Politička osovina Zagreb – Mostar na štetu Hrvatske

autora/ice cronomy

    Ovakav naslov smo mogli očekivati u drugoj polovici 1990tih a izgleda da je još aktualan jer se temeljni problem nikada nije riješio. Iako je zanimljiva ali i osjetljiva tema, nemam se namjeru baviti Domovinskim ratom i tim razdobljem, jer upravo je to gdje HDZ politički cvijeta. Za razliku od HDZa i Sanadera koji još djelomično ali snažno žive i misle u terminima nacionalne političke prošlosti, za Hrvatsku je bitna građanska, ekonomska sadašnjost i budućnosti. Prva je plodno tlo za politički nabijena, osjećajna i ideološka, usudio bih se reći prepucavanja, čak ne diskusije. Kad ti malo koja, ako i jedna, brojka iz ekonomije ide u prilog, kad nema konkretnih uspijeha za podičiti se u tome, kad nemaš plan, kad pregovori sa EU “štekaju”, onda je najbolje vratiti se u prošlost stranke i Hrvatske. HDZe će uvijek imati taj “glorificirajući” status stranke koja se borila i osamostalila Hrvatsku. Zbog toga je imao dijasporu iza sebe, koja je uvijek imala u interesu nezavisnu Hrvatsku, a izbornim inžinjeringom je iskoristio i pretvorio to u konkretne “dizače ruku.”

    Zato je SDP napravio grešku kad je pokrenuo temu nacionalnog pitanja i glasova dijaspore, znači političkih reformi, umjestio da je ostao na ekonomsko-reformnim pitanjima. Sad nam opet prijeti (ja se nadam da sam u krivu) prepucavanje oko ideoloških problema glasova dijaspore i BiH dijaspore, umjesto konkretnih problema ekonomske politike i reformi. Da, slažem se sa Milanovićem da načelno državljani RH koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj ne bi smjeli glasati na izborima za RH parlament. No nadam se da nas ta tema neće opet koštati još jednih ispravnih ekonomskih izbora, čije su teme i posljedice najbitnije za Hrvatsku sada. Nažalost teme nacionalnih prava i glasovanje iseljenika se teže mogu kvantificirati u nekom ekonomskom pogledu, primjerice troškovi i benefiti. Prvenstveno zbog nedostatka kvalitetne statistike.

    Kao što je većina već ispravno primjetila uglavnom iseljenici sa putovnicom RH ne plaćaju poreze u Hrvatskoj. To su primarno porezi na plaću (davanja), porez na dohodak, razno razne tarife na uvozne proizvode (njihovi auti su kupljeni u inozemstvu) itd. PDV plaćaju kad su u Hrvatskoj, ako jesu koji tjedan godišnje. Isto vrijedi i za domaće studente koji paćaju PDV, vjerojatno njihov najveći porezni teret, dok njihovi roditelji plaćaju poreze iz plaća kojima se isto financira školovanje.

Roditelji de facto stranih studenata (iz BiH ili drugih područja bivše Juge) iako se tako ne računaju, sa Hrvatskom putovnicom ne plaćaju poreze u Hrvatsku državnu blagajnu, dok ti studenti mogu studirati na Hrvatskim sveučilištima. Ok, ništa loše sa tima da “stranci” dođu kod nas studirati, da ih je bar i više. Mladi, obrazovani ljudi, iz bilo koje zemlje, su uvijek vrijedna imovina za jednu zemlju, ne obaveza. Mutni problem je da ti studenti zauzimaju mjesta na fakultetima subvencirana od strane Hrvatski poreznih obveznika, većinom srednjeg i nižeg sloja, ne njihovih roditelja. Većina “stranih” studenata je iz BiH. Mjesta na fakultetima, u ovom našem neefikasnom socijalnom modelu studiranja, bi trebala biti rezervirana za one koji ih i obavezno plaćaju kroz više poreze. Naravno, takvih stranih studenata nema previše, domaći porezni obveznici nisu baš izrabljeni i svakako da obrazovani stranac koji ostane živiti i raditi u Hrvatskoj ima veće benefite za naše gospodarstvo. Možda obrazovanje i nije toliki problem, ali je ilustrativan o krivom principu koji bi javnost trebala prepoznati kad se gosp. Sanader javi sa parolama o “jednakim pravima i obavezama” svih Hrvatskih državljana. Što da idemo dalje i analiziramo korištenje usluga Zdravstva ili isplate nekih oblika mirovina Hrvatskim državljanima koji nikada nisu prebivali u Hrvatskoj, a imaju ta neka “prava?”

    U jednom prošlom postu sam pisao o Hrvatskim iseljenicima koji žele investirati u Hrvatsku, ali to rade uglavnom zbog srca, ne ekonomskog interesa. Kad bi postojali uvijeti i dobri poticaju za njihovo investiranje, imali bi i interes investirati u Hrvatsku a time i prava i obaveze. U tom slučaju moglo bi se i diskutirati o vrijednosti njihovih glasovima za Hrvatsku. Prije je ta prevaga bila disproporcionalno velika sa 12 zastupnika od 120 (pa 132) u Saboru iz dijaspore, što je uglavnom značilo iz Hercegovine. Razlog tomu je bilo oko $4 milijuna dijaspore donirano za kampanju HDZa 1990 i ostali neznani milijuni za “obranu” Hrvatske. U to doba bilo name je i u interesu (koliko god to čudno zvučalo) da se “mazimo” sa dijasporom jer je ona slala ogromne količine novca nužno potrebnog mladoj Hrvatskoj. Nažalost kroz kasnije 1990te to je imalo i dugoročno pogubne efekte na naše gospodarstvo. Zna se da je Tuđman slao i milijardu maraka na godinu u Hercegovinu, a kad je Račan došao na vlast je to uspio srezati na oko 300 milijuna na godinu.

    No, što bi bilo uredu i prihvatiljivo učiniti jest dovesti dijelove dijaspore nazad, pružiti im poticaje da se integriraju u ekonomiju i tako beneficiraju Hrvatskoj, umjesto inzistiranja na nekom političkom integracijom kroz prava glasovanja jer “svi Hrvatski državljana imaju ista prava i obaveze” kad to jednostavno nije realnost. Sada, u ovakvom stanju, Sanaderu su ti državljani vrijedni samo zato jer i ako HDZ ne osvoji većinu u Saboru sa glasovima dijaspore možda može imati prevagu da ponovo formira Vladu. Svi koji imaju putovnicu RH, nebitno sada kako su je dobili, su dobrodošli u Hrvatsku kao povratnici ili jednostavno kao imigranti. Hrvatskoj je potrebna imigracija zbog negativne demografske slike i prospekta u budućnosti. Neki dan se HGK oglasila kako planira konferenciju o imigracijskoj politici jer “nema te natalitetne politike koja će riješiti problem negativne demografije.”

    Kad već imamo toliku emigraciju državljana (sa RH putovnicama), trebalo bi njih dovoditi nazad sa olakšavajučim poticajima za investiranje i poduzetništvo ovdje. Svi su dobrodošlo, i iz Kanade i iz Hercegovine. Puno isplativije nego tražiti neke nove imigrante, prolaziti kroz birokracijske zavrzlame i otežavajuće “poticaje” i potom učenje jezika. Ako Hrvati u Hercegovini žele glasati i baviti se Hrvatskom politikom neka pređu granicu, žive i rade ovdje. Neka se HDZ i SDP potrude dovesti nazad te naše građane sa “istim pravima i obavezama”, ekonomski nek ih integriraju unutar granica RH, pa onda mogu biti i politički ispravno integrirani na osnovi njihovih realnih obaveza u društvu, ne ideoloških ili teritorijalnih. Hrvatska država je sada samostalna i potreba za glasom i predstavnicima u Saboru iz Hercegovine je prestala. Nova osovina Zagreb-Mostar bi trebala biti ekonomske prirode, ne političke. Takva bi bila od koristi Hrvatskoj. Sanaderovi potezi (pokušaj ujedinjenja HDZ BiH) i stavovi o glasovima dijaspore (primarno misleći na Hercegovinu) su ništa drugo nego potezi kako se održati na vlasti, a ne kako reformirati tu vlast na dobrobit građana Hrvatske.

Oglasi

15 komentara to “Politička osovina Zagreb – Mostar na štetu Hrvatske”

  1. Istina, veza Zagreb-Mostar kakvu je zamislio i provodio Tuđman je imala strašno loše posljedice za hrvatsku demokraciju (zbog tih 10% nepravedno poklonjenih HDZ-u) i zbog percepcije koju je to stvaralo u svijetu (da sudjelujemo u cjepkanju BiH, što je i istina).

    Usput “natalitetnu politiku” se može riješiti samo na jedan način — više djece. Da nije tako zvalo bi se “demografska” a ne “natalitetna” politika 🙂

  2. Zivimo u Njemackoj. Prije nekog vremena moj gospon isao zubaru na kontrolu. Prvi put kad smo tamo bili zajedno, uocila sam na jednoj simpa sestrici u ranim dvadesetima plocicu s cisto hrvatskim imenom i prezimenom i to mu rekla. Elem, sad kad je bio ponovno, naletio je na tu istu curicu na recepciji i napomenuo joj da mu se cini da je to hrvatsko ime i prezime, na sto je ona veselo rekla – Oo daaa, ja sam iz Hrvatske, dosla sam tu prije desetak godina! Moj je suprug potom pitao odakle iz Hrvatske , na sto je ona blistajuci otpovrnula – IZ MOSTARA…
    Na ovom primjeru se dobro dade vidjeti kako se ustvari zivalj iz Hercegovine doista osjeca dijelom hrvatskog nacionalnog korpusa do te mjere da se tu uopce ne postavlja pitanje granica. Svatko ima pravo na artikuliranje nacionalnog i njegovanje tradicije, ali mislim da je ovo sto je gospodin Milanovic napravio ipak dobro. Rizicno, jer je uspio na sebe navuci bijes odredenih klika i dati slagvort gospodinu Sanaderu , ali dobro ne zbog cinjenice da je to pitanje vaznije od pitanja ekonomije primjerice, nego zbog cinjenice da je pokazao da ima ozbiljnu namjeru poceti mijenjati stvari ukoliko bude imao prilike, i da ce promjene slijedom zahvatiti i ostala podrucja. Svatko tko je imalo realan shvaca da je koncept koji je HDZ nametnuo nakaradan i svakome je jesno cemu sluzi – osim – uz sve duzno postovanje – timarenju hrvatstva hercegovackog nacionalnog bica i prelivanje novca hrvatskih poreznih obveznika – doista je krajnje vrijeme da se stvari i tu dovedu u red i usrdno se nadam da ce se to rijesiti na primjeren nacin.

  3. Hrvati iz BiH su dio hrvatskog nacionalnog bića i strateški interes Hrvatske. Zato se na odnos prema Hrvatima u BiH ne može se gledati samo kroz prizmu ekonomije.
    To je nešto što ljevica nažalost nije sposobna prepoznati.

  4. IvanX: Besmislice…

  5. Ali ja sigurno nisam ljevica.
    I sa ovim političkom refromom koju je SDP najavio i koja je ispravna, ja sigurno neću glasati za SDP zbog njihovih ekonomskih prijedloga. To što su dio nacionalnog bića nema nikakve veze sa realnošću o pravima i obavezama u Hrvatskoj. Takva politika će samo štetiti Hrvatskoj državi. Moraš napraviti razliku između države i naroda.
    A mora se gledati kroz prizmu ekonomije ako ide na štetu Hrvatske i njenih građana. Sada možda više i ne ide toliko, ali je išlo prije, krajem 1990tih.

  6. Moj komentar se odnosio na ekonomsku pomoć Hrvatima u BiH. Što se tiče prava glasovanja, ne slažem se s tvojim stavom, dijaspora je ipak u nekoj mjeri i na neki način vezana za RH i trebala bi biti zastupljena. Pet zastupnika nije neki značajan broj.

    Ponovo, ekonomska pomoć Hrvatima u BiH ne ide na štetu Hrvatske, ako je njen interes da Hrvati u BiH budu snažni i ako će ta pomoć tome doprinjeti. To je ulaganje.

  7. Dopuna: Problem jest što dijaspora nije organizirana kako treba i što nema svoje zastupnike, nego ih daje HDZ-u. S tim se slažem.

  8. O naravno da diaspora ima pravo na svoje predstavnike u parlamentu. Neka ih biraju među sobom i neki oni predstavljaju interese diaspore u parlamentu. Ovo što je danas i još gore što je bilo prije da ih HDZ koristi, kao što ispravno konstatiraš.
    Slanje novca diaspori je vrlo mutno i netransparentno. To je novac poreznih obveznika koji služi samo za njihovu potrošnju. Nema nikakvog govora o ulaganju. Zemlja gdje žive ulaže (ili bi trebala) u svoje građane.
    Plus, naravno nema hrvatske diaspore u BiH, oni su konstitutivan narod, dio te zemlje. To je tako bez obzira koja stranka ili koji pravnik to kaže.

  9. Primjer takvog ulaganja je izgradnja sveučilišnog kampusa u Mostaru. Hrvati u BiH formalno jesu konstitutivni narod, ali u praksi su, bez pomoći RH, svedeni na manjinu. To je i ustavna obaveza, budući da je RH nacionalna država hrvatskog naroda.

    A dosta je pogledati ekonomsku razmjenu sa BiH i jasno je da su Hrvati tamo, pored svakog drugog, i naš ekonomski interes.

  10. BTW, sat na blogu ti nije usklađen sa GMT+1

  11. Sad si me podsjetio na to – o tome sam vec pisala na pollitika.com – Sveuciliste u Mostaru je prosle godine dobilo dobrano vise sredstava od Sveucilista u Osijeku, unatoc cinjenici da je ovo potonje u katastrofalnom stanju i da pojedine clanice nemaju svoje prostore i podstanari su u neprimjerenim uvjetima, ali to je tema za siru raspravu i ne bih zeljela razvodnjavati ovaj post . Jos jednom ponavljam – nismo tako uspjesna i bogata drzava da si mozemo priustiti sponzoriranje susjeda na vlastitu stetu, dok se unutar granica ne rjesavaju goruci problemi jer nema sredstava – nikakva politicka projekcija mi to ne moze dokazati, to se ne moze opravdati NIKAKVIM ulaganjem u buducnost, pogotovo u ekonomskom pogledu – to cak i nije neko znacajnije trziste za plasman – vise sredstava se potrosi na susjede nego sto imamo koristi od neke robne razmjene.

  12. To ulaganje je sasvim opravdano, meni je žao što ima ljudi koji to ne vide.

    15% ukupnog izvoza (odmah nakon Italije) i jedina pozitivna bilanca jesu značajni. Nažalost, nikome ne pada na pamet javno reći da su te brojke takve upravo zbog nacionalnih veza, ali se zato svi vole zgražati nad bilo kakvom povratnom vezom.

  13. Naš ekonomski interes je u svakoj zemlji koja želi kupovati naše proizvode, bez obzira na nacionalnost i postotak izvoza. Taj broj se uvijek može promjeniti na gore i na dolje.
    Da li bi trebali graditi kampuse i ostale ustanove po drugim zemljama, po Kanadi i Australiji, gdje žive hrvati? Možda i u Srbiji, tj. Vojvodini, gdje žive Hrvati? Kako bi na to gledali doma i u Srbiji?
    Ovo što tyche govori je ispravno. Novac RH je novac poreznih obveznika u Hrvatskoj. On se mora ulagati u Hrvatsku i one koji i plaćaju porez. To je njihov novac na kraju krajeva. To je moj novac. Zašto bi netko iz Rovinja ili Zatoka kod Benkovca plaćao porez i financirao izgradnju sveučilišta u Mostaru, na uštrb svoje budućnosti i one svoje djece? To je potpuno krivo i neproduktivno. Da li Mostarci plaćaju porez za novo Sveučilište u Puli? Nisam ni mislio.
    Nema prakse i teorije kod Ustavno određenog statusa konstitutivnog naroda. Ako su konstitutivan narod nisu manjina, gotovo. Skrb i obaveze su na vladi BiH, ne na Vladi RH i njenih poreznih obveznika.
    Bit posta je da je ovakva politička veza i logika na štetu Hrvatske. Umjesto toga predlaže se ekonomska veza kroz migracije, da omogućimo i potićemo Hrvate van RH da dođu živjeti i raditi u Hrvatsku, jer je nama to potrebno i isplativo. Na kraju, to bi bilo i relativno dobro za BiH jer bi oni koji su došli iz BiH slali novac ostatku obitelji u BiH. U Svjetskoj banci se govorilo o migracijama njenim pozitivnim utjecajima na ekonomije zemalja. BiH je lider u Europi po “novčanim pošiljkama” (remittances) koje čine čak više od 20% njenog BDPa.
    Kroz pravilnu ekonomsku, a NE političku, vezu i cirkularnu migraciju BiH i RH mogu ojačati svoje veze na dobrobit obje države, “primatelja i pošiljatelja.” To naravno treba biti politički i društveno ispravno i prihvatljivo. Ova naša veza zbog političkih ciljeva sa Hrvatima iz BiH nije prihvatljiva građanima RH i to pokazuju sa podrškom Milanovićeva prijedloga.

  14. Ne bi, Hrvati u Kanadi itd. nisu naš strateški interes. Njih bi trebalo poticati da se vrate doma.

    Ali dosta, ovo je krenulo u offtopic. EOD, bok.

  15. Zanimljiva tema u svakom slučaju. Ide puno dublje od samog glasanja na izborima. Bok!

%d bloggers like this: