Iz razgovora sa Jožom Mencingerom u Novom Listu.
… ako se Španjolska pojavi s istim problemom kao i Grčka, onda rješanja za eurozonu bojim se možda i neće biti, kaže Mencinger. Međutim, po njemu je ključni problem da je »euro postao simbol, umjesto da je novac«.
– To je onda slično kao što je bilo bratstvo i jedinstvo: nešto što se ne smije dirati, i kada sam prije par godina govorio o problemima s eurom, to je kao bilo nepristojno da se uspoređuje, što na neki način mene smeta, da se ne govori otvoreno o stvarima, a problem postoji. Jer, ako postoje tolike razlike u Europi, onda jedna ekonomska politika sigurno ne odgovara svima.
Točno, euro je bio “simbol” projekta EU još davne 1992. i po nekim navodima, savjetnici i suradnici Europke Komisije koji su pripremali izvještaje o zajedničkoj valuti još onda su bili upućeni da uzimaju u obizir samo dobre strane eura. Loše strane – problemi danas – su pometeni pod tepiha. Nije bilo u duhu projekta. A razlika u Europi je bilo i onda kao i danas. Neki su bili bogati i štedljivi, neki siromašni i rasipni.
Međutim, najgora je posljedica moguća prodaja imovine, kaže Mencinger, koji vjeruje da će Slovenija sada vjerojatno prodati mnogo toga što je do sada na neki način očuvala od prodaje, a po čemu je i bila specifična u odnosu na neke druge tranzicijske zemlje (za razliku od Slovenije, Hrvatska je strancima prepustila skoro čitav bankarski sustav, op. a.).
Mencingera korektno smeta da se nije moglo (a i dalje ne može) govoriti iskreno o stvarima i problemima zajedničke valute u EU – to se ne smije dirati jeli. Ali ex-ante, bez rasprave, otvorene diskusije, zaključuje da najgore bi bilo prodati ono što država do sada nije prodavala. Taj stav je očito nešto što se ne smije dirati. Nažalost vrijedi i u Hrvatskoj. HŽ i slične državne kompanije su “obiteljska srebra” i tu se nema što otvoreno raspravljati o nekakvoj prodaji.
A problem postoji.
Cronomy.org 