Paul Romera ne treba previše predstavljati. Iako je možda van discipline manje poznat (ni blizu rock star statusa Sachsa ili primjerice “Dr. Doom” Roubini) Romer je jedan od najprominentnijih ekonomista novije generacije koji je nepovratno promjenio teoriju i razumjevanje ekonomskog rasta. Zbog svojih doprinosa teoriji ekonomskog rasta nije pogrešno ili preduhitreno reći da je jedan od snažnijih “natjecatelja” za Nobelovu nagradu.
U ovom govor Romer iznosi svoju ideju i projekt zbog kojeg je dao ostavku na profesorsku poziciju na Stanfordu. Ideja ide korak dalje od njegovog prijašnjeg rada o ulozi i izvoru tehnološke promjene u ekonomskom rastu i životnom standardu. Iako je tehnologija izvor našeg (relativnog) bogatstva i njena promjena diktira promjenu u životnom standardu, tehnologija – ovisno kako je i definiramo – nije dovoljna da bi objasnila i riješila probleme sporog ekonomskog rasta, siromaštva i (ogromnih) razlika u per capita prihodu. Ekonomisti su nešto slično već znali godinama. Dobra i loša pravila koja potiču poželjne i nepoželjne ideje, ponašanja i ishode u društvu su jednako važna. Romer ima ideju kako smisliti i implementirati sistem novih pravila koja bi dala izbor za zamjenu starih pravila, potaknula širenje novih ideja, novih tehnologija, inovacije i naposljetku bolji život.
Cronomy.org 