Iako shrvan obavezama, o Nobelovoj se ipak treba pisati.
Bit će zanimljivije kad saznamo dobitnika u ponedjeljak, ali možda koja riječ o predkazanjima.
Ovdje su zadnje prognoze sa ‘tržišta’o šansama. Reutersova predskazanja su vrlo zanimljiva i u biti prvo što sam pogledao. (iako su im uspješne prognoze polovične)
Ostao sam ugodno iznenađen kad sam vidio ime Alberta Alesine. Vrlo dobro sam upoznat sa njegovim radovima i opis zasluge za koju bi Alesina dobio nagradu je vrlo točan. Godine mu ne idu u korist jer je ‘mlađi’ pa ima vremena pošto je ipak jak kandidat. (osobna pristranost je očita, ali mislim da bi se većina složila da je Alesina jak kandidat.) Nažalost Alesina je u Reutersovoj prognozi iz drugih razloga. Reuters bazira prognozu uglavnom na broju citiranih radova. Alesina je u zadnjih 12 mjeseci bio vrlo mnogo citiran i raspravljan zbog ovog rada, primarno, gdje opisuje kako štedljivost vodi u rast. Slično je i sa ovim kratkim radom. Pošto politički vjetrovi pušu u tom smjeru ljudi se love za sve što nađu da podržava njihovu tezu, bez kritičkog propitivanja. (Vidi članak u BusinessWeeku za sažet opis.)
Murphy je dobar izbor i siguran izbor, bez velikih kontroverzi i sa mnogo poštovatelja. Dobitnik je još prestižnije od Nobela John Bates Clark medalje i vrlo zaslužan za studije nejednakosti plaća. Kiyotaki je još jedan zaslužan kandidat ali manje od Alesine i Murphya. Kiyotaki je meni osobno, ali mislim i općenito, najpoznatiji po Kiyotaki-Wright modelu koji je višestruko unaprijedio monetarnu ekonomija, tj. teoriju vrednovanja novca kroz mikroekonomske temelje; vrijednost i bitnost novac kao sredstva razmijene. Nema (ili ne bi trebalo biti) monetarnog ekonomista koji nije upoznat sa ovim radom. Moore mi nije dovoljno poznat, ali jedan bez drugoga izgleda ne mogu dobiti nagradu, kao što ni Kiyotaki i Wright ne mogu jedan bez drugoga što čini šansu za nagradom malom.
Uglavnom, bilo da Alesina ili Kiyotaki osvoje mogao bi se raspisati.
Kod ostalih predskazanja, osobno ostajem kod Robert Barro. Zasluga bi mogla biti za rad u teoriji poslovnog ciklusa ili ekonomskog rasta. Problem je isti kao i sa Alesinom. Politička klima nije dovoljno dobra, kao i sa Alesinom jer bi Šveđani riskirali poslati prejaku političku poruku. Tyler Cowen je to dobro opisao.
Uglavnom, mislim da se Šveđani mogu odlučiti za jedan od dva modela. Ili kontroverznijeg dobitnika sa određenom dozom poruke s obzirom na političke struje danas, poput Alesina ili Barro.
Ili pak siguran i zaslužan dobitnik bez ikakvih “političkih” poruka – Bhagwati, Dixit, Nordhaus-Weitzman, Paul Romer (unatoč godinama). Možda neki neutralni ekonometričar. Možda i Shiller, iako bi isto bilo nagađanja što se time htjelo reći. Thaler-Shiller bi bila zaslužna nagrada, unatoč tome što ide za “financije”. U tom slučaju i Fama je treba dobiti gotovo pa sigurno. (Fama-Thaler kombinacija isto nije isključena.) Naravno, od svih ovih imena niti jedno se ne mora pojaviti ove godine (to će tako na kraju i biti). Ja sam makar bacio koje ime pa ako jedan od ovih osvoji moći ću reći da sam ja to predvidio. Tako to ide u Hrvatskoj.
Cronomy.org 