Prošao je i rođendan EU a nisam pisao o tome, tj. o važnosti za Hrvatsku. A nisam ni blog imao onda. Osim uobičajenog, šablonskog objašnjenja da Hrvatska spada u “Europu” (misleći pritom na instituciju prvenstveno ekonomskih integracija kao osnova očuvanja mira a potom i demokratskih načela) Hrvatskim skeptičnim građanima potrebno je bolje i konkretnije objašnjenje zašto i gdje u Europu. EU se ispravno kreditira da je omogućila mir i prosperitet njenim članicama. Ako to nije dovoljan razlog za pristupanje Uniji teško je objasniti što jest. No naravno, EU je isto tako podjeljena (oko Ustava) i svađalačka (sjetite se pepucavanja oko zajedničke deklaracije). I kad se govori o ekonomskoj politici postoji nova i stara Europa. (Neću sada o međunarodnim odnosima i vanjskoj politici.)
Moje razmišljanje ide prema tome gdje bi Hrvatska pripala, tj. kojoj ekonomskom razmišljanju bi se priklonila. Neki će sada misliti da postoji samo jedna “zdrava i efikasna ekonomija,” jedno slobodno tržište i njegovi zakoni, jedan pojam konkurencije i prema tome ne bi trebalo biti nekih nedoumica što “izabrati.” No da je tako jednostavno ne bi postojale razlike unutar ekonomija EU. EU je nasuprot Sj. Amerike pa čak i JI Azije regija vrlo anemičnog ekonomskog rasta posljednjeg desetljeća, visoke nezaposlenosti, rastućeg protekcionizma, državne intervencije i naravno pravi regulatorski i birokratski raj u Bruxelles-u. Subvencije poljoprivrednicima (Francuzi vodeći) su rasipne, no i SAD nije daleko od te kritike. Ekonomski problemi koji se pretaču u socijalne probleme su najvidljiviji u Francuskoj. Sa visokim porezima, izdašnim socijalnim davanjima (a i dugom od €1,100 milijarde) i krutim zakonima o radu (ultra sigurnost) Francuska je druga od dna po rastu. Veliki državni apart je omogućio samo da se stotine tisuća ljudi navikne na dostupnost sigurnih državnih činovničkih poslova. No to je Stara Europa. (Iako se možda i Bugarska ekonomija kreće ka tom trošnom i pogubnom načinu.)
Obruč EU čine progresivnije države nove Europe, bržeg ekonomskog rasta, poput Istočnjaka sa svojim flat-tax, “čuda” od Estonije i Irske, a dakako i Danske, Velike Britanije, koje su sve pokazale da politika i zakoni prijateljski slobodnom tržištu isplaćuju dividende (manja nezaposlenost, veći BDP, veći standard). Danska je svijetski poznata po svom “flexicurity” modelu zapošljavanja, koji se i kod nas od nedavnog predstavlja. Kad je Francuska najavila uporabu Danskih načina i pravila za svoju reformu tržišta rada krenuli su protesti. Nordijske ekonomije, koje nisu u euro zoni, izgledaju puno jače od onih u euro zoni po svim makroekonomskim pokazateljima. Šveđani, tradicionalno najljeviji od europske ljevice, su se odlučili nedavno na smanjenje poreza kako bi još povećali zaposlenost koja je i ovako negdje oko 4%. Citiram:
“…to reduce unemployment by cutting the tax burden on employers, weaning people off benefits and shrinking the role of the government in business.”
“…da smanjimo nezaposlenost rezanjem poreznog opterećenja na poslodavce, odvikavanjem ljudi od beneficija i smanjenjem državne uloge u poslovnom sektoru.”
Kad ćemo čuti takav govor od naših političara? Kad će se progledati i imati viziju? Kod nas je još živa “alternativna” social-demokracija i ideje da se poveća porez kako bi povećali … zaposlenost? ekonomski rast? Ili državnu ruku? To je stara Europa koja govori. Ako u Europi gledamo na novu i staru, što vidimo u Hrvatskoj? Kojoj to Europi se želimo približiti? Ili možda želimo biti neka treća nova Europa? (Nije loša ideja) Kod nas, za razliku od ostatka Europe, nema pravih i jasnih razlika među ekonomskim strujama u politici još. Retorika i načelo postoji, ali u stvarnim ekonomskim politikama, projektima, prijedlozima nema razlike između SDPa i HDZa. Dio smo stare Europe, a nismo ni razvijeni kao oni. Još uvijek nema konkretnih prijedloga iz ekonomskih strategija obaju stranaka, a i drugih. HDZ-ova se očekuje sredinom 5. mjeseca, kao i DC-a, a SDP svoju “Power Point Strategiju” promovira po državi. To nije sve, zar ne?? Gdje su temelji tih ciljeva?? Zašto se to ne promovira? Ili sam ja loše informiran?
Jako malo, a sigurno malo u javnosti, ima otvorenih i stručnih diskusija o ekonomskoj politici, njenom stanju i smjeru. U smjeru nove Europe ili nazad u staru, tromu? No krenulo je, ja se nadam, na bolje. Nešto što se nije vidjelo prošlih godina je da se okupljaju, sudjeluju i svoj glas daju stručnjaci više nego prije. Rasprave i prijedloge na skupovima imaju respektabilni ekonomisti, koji sigurno znaju (dal umiju je druga stvar) više od sadašnjih “ekonomista.” Pravilno konstruirane ekonomske misli i mišljenja su u nestašici kod nas. Još uvijek se sve svodi na “zavjere kapitalizma” “eksploitacije resursa” i sličnih šablonskih i krivih fraza. Npr. gledam ja Novac na NovojTV i pojavi se naš …ahm… “respektabilni” dr. Slavko Kulić. Poućava nas da se “Hrvatskom društvu nameće trgovačka umjesto proizvodna orijentacija” u vezi dolaska stranih shopping lanaca. Od koga se to nameće? Sigurno od vanjskog, krupnog kapitala (što god to značilo), a nikako nije posljedica loših unutarnjih odluka naše politike? Da li to vrijedi i za druge države, Češku, Slovačku, Estoniju, koje imaju strane lance na svom tržištu, a uspiješnije su od nas, više proizvode i izvoze? Srećom prof. Nikola Knego je unio malo zdravog razuma rekavši da je strana konkurencija doprinjela smanjenju cijena, a i otvorila je radna mjesta za najsiromašnije, bez stručnog obrazovanja. No to je sve loše izgleda. (Bah! Cijeli post bi mogao samo o takvom razmišljanju, a možda i hoću.)
Naziru se struje koje imaju potencijal za pravi efekt na Hrvatske političare i zakonodavce. Tu su uglavnom respektabilni liberali makroekonomisti, ili klasični liberalni ali ne poznajem ih dovoljna da dam precizni opis, čije nadolazeće viđenje ekonomije će biti hvale vrijedno i nikako moguće ignorirati od strane “politikokrojača.” Trebali bi dati zamah svježim liberalnim ekonomskim mislima u Hrvatskoj. Većoj ulozi ideja slobodnog tržišta i kvantitativnoj analizi nasuprot ideologije državnog intervencionizma i velikih porezno/regulativnih opterećenja, tj. “Tajni Ekonomisti” vs. HAZU ideologija i krajnji populizam. Nova Hrvatska vs. Stara. Bitke ekonomskih ideja se vode već desetljećima u svijetu, kod nas tek poćinju imati efekt na javnost i prestaju biti ezoterija. I mladi, kojima i ja djelomično pripadam, ekonomisti daju svoj glas, što je još bitnije jer se uključuju u politički proces ranije i neće ih se moći ignorirati na duge staze. Kroz okupljanje na skupu i udruzi “Ekonomija moderna” (malo stariji link) poručuju da novo vrijeme kuca na vrata, Opatija je ofucana. Amen.
Gdje se možemo svi složiti je da “loše ideje dolaze od loših vođa.” Pa tako i u Hrvatskoj. Nisu možda svi naši loši, ali oni najvažniji su definitivno bez vizije, bez stručnosti, neki i bez znanja. Prvenstveno mislim na ekonomiju koju treba pokrenuti da bi se “Pokrenula Hrvatska.” Još uvijek široka javnost nema dovoljna informacija da pravi jasnu razliku između zakona ekonomije i populizma. A kako bi i imali kad nitko sa vrha ne objasni, nema diskusija na tom nivou. Zato se mijenja vrh počevši od dna.
Cronomy.org 