak, posebni porez na dohodak pri dva iznosa osnovice izaziva GPS veći od 100%, i to kod osnovica od 3.000 i 6.000 kuna. Naime, ako vam je osnovica 2.999 kuna, posebni porez iznosit će 0 kuna i dohodak nakon poreza će također biti jednak 2.999 kuna. Međutim, ako vam se osnovica poveća za 2 kune, na 3.001 kune, porez se povećava na 60 kuna; toliko se smanjuje dohodak nakon poreza i iznosi 2.941 kune, odnosno 58 kuna manje nego prije povećanja osnovice. Dakle, povećanje osnovice od dvije kune donijelo je smanjenje dohotka nakon oporezivanja od 58 kuna. Slično vrijedi i za sljedeći primjer. Ako osnovica naraste za dvije kune, s 5.999 kuna na 6.001 kunu, porez raste za 120 kuna. Drugim riječima, na određenim dohodovnim intervalima više se isplati imati manji dohodak nego veći.

Iz malog primjera vidljive su zamršenosti/problematike kod oporezivanja dohotka, nametanje novih poreza na dohodak i ad hoc dizajniranih poreza na dohodak, u usporedbi sa npr. porezom na potrošnju (kroz povećanje stope PDVa). Vidljivo je također upravo ono što autor pita u naslovu odlomka. Manji dohodak je zapravo viši dohodak jer bi radnik sa (neznatnim) povećanjem dohotka bio primoran platiti više poreza koji bi ga ostavio sa manje raspoloživog dohotka nego što je slučaj bio prije (neznatnog) povećanja dohotka. Tri su poante/posljedice toga.

Dizjaniranje takvog sustava je nepoželjno jer dolazi do rerangiranja dohodovnih razreda, kao što se istiće u radu.

Kao posljedica toga, druga poanta je da obveznici “gurnuti” u niže dohodovne razrede (kojima je smanjen raspoloživi dohodak) potaknuti su na evaziju poreznih obveza. Neprijavljivanje viših dohodaka, neprijavljivanje povišenih dohodaka, smanjanje postojećih na nekakve pred-porezne razine, sve to je na stolu i za očekivati. Ne zaboravimo da je krizni porez važeći do kraja 2010. te ne bi trebali biti iznenađeni postupnim povećanjem porezne evazije, plaćanja ispod stola, plavih kuverti i kako to već ide i sve što i do sada nije bi strano u kompenzacijskim odnosima. Po izračunu autora, najveće povećanje poreznog tereta snositi će oni sa dohotkom većim od 6700kn (plus 3.5%). Ako uzmemo gornji primjer, najveću nazovimo “šok vrijednost” kriznog poreza vidjeti će upravo oni sa najnižim dohodcima. Radnicima kojima bi se osnovica plaće trebala malo povećati sa ispod 3000 na malo iznad, odjednom će biti pogođeni kriznim porezom i ostati bez povećanja raspoloživog dohotka – dakle rerangiranje.

Da se ne vrtim u krug, treća poanta je da to smanjenje raspoloživog dohotka zbog dizajna i GPS od 100% nastaje u vrijeme recesije. (!) “Mnogo” nepoželjno za sve dohodovne razrede. Ipak, pogotovo je neprikladno što je taj potencijalni šok za one radnike sa najnižim dohotkom jer znamo da su ti radnici skloni potrošnji većeg dijela raspoloživog dohotka dok oni sa višim dohotkom dobar ili čak veći dio raspoloživog dohotka uštede. Tako, uvođenje ovako dizjaniranog “kriznog poreza” na dohodak u vrijeme recesije dodatno će utjecati na povlaćenje potrošaća, i to onih sa nižim primanjima koji su skloni potrošiti čitav raspoloživi dohodak. Naravno, svako poboljšanje u dizajnu ovog poreza kako bi se izbjegla 100% GPS unijelo bi komplikacije u porezni sistem. Uvijek postoji neki tradeoff. Ispada da bi se trebali nadati da će doći do povećanja porezne evazije, pogotovo kod radnika sa nižim primanjima, kako bi se moguće povećanje raspoloživog dohotka “pretočilo” i u povećanu potrošnju što nam je potrebo i dobrodošlo sada kako bi ublažilo/absorbiralo ukupno smanjenje potrošnje u zemlji od svih ekonomskih subjekata, a ne u porezne prihode države koji nisu iskorišteni u nikakve produktivne svrhe. Na posljetku to je i oblik anticiklična politika. Ovako, država smanjuje svoju potrošnju, i uvodi poreze, a još kao efekt toga može potencijalno oslabiti raspoloživi dohodak one grupe koja ga u biti cijelog potroši usred recesije – sve što još dodatno može i hoće produbiti recesiju. A što je bilo sa automatskim stabilizatorima?

Da li bi povećanje poreza na potrošnju kroz PDV bila blaža opcija po džep građana, mišljenja sam da bi. Porez na potrošnju je sa stajališta javnih financija efikasnija opcija od poreza na dohodak. Mislim da debata o tim opcijama nedostaje u Hrvatskoj. Nema dobrih opcija, sada ima samo manje loših. Od tih, temeljenje rebalansa i sljedećeg proračuna na smanjenju državnih rashoda i konsolidaciji je najpoželjnija opcija, dok diranje u raspoloživi dohodak građana je najgora. Vlada ide obrnuto.

Posted in Ekonomska Politika, Fiskalna, Javne Financije, Porezi-Taxes | 7 komentara »

Oznake: , ,
25. srpnja 2009

Vidošević sažeto

autora/ice cronomy

Vidoševićev summa summarum.

“Temelj vođenja ukupne gospodarske politike uvijek se ogleda kroz strukturu proračuna i pogrešno je kretati prvenstveno s mjerama koje se bave povećanjem prihoda jer je to očuvanje dosadašnje politike. Put je u drastičnom smanjenju rashodovne strane proračuna. Problem hrvatskog fiskusa nije u prihodnoj strani proračuna nego u razini rashoda, a posebno u distribuciji tih rashoda koji, nažalost, ni u dovoljnoj ni u mogućoj mjeri nisu bili usmjereni u gospodarstvo. Novi rebalans proračuna morao bi biti rješenje do kraja 2010., a u tom bi se razdoblju izradila proračunska slika za idućih pet godina, što bi bio jasan pokazatelj kakvu Hrvatska ima viziju budućnosti. … “

Zašto Nadan Vidošević ne bi bio ministar financija? Zar ne bi tamo postigao više rezultata nego kao predsjednik republike?

Posted in Ekonomska Politika, Kosor-Lider-Vlada, Politika | 2 komentara »

Oznake: , ,
22. srpnja 2009

Zna se tko zna

autora/ice cronomy

Guverner Rohatinski via HRT.

Komentirajući uvođenje novog kriznog nameta na sve plaće Rohatinski je kazao kako povećanje porezne stope uvijek predstavlja rizik jer se često događalo da su prihodi bili manji od onih na koje se računalo. Ekonomski to baš i nije optimalno rješenje, iako ima nekih socijalnih prednosti, u smislu da zahvaća sve, a ne samo javni sektor, poručuje guverner.

I guverner HNB-a Željko Rohatinski upozorava na to da je svako povećavanje poreza rizično jer praksa pokazuje kako to povećava poreznu evaziju, odnosno izbjegavanje plaćanja poreza. Zato je, ističe Rohatinski, s ekonomskog aspekta prihvatljivije smanjivati rashode, nego povećavati poreze.

Primjetili ste ako ste čitali svu silu vijesti oko novog rebalansa proračuna da se oko dogovora uglavnom slažu vladajući političari, koalicijske stranake i “socijalni partneri” dok se ne slažu ekonomisti. (Ne mislim na one koji traže devalvaciju kune. Oni kao da u nekoj drugoj Hratskoj -bez valutne klauzule- žive.) To je iz vrlo jednostavnog razloga. Kao što je i Rohatinski rekao – što možemo uzeti kao konsenzus ekonomista – prihvatljivije je smanjenje rashoda (govorimo o proračunskim rashodima) nego nametanje novih poreza u potrazi za novim izvorima prihoda. Da je smanjivanje proračunskih rashoda poželjnije, dugoročnije ispravnije i sa većim rezultatima postoje i solidni dokazi.

Ali kao i mnogo puta kroz povijest, ekonomiste se ne sluša. Slično kao i većina ekonomista, generalno objašnjenje Ljube Jurčića – da problem nije u poreznom sustavu, da svako nastojanje povećanja prihodovne strane proračuna dovodi do erozije porezne baze, te da je svaka ovakva mjera bez popratnog poticaja proizvodnji recesijska – stoji. Ali to nije poanta. Naravno da svako uvođenje novih poreza i nameta u ovoj situaciji smanjuje kupovnu moć i “želju” za kupnjom i da je to nepoželjno. Mi se sada nalazimo u paradokslanoj situaciji, gdje usred recesije moramo smanjivati proračunske rashode i povećavati prihode, i to bi svima trebalo biti jasno. Sve ekonomske politike u tom smjeru imaju nepoželjne posljedice za ekonomsku aktivnost i jesu recesijske, a ne antirecesijske. Međutim i među tim “paradokslanim” izborima recesijskih mjera ima boljih i gorih izbora. (Koji su to “snažni instrumenti povećanja proizvodnje” u sljedećih 6. mj. kao antirecesijke mjere nitko od ekonomista, pa ni Jurčić, ne navodi, samo da je to nužno.)

Poanta je da država, kako bi svoje financije dovela u red i preživjela jesen, mora i smanjiti rashode i tražiti privremeno veće prihode da se “pokrpa rupa”. Oboje je nužno i ekonomski, ali i zbog političke realnosti oko stvaranja društvenog konsenzusa. Da bi uvođenje reda u fiskalnu politiku bilo kvalitetnije i efektivnije, rebalans se mora bazirati na reduciranju rashoda, uz dodatak privremenog povećanja prihoda kroz npr. viši PDV, viša trošarina ili neki drugi porez na potrošnju. Vladin prijedlog i “dogovor” je međutim sasvim obrnutog karaktera. Povećanje prihoda se bazira primarno na lošijem izboru porezu na dohodak (krizni porez na >3000kn), potom manje na porezu na potrošnju (PDV od 24%) a rezanje rashodovne strane proračuna je manji dio na koji se računa. Tako, za očekivati je da će za par mjeseci, ako ne i za par tjedana, ovaj “dogovor”, čije posljedice još duže vrijeme ne možemo ni znati sa sigurnošću (npr. mislim da porast sive ekonomije i porezne evazije kao posljedice ovog “kriznog poreza” neće biti tako lako riješivo jedno kad krizno stanje proračuna prođe) dovesti nas u nepovoljniji ishod od svih nepovoljnih ishoda koje smo mogli birati.

Ako Vlada želi napraviti bolji potez rebalansom sa boljim ishodom i vjerojatno nešto manjim troškom u izgubljenoj ekonomskoj aktivnosti, mora okrenuti ploču i bazirati rebalans na rezanju svojih rashoda a potom na traženju dodatnih privremenih prihoda. Bolje da vladajući stavite na stranu reizbore jer su ih i ovako već izgubili. Nemaju što izgubiti radikalnijim mjerama rezanja rashoda.

Posted in Fiskalna, Javne Financije, Kosor-Lider-Vlada, Porezi-Taxes, Porezni Prihod | 3 komentara »

Oznake: , , ,
22. srpnja 2009

Instant reakcija na “harač”

autora/ice cronomy

Popularno nazvan Harač, mjera Vlade da si napuni proračun uvođenjem novog kriznog poreza na rad spada u kategoriju najlošijih poteza od svih opcija za balansiranje budžeta. Od svih tih opcija, sve su nepopularne za građane. O tome nema dvojbe. Ali i među izborom od nekoliko dostupnih poteza, ima loših i gorih. Ja ne znam tko smišlja ove ideje i zašto ih Vlada uopće razmatra. (Bolja opcija od privremenog uvođenja kriznog poreza je privremeno povećanje PDVa. Ali to je priča za malo kasnije.)

Opozicija se neće vjerojatno složiti sa bilo čime što Vlada predloži. To je za očekivati. Prve reakacije ekonomista (uvijek iste osobe uglavnom iz privatnog sektora) su isto očekivano neodobravajuće – Vlada smišlja razne načine za povećanje prihoda, a problem je na rashodovnoj strani, kao što nas ministar Šuker već 6 godina (ne samo zadnjih mjesec dana) podsjeća; dodatno porezno opterećenje na prihod građana je manje poželjno od rezanja Vladine potrošnje; konkurentnost Hrvatske (kroz više troškove rada) će biti oštećena; poticaj se daje razvoju sive ekonomije; tako naravno, za očekivati je povećana porezna evazija.

Veći problem ovog prijedloga, od samog izračuna postotnog opterećenja, jesu suptilnije ekonomske posljedice. Čisto aritmetički izračun koliko se može uliti novih prihoda ovako ili onako, koje (predpostavljam) Šuker ili sindikati izlažu, nisu čitava bit problema. Bit je nešto povezano sa zakonom o neželjnim posljedicama i očekivanjima. Očekivanja mogu imati teško sagledive i ne odmah razumljive posljedice, te je klasično za očekivati da će Vladajući koji sada ovo predlažu to sada i ne razumiju. Očekivanja mogu gurnuti ekonomiju u pozitivnom i negativnom smjeru. Ovaj Vladin prijedlog stvara relativno veća negativna očekivanja za potrošaće, od nekih drugih isto nepopularnih poteza, a vjerojatno donosi manje benefita. Staro pravilo kaže da je najbolji porez stari porez. Svako uvođenje novog poreza narušava uspostavljenu, generalno rečeno, “šablonu” ekonomske aktivnosti i uvodi nesigurnost među poduzetnike i potrošaće.

Prvo, vrlo poljuljana i negativna očekivanja potrošaća o njihovom budućem prihodu (plaći koja bi ovim poreznom bila smanjena) što uvođenje ovog novog poreza obećava, potaknuti će ljude da se suzdrže od izdataka (bilo kao potrošaći ili kao investitori/poduzetnici). Vlada vjerojatno to ne želi, ali to će biti sasvim očekivana rekacija svih na koje će se porez odnositi zbog narušene sigurnosti i očekivanja u vezi budućeg prihoda.

Tako, drugo, i važnije. Upravo ta negativna očekivanje i nesigurnost potrošaća i investitora oko novog porez na prihod u skoroj budućnosti, potaknuti će danas onaj efekt koji se želi izbjeći. Vlada ovim potezom, a i samim najavama i bez provedbe, defacto traži da građani na koje će se krizni porez odnositi srežu svoju potrošnju. Naposljetku, ako očekujem manji prihod od plaće sutra (uz sve već ugrađene nesigurnosti oko isplate plaće) moram danas preventivno uštediti od onoga djela plaće koji bi inače potrošio. Smanjenje potrošnje će tako biti prevedeno u brže i veće smanjenje outputa, porast rasta nezaposlenosti. Investitori/poduzetnici će se slično suzdržati od bilo kojih novih izdataka (investicije) za svoj posao, proširenja poslovanja, nove tehnologije, mašinerije i sličnog, svega onog što bi sutra donjelo povećanu ekonomsku aktivnosti.

Da li se ta negativna očekivanja mogu omekšati s obzirom da su svi mogući prijedlozi fiskalne politike nepopularni i nepoželjni? (Već samo smanjivanje deficiti u recesiji je ‘mnogo’ nepoželjno.) Mogu jer postoje loše i gore opcije. Povećanje PDV na privremenih 23-4% je ‘bolja’ opcija. Unjela bi manje nesigurnosti u izračune kućnog budžeta i među investitore, te bi očekivanja potrošaća oko budućnosti bila manje narušena u odnosu na uvođenje novog poreza na plaće. Ovaj prijedlog koji bi (izgleda) bio temelj novog rebalans i na kojem bi se izgradilo prateće snižavanje deficita, ne samo da polazi od krive strane proračuna, već stvara vrlo negativna očekivanja ljudi za budućnost čime sam sebi stvara neuslugu.

Sad da još vidimo reakcije drugih.


Posted in Uncategorized | 3 komentara »

Oznake:
22. srpnja 2009

“Preporuka” za čitanje

autora/ice cronomy

NPDEOk, znam da ima daleko prećih stvari za osvrnuti se. Ovo je samo mala rekacija na pitanje o popularnim knjigama ekonomske tematike. Čitatelj Šimun pita za sugestiju o čitanju popularno ekonomske tematike. Što kupiti via Amazon?

Ako baš imate vremena The New Palgrave Dictionary of Economics je odličan referentni priručnik za sve zainteresirane za ekonomiju on-the-fly, ali i šire. Izdan 2008. u osam svezaka (prvo izdanje, čini mi se iz 1987. je imalo 4 sveska) 7680 stranica, preko 1750 unosa pojmova, teorija, koncepta, biografija, sve popraćeno bibliografijom + pristup online riječniku svega što je i u knjizi. Bez pristupnog koda ili pristupa putem preplaćene institucije nemate dostup glavnom djelu teksta, ali ipak možete pogledati par besplatnih primjera ovdje. Brošura dostupna ovdje. Primjer jedne od tema i načina unosa – ekonomija klimatskih promjena. Jedini točka nedoumice oko kupnje bi mogla biti cijena. Sa etiketom od $2,500 ne spada baš u kategoriju uobičajenih Božićnih poklona.

Posted in Knjiga | 1 Comment »

Oznake: ,
17. srpnja 2009

I ekonomija svoju žrtvu “seksizma” ima

autora/ice cronomy

Tanja Rudež na svom blogu ima zanimljivi post o dvije znanstvenice extraordinaire – primatologinja Jane Goodall i fizičarka Jocelyn Bell Burnell. I dok Goodall vjerojatno nema šansu dobiti Nobelovu zbog nedostatka kategorije, fizičarki Burnell nije nikada dodjeljen zasluženi Nobel. Ne znam dovoljno o kontroverzi ali za fiziku je to svakako šteta jer samo dvije žene su nagrađene u toj domeni. Svakako ne bi bio prvi put da Nobelovo vijeće ne dodjeli znanstvenici zasluženu i od svih očekivanu nagradu. Argument da je to posljedica seksizma ima smisla.

read more »

Posted in Ekonomska Povijest, Nobel Prize | 15 komentara »

Oznake: , , ,
15. srpnja 2009

Ishod Latvije?

autora/ice cronomy

Oni koji prate Latviju znaju da se situacija (kriza, ne “samo” više recesija) mijenja gotovo pa dnevno. Najnoviji današnji događaji – u vezi smanjivanja proračunskog deficita, MMF i EK zajmova, uvjeta, valute – ne izgledaju obećavajuće i zapravo su zabrinjavajući ako uzmemo u obzir da će ishod tamo imati određenog utjecaja (npr. percepcija investitora u vezi proračuna i valute) na sve zemlje regije, na MMF i programe spasa.

Trouble in Latvia, again – (via FT Alphaville, via Reuters)

RIGA, July 15 (Reuters) – The International Monetary Fund has put forward new, difficult conditions for Latvia to receive further loans, the prime minister said on Wednesday in a further sign the Fund is being tougher than the European Commission.

Latvia has already got agreement from the European Union for a further 1.2 billion euros of funding. The IMF has yet to agree on a tranche of 200 million euros it delayed from earlier this year. The loans are part of a 7.5 billion euro rescue package. “It has to be admitted the talks are fairly difficult and the conditions the IMF are proposing are also fairly difficult,” Prime Minister Valdis Dombrovskis told public radio.

IMF imposes new conditions on Latvia – (via Edward Hugh)

The IMF/EU Commission Rift on Latvia Seems To Be Deepening – sažetak stanja u Litvi od prije dva dana isto via Edward Hugh

Slobodno stavite još linkova u vezi Latvije u komentare.

Posted in Kriza | 8 komentara »

Oznake: , ,
13. srpnja 2009

Mesić: Slikovito, ali neoriginalno

autora/ice cronomy

Mesić: Ako želite mačku sjeći rep, odsijecite ga odjednom

Mesić: Ne sijecite mačku rep malo pomalo nego odjednom

Zgodna ekonomska metafora predsjednika Mesića (ne znam koliko je poželjno da bude slikovita) koja se proširila na prve stranice svih portala. Ali baš nije originalna.

Milton Friedman je originator tog famoznog repa. Riječ je bila o psu, ne o mački. Poruka je išla otprilike ovako. Ako režete rep psu u komadima, dio po dio, ubiti će te psa. Ako ga odrežete odjednom, boljeti će, ali će preživiti. Poruka je to bila Čileu u vezi inflacije. Ali i u drugim komentarima kasnije je koristio psa i njegov rep. Vidi njegove komentare ovdje primjerice, u vezi Ludwiga Erharda koji je u poslijeratnoj Njemačkoj ukinuo administrativnu kontrolu cijena u Nedjelju. Najavio je dan prije. Saveznički administratori su bili odsutni na neradnu nedjelju i mjera je ostala.

I za proračun vrijedi – ili reži i konsolidiraj ili daj netkom drugome tko to može i zna. Sila rebalansa i prolongiranje samo nas više košta i boli kasnije.

Zanimljivije je da li Mesić čitao MF ili mu je netko šapnuo u uho metaforu o psu, pa je pas postao mačka? Da li metafora ima nekog drugog originatora?

Posted in Fiskalna, Milton Friedman | 5 komentara »

Oznake: ,
12. srpnja 2009

Znaj svog guvernera

autora/ice cronomy

Branka Stipić iz Jutarnjeg donosi osobnu priču o guverneru Rohatinskom.

Obožavatelji kažu da je spasio hrvatsku ekonomiju. Kritičarima je kriv za njeno loše zdravlje jednako kao i vlada, možda čak i više, jer je on, za razliku od njih, znao i razumio. Obožavatelji, ako i ne razumiju što to Željko Rohatinski radi, vjeruju da zna što radi. Kritičari, koji razumiju što Rohatinski radi, također mu priznaju da zna što radi, samo se s tim ne slažu.

Rijetko kada je guverner centralne banke bio toliko obožavan od javnosti, iako bez punog razumjevanja o onome što radi. Da imamo guvernera u kojeg javnost ima puno povjerenje, a struka, iako razumije, ima podjeljeno mišljenje o tome što i kako guvernera radi samo potvrđuje da imamo suvremenog, neovisnog, upravitelja četvrte vlasti.

Gloria je početkom godine imala sličan tekst. (Slučajno sam naletio na članak. Nisam čitatelj Glorie. Uistinu.)

Vjerojatno najbolji članka o Rohatinskom je onaj Ratka Boškovića iz Veljače prošle godine – manje osobna a više stručnija strana dr. Rohatinskog – kada je Rohatinski počeo ‘drmati’ javnost.  No najviše su se uzdrmali političari, jer je guverner pokazao da je ne samo odličan politički taktičar, već i vrhunski praktičar “turobne znanosti.” Kredibilitet i povjerenje građana koje uživa, guvernera je zaslužio i omogućilo da se niti jedna političar više ne usudi kritizirati ili “lajati” na Rohatinskog. Zato sada ne čujemo svemoćnog Šuker koji optužuje guvernera za “širenje panike” ili klaunovski istupa nekih političara koji traže njegovu smjenu.

Preostaje jedino da Rohatinski sam napiše memoare nakon što završi njegov guvernerski posao. Bilo na kraju ovog mandata ili za 20 godina, svejedno. Ako mu javnost vjeruje toliko i obožava ga toliko je li puno za pitati da nam Željko Rohatinski zahvali jednom knjigom?

Posted in HNB, Monetarna, Rohatinski | 5 komentara »

Oznake: ,
09. srpnja 2009

Par grafova državnih rashoda

autora/ice cronomy

Četiri grafa rashoda proračuna konsolidirane opće države (KOD) za razdoblje 2004. do rebalans 2009. Brojevi su preuzeti iz izvješća MMFovog posljednjeg posjeta/savjetovanja održanog u ožujku i travnju ove godine. Izvješće dostupno ovdje. (str 31. i 32.) Vidljivo je koje su (dvije) stavke najveće, koja je ponajviše nabujala i kojom stopom su snižene, pa i gdje primarno treba tražiti uštede. Kako izreka ide – milijarda po milijarda i ubrzo govorimo o pravom novcu. Ondje gdje sindikati upiru prstom se neće “nabrati” mnogo. Da li ćemo potpuno ukinuti subvencije i pomoć? (pretpostavljam da pomoć = transfer u BiH) Da li ćemo prestati plaćati kamate? Da li ćemo ukinuti svu kapitalnu potrošnju (ili makar pola)? Sa takvim potezima još bi se i uštedjela koja milijarda. Pošto je takav scenarij nemoguć, uštede će ipak morati doći iz drugih doprinosa proračunskoj potrošnji.

read more »

Posted in Država, Fiskalna, Makroekonomija | 1 Comment »

Oznake: , , ,
« Stariji Unosi  |  
%d blogeri kao ovaj: