Povratak u (kriznu) normalu

autora/ice cronomy

Iako je se godišnji bliže kraju (za mene u biti nije bilo nikakvog odmora, štoviše čak!) recesija se u svijetu i Hrvatskoj nastavlja i izgleda intenzivira.

Blogovanje bi se trebalo vratiti u nekakvu semi-regularnu normalu.

Linić se vidim “urazumio” da ove godine nema šanse ostvariti pozitivnu stopu rasta. Oni razumni od početka godine su još pred koji tjedan za njega bili samo “statističari”, a sada je i Linić jedan od njih. Rohatinski, koji je slobodniji u komentiranju ekonomskog stanja, istog je mišljenja – BDP pada ove godine. Opet.

Vjerojatno će nekima ovo biti oštro, ali za mene je ovakav ‘flip-flop’ stavovima još jedna potvrda da Linić nije trebao biti ministar ‘računovođa’. Dobro, stav koji je zauzeo tokom pregovora sa sindikatima javnih službi, točnije okršaj sa Ribićem, je bio ispravan i dobrom smjeru za razliku od predhodnika koji su izbjegavali sukobe i gurali glavu u pijesak. Ipak, Linićeva nesigurnost oko ekonomske vizije i pouzdanja kako će i šta biti ‘opipljivo’ je kroz njegove više značne izjave. Objava liste poreznih dužnika je prvo dvosjekli mač (što to porezna uprava radi sve ove godine?), drugo izgleda da su brojke nepouzdane i neažurirane i treće u biti samo odvlačanje pažnje od rashodovne strane na prihodovnu.

Čitava priča oko sindikata i kolektivnih ugovora iziskuje više komentara. Nitko ne postavlja ona pametna, a škakljiva pitanja kao npr. čemu služe ti i takvi sindikati i vođe kao Ribić? Da li pridonose ekonomskoj vrijednosti neto ili to uopće nije pod upitnikom, kao samo očito? Kako je dopustiv takav razmak između  odnosa sindikata i poslodavca u privatnom i javnom sektoru?  Otvorene rasprave o industrijskim odnosima nema i sve se manje više svodi na frazologije i demagogiju. Osvježavajuće je da i drugi to vide. Rentijerstvo određenih sindikata ne bi trebala biti tabu tema.

Iz istog intervjua  sa Rohatinskim, koji prenosi Jutarnji, vidljiva je i temeljnja sličnost Hrvatske sa Grčkom. Ne veličina duga (visina javnog duga je neusporediva), porezna presija, evazija ili korupcija već nesposobnost političara da provedu reforme. U tom grmu leži zec. Tu je jedan od velikih razloga zašto je Grčka danas gdje je i gdje hrvatska vlast treba tražiti lekcije kako izbjeći taj scenarij.

Hrvatski mediji dosta pišu o izlasku Grčke iz euro zone, a ne diskutira se mogućnost da Njemačka, pošto snosi golemi teret podupiranja ostalih euro zemalja, ode iz euro zone. Kako bi to utjecalo na Hrvatsku odluku da preuzme euro, ukoliko isti preživi? Sigurno bi i dobar dio hrvatske štednje prešao sa eura na(zad) na marku.

Uglavnom, Hrvatska je i dalje u recesiji i da li se što značajno može napraviti da se negativni trend preokrene, u ovakvom neizvjesnom okruženju, ostaje za vidjeti. Prijedlozi i rasprave su i dalje tanke.

Oglasi
Oznake:

4 komentara to “Povratak u (kriznu) normalu”

  1. Pozdrav,

    Može komentar zašto bi Njemačka izašla iz eurozone kad je njoj u interesu slab euro zbog svoje proizvodno-izvozne usmjerenosti?

    Goran

    • Ok, to je jedan od benefita slabijeg eura, ali kako se uspoređuje sa troškom održvanja eura na životu koji ovisi o Njemačkoj?
      Kako bi bilo sa slabom markom zbog izvozne usmjerenosti i jakim ‘uvoznim’ eurom u okruženju?

  2. Njemački troškovi za spašavanje eura su gotovo isključivo vezani za dugove PIGS-a, a oni neće nestati izlaskom Njemačke iz eurozone. Osim toga držanje marke niskom u situaciji kad Njemačka ima negativan prinos na svoje dužničke papire, mi se čini jako teškim. Moje mišljenje je da nema straha da će Njemačka izaći iz eurozone, jer njima ova situacija, čak bih rekao, i paše.
    Sorry što sam se napiknuo na samo zadnje 2 rečenice članka 🙂
    Goran

  3. Pa poznata je stvar da su sindikati bez iznimke štetni za ukupnu efikasnost. Nije mi poznato da je to netko uopće sporio? Štetni su za gospodarstvo, ali korisni za svoje članstvo. I tu se sindikalistima zapravo nema što prigovoriti. Nekako uspjevaju izboriti prilične privilegije bez navlačenja bijesa javnosti na sebe. Također im relativno dobro ide pregovaranje — tu i tamo pristaju na ustupke jer znaju da novca ima malo, ali ukupno gledano dižu puno prašine i ostavljaju dojam da mogu zagorčati vlasti život. Ukratko — dobro rade svoj posao, bez obzira što je ukupno gledano taj posao za društvo štetan.

    Što se tiče ministra financija, da, radi se o prvorazrednoj štetočini čije su metode “uvođenja reda” direktno zaslužne za tisuće izgubljenih radnih mjesta. Čovjek toga možda nije niti svjestan. Ne ostavlja dojam da je natprosječno bistar, naprotiv.

%d bloggers like this: