Cronomy.org

Naslov je više provokacija. Ispravnije pitanje je “Koga briga za licitiranje brojkama o kojima znamo malo?” Preciznije…
Planovi i mjere oporbe ako osvoje vlast.

1. od 2012. do 2015. – prosječan gospodarski rast od 4 posto godišnje.

4. zapošljavanje 120 tisuća ljudi koji su u posljednje dvije godine izgubili posao.

Zapošljavanje će se dogoditi sa višim rastom, u to ne treba sumnjati niti isticati kao “plan ili mjeru.” Ali, kako postići veći rast? Kako to Koalicija misli postići? Koje to politike imaju da ne znamo za njih, a oni znaju da će podići prosječni rast na 4% godišnje? I ako ih znaju kako misle upravljati njima? I valjda neće samo tako zaposliti 120,000 nezaposlenih, jer osim javne uprave gdje drugdje mogu političari zaposliti nekoga? Stvoriti 120,000 radnih mjesta je nešto drugo, ali opet, kako?

Naivno je diskutirat o većem rastu kao da se radi o par jednostavnih poteza ili pak licitirati stopama rasta. Nema ali baš nikakvog pouzdanog načina kojim Koalicija može postići prosječan rast od 4% godišnje. Da ne ulazimo uopće u čitavu priču kako ne možemo pripisati vjerojatno ni 10% ekonomskog rasta političarima.

Možda je to neka vrsta ranog predviđanja za sljedećih 5 godina, ali neka “dokažu” da sam u krivu. Evo čega se ja držim za svoje predviđanje.

The last decade has been marked by an increasing number of economists admitting that we have little reliable knowledge on how to increase growth. For example, Harberger 2003 says “There aren’t too many policies that we can say with certainty … affect growth.” A forum called the Barcelona Development Agenda (2004) –which included academic economists like Blanchard, Calvo, Fischer, Frankel, Gali, Krugman, Rodrik, Sachs, Stiglitz, Velasco, Ventura, and Vives — said “there is no single set of policies … to ignite sustained growth.” Rodrik 2007 confessed “experience …frustrated the expectations …{that} we had a good fix on the policies that promote growth.” Banerjee (2009) suggests “it is not clear that the best way to get growth is to do growth policy of any form. Perhaps making growth happen is ultimately beyond our control. … Perhaps we will never learn where {growth} will start or what will make it continue.”

Ili …

there is now agreed to have been some specification searching  and publication bias in the empirical growth literature, so much so that 145 different variables were found to be significant at different times.

Za još “depresivnih” citata, ali i nekih pozitivnih vidi novi rad Easterlya – Benevolent Autocrats.

Tužne statistike, via Cowen

The most successful Croatian book of 2008 Naš čovjek na terenu (Our Man in the Field) by Robert Perišić, sold exactly 1,904 copies.

To state the obvious, that’s not a lot.

Više ovdje i ovdje  Potential market, no buyers.

Ako još niste pročitali Vresnikov portret Cowena, kao američkog ekonomskog gurua. Pročitao sam njegovu knjižicu The Great Stagnation, samo da pronađem malo vremena za osvrt.

Sve afere  i korupcije HDZove vladavine na stranu, ovo je za mene jedini dovoljan razlog da Jadranka Kosor ne bude premijerka i da HDZ ne bude na vlasti.

“Državni zavod za statistiku je po našem mišljenju u Vladi, prvo te podatke trebao dostaviti Vladi, koja je platila popis stanovništva.”

Puno toga je pogrešno sa ovom rečenicom, ipak nisam iznenađen ili zapanjen. Duže vrijeme sam sumnjao da mnogi političari, HDZovi kao vladajuća stranka ponajviše, imaju ovakva mišljenja i suštinski ne razumije javne financije. Ne radi se samo o godišnjim proračunima, rebalansima i deficitima. To su komplicirane teme za one koji ne razumiju čiji je uopće proračunski novac. Porezi se uvode, povećavaju ili (ne)smanjuju prvenstveno sa efektom po državni proračunom na umu. Utjecaj na građane je sekundarne važnosti. Kažu, treba objasniti premijerki što je državni proračun. Ne, ako ne znaš što je i čiji je državni proračun, ne možeš biti premijer(ka). Točka.

Netko je jednom rekao da najvažniju stvar koji bi suci Ustavnog suda (bilo koje demokratke zemlje) trebali studirati, a da već nisu, je ekonomija. To onda valjda vrijedi dvostruko za političare koji žele voditi zemlju. Osnovno razumjevanje javnih financija koje treba tražiti od političara je u suštni jednostavno: porezni prihod državnog proračuna je novac građana u službi građana, ne Vlade ili Sabora. Dobro je vidjeti snažnu reakciju javnosti na ovakve pogrešne izjave premijerke. Često se nažalost neki građani odnose prema državnim prihodima kao “Vladinom novcu” tj. “neka to država plati.” Naravno, tako nešto ne postoji. Ne postoji neki skriveni sef gdje Vlada ima neki svoj novac. Sve je to uvjek i samo novac građana.

Ljudi su često impresionirani znanjem stranih jezika kao da je to neki signal kvalitetnog političara. Ne znanje stranog jezika, engleskog ponajviše, može se i oprostit i nije nužno potrebno da bi se kvalitetno vladalo. Da li Kosor zna engleski ili ne malo je važno. Naposljetku, Sanader govori par stranih jezika vrlo dobro (4 čini mi se), no to nije imalo nikakvog pozitivnog utjecaja na kvalitetu njegove vladavine. U povijesti odlazi kao korumpirani premijer i lopov. Znanje o javnim financija i čijim novcem se rasopolaže ima značajni efekt na kvalitetu vladavine i blagostanje građana.