Crveni karton za Austerity ekipu? (nabacano)

autora/ice cronomy

Pretpostaviti ću da ste u posljednjih par dana upoznali sa dramom oko Reinhart-Rogoff (RR) rada u kojem je, nehotice, napravljena excel pogreška u procjeni stope rasta BDPa. RR su ranije procjenili da  kada javni dug naraste na određenu granicu (“treshold”) od 90% BDPa, ekonomski rast znatno uspori. Rezultat je ispao pogrešan jer su RR napravili excel grešku. Tri ekonomista sa UMass su analizirali njihove izračune i ukazali na grešku i još par upitnih stvari. RR su odgovorili isti dan.

Mediji i twitter su prilično dobro eksplodirali nakon toga. Ljudi su se naslađivali i još pumpaju diskusiju. Postaje nemoguće pratiti svu sili komentara. Dobar sažetak ovdje. Rogoff je faca u makroekonomiji. Velika faca. Osim što je profesor na Harvardu, bivši je glavni ekonomist MMFa. Otvoreno se usprotivio Stiglitzu. No, što to znači za Hrvatsku? Neke lekcije postoje, sigurni, ali mislim da ne mijenja puno za Hrvatsku fisklanu politiku u osnovi. Evo par nabacanih misli.

Koliko je procjena slučajna pogreška, a koliko ‘endogena’ zbog samog izbora excela kao softwarea za analizu je zasebna tema za diskusiju.
Dobra lekcija, pogotovo za studente ekonomije, je ne koristite i ne oslanjajte se na excel i mehanizme “povlaćenja” kockica ili čega već  u nekim možda važnijim istražvanjima i analizi podataka. Mislim da ne mogu zamisliti gori software, koji podiže vjerojatnost tehničke pogreške u takvim analizama od excela. Možda samo moje pristrano mišljenje, a možda ipak postoje daleko bolje i sigurnije alternative.

No, kako bilo, čitava drama koja se razvila u zadnjih par dana je zapravo malo bezvezna.
Neki ekonomisti drame. Određeni komentatori, koji ne skrivaju svoju pristranost, došli su na svoj “znao-sam-da-štednja-nevalja” moment, iako rad o tome ne govori direktno. Za njih je fiskalni stimulans (potrošnja) i dalje imperativ. Drugi pak, sa suprotnog kraja ideološkog spektra, hrabro i dalje pile jedno te isto, štednja, štednja.

Koliko toga ima koristi za ozbiljniju analizu i politiku u zemljama kao Hrvatska koje nisu dio kluba razvijenih zemalja u kojima se ove diskusije vode? Ameri komentiraju sa svojeg pogleda, gledajući svoj interes i svoju fiskalnu politiku. Malo ih zanima što RR istraživanje u svojoj srži znaći za fisklanu politiku zemalja poput Hrvatske. A znači da su javni dug (unutarnji i vanjski) važno ograničenje.

Koliko sam vidio, u čitavoj drami najžustriju diskusiju vode uglavnom medijski komentatori, pristrani analitičari iz raznih think-tankova, politikanti. Njihov je primarni interes što ovo znači za politiku štednje ili potrošnje, deficita i javnog duga. Među tim diskusijama nećemo pronaći odgovor na neka osnovna pitanja, pogotovo ne o uzročno-posljedičnoj vezi između ekonomskog rasta i javnog duga.

Te rasprave su političke naravi, nabijene emocijama, u kojima diskutanti imaju predodređna mišljenja što mora biti ispravan odgovor, ne nužno koji on jest  i koji je stvarni smjer uzročne veze između rasta i javnog duga. Veći naglasak na normativna, manji na pozitivna pitanja.

Na drugu ruku, ozbiljnije (akademske) ekonomiste isto zanimaju poante rada, ali na manje emocionalno nabijenom levelu. Par blogera ekonomista za koje sam očekivao da će komentirati još nisu. Akademike zanima istraživačka vrijednost i metodologija ovog rada. (U ovom slučaju je jednostavna, što je možda i problem rada.) Akademska rasprava je bitna u rezoluciji ovakvih pitanja, no mislim da toga još nije došlo. Komentatori koriste radove poput RR kao oružje, akademici kao osnove za diskusiju, raspravu.

Da, excel pogreška je vrlo(!) nesretna stvar za RR. Neupitna je, ali je i manje bitna. Možda dovodi u pitanje mnoge druge njihove brojke prezentirane u radovima. Druge dvije zamjerke koje rad troje ekonomista sa UMass ima su diskutabilne.

Da li visok javni dug usporava ekonomski rast? Možda ekonomski rast usporava pod teretom javnog duga. Možda javni dug raste brže zbog sporijeg ekonomskog rasta (BDP je nazivnik u javnom dugu). A možda štednja u situaciji visokog javnog duga usporava ekonomski rast.

Sve te i još par veza bi trebalo analizirati i isključiti kako bi došli do one ispravne. Iznimno težak zadatak. Uzročno-posljedičnu vezu je vrlo teško pronaći i potvrditi u većini slučajeva.  Istraživanja jednostavno nisu uvjerljiva po tom pitanju. Možda u vezi javnog duga i ekonomskog rasta uzročnost može ići u oba smjera u različitim vremenima.

RR nikada ne tvrde u svom radu uzročnost, već ukazuju na zanimljivu asocijaciji dviju varijabli. Rad ne bi bio objavljen inače. No, u nekim medijskim istupima RR su bili možda manje-nego-izravni da se radi o korelaciji, a ne uzročnosti. I to je nažalost, jer znaju bolje.

Da li je visok javni dug problem ili ne? Vjerojatno ovisi od zemlje do zemlje. Da, to je nezadovoljavajući odgovor, ali je instruktivan. Koliko povjerenja možemo imati da procjena jednog broja vrijedi, manje-više, za desetke zemalja u uzroku? Radi se o prosječnoj stopi ekonomskog rasta. Koliko pouzdanja imamo da je taj broj ispravan za Hrvatsku koja nije u uzorku analiziranih zemalja? Koliko je ta procjena čvrsta, precizna, značajna? Prepirati se oko preciznosti procjene jedne ili dvije brojke u makroekonomskom radu ili ekonometrijskih analizama općenito je bezvezno. Uvijek se radi samo o procjenama.

Slično, procjene plafona javnog duga iznad kojeg ekonomski rast definitivno usporava je nezahvalna vježba. Ne zaboravimo da se radi o mnogim različitim zemljama. Analiziramo zemlje koje se razlikuju po mnogim faktorima rasta, ne samo javnog duga. Zemlje sa istom raznom javnog duga mogu imati različita iskustva rasta. Ne zaboravimo, na kraju dana rast ovisi o produktivnosti.

U svakom slučaju, RR nikada nije bio jedini važan i pravi razlog zašto i da li bi državnu potrošnju trebalo rezati ili ne. Možda i važnije od same visine javnog duga je pitanje na što, kako i koliko država direktno troši i koliko državna potrošnja za dobra i usluge unosi neefikasnosti u ekonomiju i umanjuje produktivnost privatnog sektora? Možda je lakše identificirati te uzročne veze.

Oglasi

6 komentara to “Crveni karton za Austerity ekipu? (nabacano)”

  1. “No, kako bilo, čitava drama koja se razvila u zadnjih par dana je zapravo malo bezvezna.”

    “RR nikada ne tvrde u svom radu uzročnost, već ukazuju na zanimljivu asocijaciji dviju varijabli. Rad ne bi bio objavljen inače. No, u nekim medijskim istupima RR su bili možda manje-nego-izravni da se radi o korelaciji, a ne uzročnosti. I to je nažalost, jer znaju bolje.”

    Aaaaa…napokon netko da napise koliko je bezvezna ova cijela prica, sto pise u radu i koji (ni)su “policy implications”!

    Pozz

  2. Zar nije negdje spomenuto da Herndon, Ash i Pollen koji su otkrili grešku u konačnici dolaze do rezultata kako rast zaduženja smanjuje gospodarski napredak, samo je riječ o drugim postotcima od onih u radu Reinhart-Rogoff?

  3. Činjenica je da ekonomisti nemaju odlučan utjecaj na politiku što god pričali. Političari provode i politike o čijoj štetnosti već desetljećima postoji neka vrsta konsenzusa, tako da je malo preuveličano misliti da je spomenuti rad imao neke velike političke implikacije. Političari rade ono što misle da treba, a onda si nađu nekog ekonomista kao opravdanje. Ponuda je velika i uvijek mogu naći nekoga 🙂

    Ne sviđa mi se tvoja implikacija da ne znamo je li visok javni dug loš ili nije. OK, ne možemo rigorozno dokazati da su zemlje s visokim dugom sporije rasle, odnosno smjer uzročnosti, i ima ih koje su rasle dobro unatoč/uz dugove, ali po mom mišljenju greška je to uopće dokazivati na takav agregatni način preko nacionalnih računa itd. Mikro i moralni pristup je puno bolji, kad se gleda tko, koga, kako i zašto, očito je da su državni dugovi jako jako loša stvar.

  4. btw, sta sporija stopa kroz vrijeme ionako rasta ne bi trebala bit nekakav rezultat opadajucih prinosa na kapital ako pretpostavimo da je stopa rasta tehnologije zadana (konst.)? To je razlog zasto mislim da bi trebalo gledati relativno – tj usporedjivati zemlje. Marcus Nunes je radio nesto u tom smjeru… (http://thefaintofheart.wordpress.com/2013/04/19/keep-it-simple/) doduse on gleda iz perspektive potrosnje jer je vidi ka uzrok deficita/duga, sto stvara druga pitanja.

    Pozz

  5. Odličan članak.

    Ovakve teorije i teze nemaju (po meni) apsolutno nikakvu praktičnu svrhu. Samo hrpa matematike u ekonomskin brojevima. Ne znam, ali pretpostavljam da ti analitičari uspoređuju države isključivo prema brojkama, a da ne znaju što iza njih stoji. Kao što je u članku već navedeno, vjerojatno je najbitnije na što se novac troši. Da li se zaduživanje koristi kako bi se pokrila dospjela dugovanja + kamata, ili se javni dug povećava primjerice zbog investicija… Kad znamo na što se troši, onda možemo projecirati eventualne utjecaje na ekonomiju…

    Ovakve jednoobrazne analize valjda koristi samo poznata Trojka kako bi drugim državama nametala uvjete svoje financijske pomoći = “Mi znamo da je javni dug preko xx% BDP-a katastrofalan tako da morate rezati na sve strane, bla, bla, bla…” = Kako je Argentina bačena na koljena, ali naučili su na grešci.

  6. Ja prakticki na poslu zivim u excelu. 🙂 Meni je excel odlican alat koji svakako ima svoje nedostatke ali naviknes na njih kad ga svakodnevno koristis.

%d bloggers like this: