Znam, trebao sam i prije napisati nešto događaju sa HFP i crackdown-om nad kako kaže Predsjednik Mesić haedwareom korupcije. No, zauzet sam malo, pripremam neke dodatke blogu i jedan veći post za sutra. Uostalom, više volim pregledati malo vijesti i događaje pa onda komentirati. Sada samo ukratko. Gledam i čitam malo komentare oporbenih stranaka, Linić i Pusić, na akciju Maestro i efektivno ukidanje Hr. Fonda za Privatizaciju i naravno svi one vide odgovornost ove Vlade, nikako prošlih za koje vrijeme je HFP postojao i mala je vjerojatnost da korupcije i malverzacije nije bilo onda. No dobro, izborna je godina pa se ubiru poeni, neka. A koliko bi dobili na može biti iznenadnim izborima je druga priča.
Javnost koliko mi se čini ne vidi silnu negativnu odgovornost na HDZu, čak suprotno. Da li je taj pogled opravdan ili ne ne znam. Bajić nije spomenu upetljanost nikoga iz vrha politike. Samo je Mesić znao za akciju, Vlada baš i nije, čak ni Kirin i Lovrin nisu znali, dok ravnatelj policije je. Naravno, uvijek možemo biti pesimističnog tona kad se radi o HDZu i reći da neki od ministara i jesu upetljani samo to se nikada neće znati; da su se dogovorili Državno odvjetništvo i nadležni ministri (Šuker, Čo i Polančec). Ja nisam toliko pesimističan. Nasuprot Vesne Pusić koja smatra da ovo nije pokazatelj da pravna država relativno funkcionira, ja smatram da JE i to u pozitivnoj mjeri. Da, nadređeni političari kao Polančec, Čo itd mogli su i morali više raditi kako bi se nadziralo i zapaprilo pojedincima koji su tražili €50,000 za kavu ili više nadzirati sumnjive dealove i ako treba poništavati ih. Nisu, pa snose političku odgovornost za nerad ili nezsposobnost, ali upitno je koliko su mogli kontrolirati one koji su “išli na kavu.” Legalnost poteza pojedinaca je na kraju dana samo njihova odgovornost, ne kolektiva. Birači će se na izborima izjasniti koliko je HDZ politički odgovoran.
Javnost nije imala povjerenje u državne institucije, agencije i državu općenito već godinama kad su u pitanju ekonomski “poslovi” i privatizacija. Implozija HFPa je samo dokaz tome. Kao što sam i rekao u opisu ovog bloga, ekonomija u ovoj državi je “pokvarenog” tipa, (Crony Economy) gdje su poznanstva puno važnija od sposobnosti individue. Eto, ovaj slučaj HFPa je to i pokazao.
Što se kvalitetno može iz ovoga dobiti jest da javnost uvidi i shvati već jednom (“mućne glavom” zar ne Mrak?) da je država loš vlasnik, loš upravitelj i nesposobna po pitanju upravljanja imovinom poreznih obveznika. Bilo da “državnu” imovinu treba prodati ili sanirati (da ne kažem i upravljati) država kroz svoja politička imenovanja i agencije tipa HFP (ili buduće Agencije za Imovinu) će više naštetiti i upropastiti nego postići zadani cilj. Državnom imovinom i resursima se mora drugačije upravljati i drugačije je privatizirati. Pa kad javnost i afere nisu doprijele do političara, možda akcija pravosudnih vlasti jest. INA i Pliva su pokazali da za prave, dobre državne kompanije postoji interes investitora i tržišta i bez državnih agencija koji će upakirati proizvod za prodaju. Ukidanje HFP je dobra stvar i za proračun koji će biti olakšan za jednu nepotrebnu i neefikasnu državnu agenciju. Vidjeti ćemo da li će ukidanje HFP biti ubačeno u rebalans proračuna ovaj tjedan. 😉
However, meni najzanimljiviji dio ove priče je isplaćivanje mita od strane Državnog odvjetništva, kroz ciljano ubaćene tobože “korumpirane” kadrove kako bi namamili prave korumpirane kadrove u HFPu. Tako se radi i u razvijenijim zemljama pa je i kod nas normalno. Nešto ala lovljenje i raskrinkavanje mafije na sofisticiraniji ekonomski način, umjesto bim-bam-bum metode. Ali, znači na kraju dana, hvala poreznim obveznicima čiji novac je korišten za to, evo jednom na društveno koristan i efikasan način od strane države. U realnosti mi nažalost ne znamo za što ide naš porez u ovoj državi, ali u ovo slučaju poznato nam je i javnost može biti sa sigurnošću zadovoljna da je njihov porezni novac u ovom slučaju bio ključ uspijeha najveće antikorupcijske akcije u povijesti Hrvatskih organa i to baš tobože korupcijskim potezima. Između €800K i €1.3 milijuna poreznog novca je korišteno kako bi se namamili i raskrinkali lopovi. I to sve baš 3 dana nakon Dana porezne slobode, tj. nakon što su poreznici počeli zarađivati za sebe, a ne više za državu. Prošlogodišnji dan porezne slobode je bio 15. Lipanj, pa nažalost tu je država malo napravila da se značajno poveća broj dana koji radnici rade za sebe, a ne za državu.
No, ipak je država (ne stranka!!) dala lijep i transparentan “poklon” za taj dan čija vrijednost za društvo je veća od samog utrošenog novca. Javnost isto tako može biti zadovoljna da su aparati pravosudnog sistema u ovom slučaju obavili odličan posao i pozitivno utjecali na očekivanja javnosti o pravosuđu i investiranju. Udar u srce korupcije u državnom apartu je dobrodošla najava za buduće investitore, strane i domaće, jer pokazuje da se toleriranje korupcije smanjuje i investicijska očekivanja i klima će se kao posljedica toga poboljšati. Ne treba očekivati čuda preko noći, no kako mi kaže jedan poznanik: “Well, it will be a whole different ball game now.” Indeed.
P.S. Primjetite da ne “čestitam” HDZu, nemam za šta, a nisam ni pretjerano impresioniran oporbom zbog njihovih reakcija. Koncentriram se na uspijeh pravosudnih i antikorupcijskih organa, ne na stranačke boje.
Cronomy.org 