Archive for Rujan 2nd, 2011

02. rujna 2011

Friščić, Marić, Rohatinski – Samo odvraćanje pažnje

autora/ice cronomy

Čitam ovu trakavicu od hajke na Guvernera Rohatinskog i HNB. Čiste budalaštine. Ako ikad ima primjera da si političari sami jamu kopaju, ovaj je sigurno među boljima.

Prvo Friščić sa zazivanjem DORHa da istraži HNB. Vrlo glasno, ali i nejasno. Šta bi to kriminalno DORH treba istraživati u HNBu? Već više puta sam pročitao Friščićevo objašnjenje i sve što sam shvatio je da je toliko nejasno da se ne može nitit složiti suvisli odgovor. “Tečaj eura nije bio problem dok se nije pojavilo pitanje švicaraca”?? Pa ako je ljudima nešto bio problem u monetarnoj sferi (iako u stvarnosti nije) onda je to bio tečaj eura zadnjih 10 godina. Kako to Friščić zaključuje da euro nije bio problem nitkome, ne znam.

Problem Friščiću je svakako dobit. Kao i uvijek, dobit/profit je prljava riječ u hrvatskoj politici, pogotovo kad su banke u pitanju. “Naravno” da mora biti nešto kriminalno posrijedi. Shodno tome, DORH bi trebao to sve pomno istražiti. Ili shodno, Bajić bi se skinuo s vrata vladajućoj koaliciji, HDZu, HSSu i ostalima prije izbora. Da ne bi pronašli još nešto korupcije među vladajućima.

Žalosno, ali Friščić malo razumije i ekonomsku i monetarnu politiku. Ne razumije svrhu i korist nezavisne monetarne vlasti i što HNB radi i izgleda ne razumije prirodu hrvatske monetarne politike. Istina, možda i nije najjednostavije za shvatiti, ali evo kratke smjernice.

Svaki račun ima dvije strane. Jednostrano računovodstvo ne postoji. Postavljati silna pitanja o kreditima građanima u stranoj valuti ili sa valutnom klauzulom neće ništa stvarno razjasniti (ako jeli ne tražimo dežurnog krivca, pa eto HNB je “dobar” krivac, ako ne i bolji) ako u isto vrijeme ne pitamo zašto ljudi štede u stranoj valuti? Zašto već par godinama udio devizne štednje raste, a kunske pada? Iako se trend malo preokrenu ove godine, još uvijek je oko 80% štednje u devizi. Friščić je “zaprljao” brojeve. Nema 200 milijardi kuna štednje građana koja se plasirala u švicarcima i eurima. Ima oko 140 milijardi kuna u štednim i oročenim deviznim depozitima. Ostatak je u kunama. Mjerna jedinica i kunski izraz deviznih depozita nije isto kao stvarna štednja u kunama. Izgleda da samo Bajiću već olakšali istragu misterija “gdje su nestale kune” ?

Za slično nerazumijevanje monetarne politike kriv je i Goran Marić. Šta drugo reći na njegovo Kreditno-monetarna politika HNB-a već godinama nije usmjerena k strateškim nacionalnim interesima, već HNB vodi neku svoju privatnu ekonomsku politiku…” Prvo, HNB vodi nezavisnu ekonomsku politike i dobro da je tako. Drugo, gdje piše da je cilj monetarne politike HNBa “strateški nacionalni interes” u nečem? Šta to znači??

Apsolutno zadnji koji bi trebali navoditi nekakvu listu grijeha HNBa su Goran Marić, HDZ i čitav Sabor. Bilo kakva lista grijeha monetarne politike HNBa bila bi pet puta veća za grijehe …. fiskalne politike. I “zna se” tko je odgovoran za to. Osim Vlade i ministrice financija koja bi zbog svoje dugogodišnje politike anti-reforme javne potrošnje, porezne politke i fiskalnog federalizma trebala podnjeti ostavku, tu je i HDZov predsjednik saborskog Odbora za financije i proračun, Goran Marić, makar titulom kad ne već i djelom odgovoran za isto. Netransparentnost, rasipanje i čista krađa u nekim slučajevima poreznog novca od strane vladajućih je daleko prirodniji razlog za ostavku. Upravo za to su bivši HDZovci i optuženi.

Ovo je samo još jedan primjer politikanstva u hrvatskoj pubertetskoj demokraciji. Engleska fraza “red herring” u politici definira namjerno odvraćanje pažnje i fokusa rasprave od važne teme nekom srodnom, popularnom, svakako glasnom temom u manje važnom smjeru. Guverner Rohatinski je u zadnje vrijeme popularan političarima. Dodajmo Bajića i DORH i evo glasne teme. I na kraju naravno, zazivanje DORHa u HNB je bez ikakvog smjera i svrhe. Novo dno hrvatskih političara. (Da, grupiram ih sve skupa. Ako netko od njih ima problem sa time nek se javno izjavi i zauzme pravu stranu. Tko zna, možda im i bude od koristi koristi na izborima.)

Manje mi je jasno zašto se se Hrvatski ekonomisti ne osvrću na sve ovo. Nitko ne bi rekao “stani malo, ne znate o čemu pričate” ? Guvernera nitko ne treba braniti. Ipak, podrška profesije dobro bi došla.

Ironično je da bi nekakva primorana ostavka Rohatinskog (uopće je suludo razmišljati o tome) i njegov ulazak u Sabor najmanje koristilo političarima. Osim izgubljenih glasova na izborima, koliko bi to tek uposlilo pamet i znanje Rohatinskog da tjedno mlati po nesposobnosti i nezanju vladajućih u Saboru o pitanjima ekonomske (fiskalne) politike. Marić i slični bi mu mogli vjerojatno samo svjeću držati.


Oglasi
%d bloggers like this: