Archive for Studeni, 2010

27. studenoga 2010

Preliminarno o bazi proračunskog kalkulatora

autora/ice cronomy

Preuzeo sam bazu podataka iz proračunskog kalkulatora Vjetrenjače. Pohvale ekipi opet, ali da ih samo ne hvalimo par upita.

Zašto nedostaju krajnji (nakon svih promjena) proračunski deficit (ili suficit) za svakog korisnika? Isto za krajnje rashode i prihode? Te tri variable (obzervacije) su bitne. Ukazuju ne samo na postotke ljudi koji su htjeli viši ili niži deficit, već primjerice ako želimo istražiti koliko dob, stupanj obrazovanja i radno mjesto objašnjavaju promjene u rashodima, prihodima, deficitu. Koliko se krajnji deficit mjenja sa rashodima, koliko sa prihodima.

Bilo što što želite objasniti po kategoriji obratite pažnju da za nekih 324 obzervacija dobi nema, tj. =0. Primjerice, ako želimo saznati koliko su neke promjene prihodovnih ili rashodovnih stavki objašnjene godinama morate ukloniti nulu, inače su rezultati iskrivljeni. To naravno smanjuje broj obzervacija. Možda bi se moglo zahtjevati makar dob kao nužan odgovor prije snimanja ili općenito tražiti odgovore na anketna pitanja prije samog proračunskog kalulatora. (Znam da to ima neke nepoželjne poljedice.)

Vrlo dobro bi bilo opisati što određene brojke u anketnom djelu znače, tj. redizajnirati anketni odgovor da bude jasniji. Primjerice za level školovanja što znači 4 “ostalo”? Kako to interpretirati? Zamjenite sa visokim stupnjem obrazovanja – magisterij, doktorat tokom upita da znamo tko ima više od 4 godine fakulteta.

Nula kao stupanj obrazovanja je isto nekoristan u analizi, svatko ima neki stupanj obrazovanja pa 1 neka znači osnovnu ili manje. Isto za ostala anketna pitanja. U “Status” treba uključiti kao odgovor “umirovljenik” ne “ostalo.” Po dobi možemo saznati tko je ‘vjerojatno’ umirovljen, ali to je neprecizan indikator. A pošto je trećina zemlje umirovljena to je prilično važan indikator.

Općenito, nulu kao indikator odgovora potpuno izbacite i zamjenite sa 1, 2, 3, 4, 5 itd. u drugim anketnim pitanjima. To bi valjda značilo da pitanje ne može ostati neodgovoreno. Nula predstavlja smetnju pri izračunima, osim kad su odgovori da, ne (dummy variabla). Ostalo neka budu jasni odgovori sa interpretacijom, bez opcije “ostalo.”

Više informacija je bolje u ovom slučaju i cilj, među ostalima, bio bi analizirati i pokušati objasniti što bolje možemo željene promjene proračuna po određenim karakteristikam populacije. Odlično bi bilo ako bi za koji tjedan bilo još više snimljnih proračuna i baza naraste za još koju tisuću.

Za kraj samo jedan graf distribucije po dobi. (0 kao odgovor je uklonjena naravno). Primjerice, da imamo odgovor o krajnjem deficitu/suficitu mogli bi usporediti dvije variable i vidjeti kako se deficit da objasniti po dobi. Više će usljediti.

P.S. Zanimljivo je kako se prilikom empirijske analize nekih pitanja najviše vremena potroši na pronalaženju kvalitetnih podataka koja se onda relativno brzo analiziraju. Ovdje je situacija obrnuta – podatke imamo (sa nekim nužnim poboljšanjima) a možda i više podataka uskoro kako bi bili što više reprezentativni stanovništva hrvatske. Sad treba postavljati dobra pitanja i onda analizirati dostupne podatke.

23. studenoga 2010

Proračunske kalkulacije

autora/ice cronomy

Sve pohvale ekipi Vjetrenjača za projekt proračunskog kalkulatora. Stavio sam link sa strane (Vjetrenjača) da i ja malo pridodam širenju ovog projekta. Počeo sam se ‘igrati’ Šukera, doduše to i nije baš toliko teško kad znamo da je ministru i cijeloj Vladi proračun samo aritmetički izračun. Zar nije Šukerov odlazak već najavljen? Predizborne peripetije. Jedino jasno je da za novu i bolju fiskalnu politiku prvi i najvažniji potez je pronaći novog ministra financija. Šuker jednostavno ne zna šta i kako. Nije ni problem pronaći nekog tko bi znao i savjetovao, ali šta kad on i vladajući opet ne žele provesti reforme, rezove, poslušati. Tako, u biti nije Šuker jedini za kriviti, već cijela Vlada. Drago mi je da nisam jedini sa tim mišljenjem.

Složio sam i ja jedan proračun za sljedeću godinu te ga snimio i poslao. Nadam se da će Marko i ostala ekipa imati ću više za reći kad prikupe određeni broj prijedloga samih građana. Koju kategoriju građani smanjuju/povećavaju najčešće, a koju najviše? Koliki je prosječan rez? Koliko je (prosječno) velik ili manji deficit sljedeće godine? Sa samo par tisuća odgovora da se prikupiti zanimljiva baza podataka, možda u mnogo čemu i posebna, bolja od standardnih anketnih upita građana što bi i kako bi.

Što sam uradio? Ovo su krajnji rezultati mog ‘igranja’, na brzaka jer moglo bi se i bolje.

Nastojao sam ići na smanjenje deficita za 2 postotna poena za sljedeću godinu. Otprilike je uspijelo. Da su prihodi od privatizacije dopušteni, vjerojatno i bi. Osim toga, na prihodovnoj strani nisam ništa mjenjao osim ukidanja nulte stope PDVa. Sve promjene su bile na rashodovnoj strani. Zdravstvo (-5%), naknade nezaposlenima (-3%), mirovine, (-5% i -3%), ostalne mirovine (-3%), braniteljske (-3%), subvencije poljop. (-10%), ostale subvencije (-5%). Otpuštanja i smanjenja plaća su bila u Znanosti, obrazovanju i sportu, obrani, javnoj upravi (središnje države i lokalne) po 4, 5, 6%, pomoć u inozemstvo je isto skresano za (-10%). Rezovi plaća u javnom sektoru su najbrži način kojim se mogu donekle izjednačiti prava zaposlenih u javnom i privatnom sektoru.

Za razliku od nekih drugih, poput Jurčića i Ante Babića (jedine koje sam pronašao), gornji rezovi nisu drastični. Znam da rezanja plaća svatkome jest drastičan i nepoželjan čin. No, ako imate jasan cilja i zadatak smanjiti deficit, javni dug i prekvalificirati državnu potrošnju u efikasniji mehanizam raspodjele i razvitka onda ne možete izmišljati toplu vodu. Smanjenje rashoda je dokazano najkvalitetniji način konsolidacije javnih financija. Primjetite tu frazu. Nije ukošena bez razloga.

Ne može se silno puno napraviti u proračunu za jednu godinu, ako je pravi problem u fisklanoj politici, nedostatku ideja, smjera, nedostatku kratkoročnog, srednjeročnog i dugoročnog cilja. Ovako, ispada da je problem u aritmetičkom izračunu i političkoj volji da se stavke samo režu i otpuštaju ljudi. To je pogrešno.

Proračun se ne može balansirati u jednoj godini, niti mora. Politika balansiranog budžeta je u mnogim situacijama suboptimalna. Uz deficit od 4.6% BDPa nisu potrebni drastični rezovi potrošnje, pogotovo u trenutnoj ekonomskoj situaciji, ili porezne akrobacija samo da se prikupi neki prihod, kakve se predlažu već mjesecima. Ogromni rezovi u jednom proračunu, za jednu godinu ugrožavaju ekonomsko stanje zemlje. Trebali bi biti raspoređeni u sljedećih par godina, sa određenim ciljem za svako razdoblje i jasnom političkom porukom. Ne prijeti nam neposredna dužnička kriza, iako financijska tržišta imaju ograničeno strpljenje i povjerenje, naravno. Dakle, ono što je još prošlo-godišnji proračun trebao započeti je fiskalnu konsolidaciju ili konsolidaciju javnih financija. To je proces koji traje par godina, upravo kao što mnoge Vlade u Europi najavljuju posljednjih mjeseci. Uostalom, mnoge je primjera zemalja koje su u posljednjih par desetljeća prošle kroz konsolidaciju javnih financija. Imamo njihova iskustva i lekcije uspijeha.

Primjerice, pročitajte o iskustvima Švedske sa početka ’90ih. Poanta: rezovi i konsolidacija ne moraju znači rješiti se socijalne države. Nasuprot.

Mislim da je vidljiv problem sa ovakvim proračunskim kalkulacijama. Konsolidacija javnih financija je primarno političko pitanje, pitanje ekonomske politike, ne samo budžetsko pitanje. Problem smanjenja deficita/rashoda za 2% je isti kao i smanjenja za 20%.

Drugim riječima, ne radi se samo o skupu brojeva koji se mogu povećavati ili smanjivati, već o kompleksnom, uzajamnom utjecaju mnogih stavki. Rashodi za zdravstvo se ne mogu tek tako smanjiti bez ikakve reforme, nove raspodjele plaćanja, utjecaju na troškove/cijene, cijene osiguranja i sličnog. Reforma rashoda zdravstva nužno za sobom vuće i reformu prihoda zdravstva, kad već imamo potpuno javan zdravstveni sustav. Dakle, pitanje postane kakav zdravstveni sustav želi Hrvatska, što vrijedi zadržati od postojećeg, a što ukoniti, nadomjestiti novim i boljim? (Da to je stvarno pitanje o kojem mnogi razmišljaju i koji iziskuje društveni dijalog.) Slično je i sa visokim školstvom primjerice, ali i srednjoškolskim obrazovanjem. Političko pitanje je ponajviše istaknuto u vezi mirovinskog sustava – smanjenja mirovina, mirovinskih prava, poreza na plaću koji financiraju te mirovine. Svatko u zemlji ima ulog (stake) u ishodu mirovinske reforme.

Često se spominje kako je proračun temelj ekonomske politike jedne zemlje, najbitniji dokument jedne Vlade, nosioc njene razvojne politike, i slično. Ali je i politički dokument, koji reflektira ne samo stav vladajuće stranke već i opredjeljenje društva o porezima, raspodjeli, prioritetima razvoja, društvenu polarizaciju, društvene konflikte o preraspodjele, politički moćne skupine kojima se politika dodvorava, koje mogu diktirati uvjete i stavke u proračunu neovisno o posljedicama po čitavo društvo i ekonomiju. Da bi se riješila pitanja proračuna i javnih financija trebaju se razriješiti društveni konflikti, te urediti društveni izbor koji vodi u zdrave javne financije.

“When the people find they can vote themselves money, that will herald the end of the republic.” – Benjamin Franklin

15. studenoga 2010

Da li zabluda o fiskalnoj prilagodbi vrijedi i u Hrvatskoj?

autora/ice cronomy

Uz sve bombastične najave katastrofe nadam se da ste stigli pročitati i odličan članak Branke Stipić o zabludi političara da fiskalnim rezovima, prilagodbama i reformama gube izbore.

read more »

%d bloggers like this: