Posts tagged ‘Korupcija’

04. rujna 2009

Možda javna poduzeća i nisu leglo kriminala

autora/ice cronomy

Možda, ali nekako ipak sumnjam. Iz Večernjeg:

– Uvijek je bilo lopova, a u ime djelatnika koji pošteno obavljaju svoj posao ne možemo gledati na te tvrtke kao na kriminalne organizacije – upozorio je Kalmeta na čije se pravdanje poštenog poslovanja u javnim poduzećima nadovezao i ministar financija Ivan Šuker.
– Kriminal nema predznak političke stranke ili nacionalnosti, on je posljedica nepoštenog rada – ocijenio je Šuker.

Kalmetin komentar je uobičajeno osjećajno povođenje kako bi se udaljili od stvarne biti problema. U biti, u pravu su obojca. Ako nepotizam -> nesposobnost -> gubitci -> šteta za porezne obveznike, nije kriminal, naravno da javna poduzeća nisu leglo “kriminala”. Prava obiteljska srebra zar ne?

Oznake: ,
02. kolovoza 2009

Obiteljsko srebro? Uistinu?

autora/ice cronomy

Predsjednik Mesić je bio zanimljivo izjavio neki dan da pokušajem promocije ideje da tržište određuje visinu cijena i kada će se one mijenjati, a ne nakakva dogovorna ekonomija.

Ipak, zbog ekonomskog kadra i mentaliteta u vladajućem HDZu ideja “dogovorne ekonomije” ne iznenađuje. Mesićev plahi iskorak u tržišnu ekonomiju i ako ne pretjerano značajan (mislim da ih je tu i tamo bilo još tokom godina) makar je pohvalan. Znači “ipak se kreće – ipak je tržište” u nekom smislu.

Značajniji je bio sljedeći komentar. Uzmimo ga kao konsenzus uvijek popularne, svima poznate teze, ali ipak već ofucane, neutemeljene i smješne.

Govoreći o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj Mesić je rekao da je tijekom proteklih godina rasprodano i obiteljsko srebro ali i zlato i bakar te je sada potrebno motivirati kapital i tehnologiju da dođu u Hrvatsku.

Barem ja mislim da jest već stara i beskorisna, više parolakška nego smislena, ta ideja “obiteljskog srebra, zlata” i drugih dragulja. Uopće, što su to obiteljska srebra u Hrvatskoj i koja su to prodana? Političari i novinari promoviraju i koriste te populističke i “zvučne ugrize” za svoje društvene ciljeve. Uzimom za primjer Hrvatske Željeznice – tvrtku ne ‘samo’ u državnom vlasništvu nego i pod čistom i jasnom kontrolom politike. Vidjeli smo ovih dana kako su se glave uprave HŽa vrlo lako kotrljale nakon što je ministar Kalmeta to tako “naredio” nakon tragične nesreće. Obrnuto isto vrijedi. Vidjeli smo to sa “Dragi barba Luka.”

No, nije me nedavna tragedija nagnala na razmišljanje. Još prije manje od mjesec dana izašle su (skandalozne) priče oko HŽa i njegovih sindikalnih čelnika koji su tamo “sami sebi svrha”. Nema nekog razloga za sumnjati u pisma i žaljenje ogorčenih radnika na napuhane plaće sindikalnih “profesionalaca”, potpuno neopravdane stručnošću, stažom, a pogotovo ne radnom etikom, na malverzacije, na rentijerstvo. Poreznici bi se također trebali žaliti, ali o napuhanoj platnoj listi. O rentijersko-korupcijskoj spregi sa upravama pročitajte ovdje. Pa onda i ona nedavna uhićenja i istrage USKOKa unutar HŽa, njegovih društava i dobavljača nije bilo moguće zaboraviti.

To je, mislim, zanimljiviji aspekt državnih kompanija – korupcija, nepotizam, privatno raspolaganje poreznim novcem. Onaj dio da HŽ kao i mnoge druge države firme ne posluju ni blizu crne crte – vječiti gubitaši – je već standardna spoznaja. Tako je bilo desetljećima unazad, tako je i danas, tako će biti i godinama unaprijed ako se netko (vladajući političari i njihovi birači) ne trgnu. Subvencije HŽ u stilu 2 porezne kune za svaku 1 zarađenu kunu HŽa (!), što je ministar Šuker nedavno u Otvorenom rekao, samo da bi HŽ preživio (i.e. isplatio sve one plaće koje su početak priče ovdje) i obavio minimalna održavanja, je normalno u Hrvatskoj. (??) Nitko javno ne želi ni spekulirati što to zapravo znači – da je HŽ za sve namjere i namjene bankrotirana kompanija. Ali HŽ je u isto vrijeme “obiteljsko srebro”.

Na jednu ruku, godinama su građani bombardirani parolama i tumačenjima (ne dokazima) kako su tvrtke koje su vrijedile uglavnom bile u državnom vlasništvu i prodane. Velike i važne kompanije (tkz. commanding heights) bilo na nacionalnom ili regionalnom nivou su prodane i to na razno razne, mutne načine. Način prodaje nije toliko bitan sada. Uglavnom prodane su, a one su predstavljale to “obiteljsko srebro”. U grubljoj verziji to “obiteljsko srebro” je prodano strancima, što je prikriveni nacionalizam.

Na drugu ruku te iste državne tvrtke su, izgleda, svrha vladajućima i same sebi. Korupcija, rodbinsko sponzorstvo vladajućih političara, izvlačenje poreznog novca u privatne ruke, neefikasnost, gubitak kontrole nad troškovima (koga uopće briga za troškove kad ih subvencije pokrivaju) i vječno gubitaštvo na trošak svih građana, tipične su karakteristike HŽa i mnogih drugih državnih tvrtki. Brodogradilišta primjerice nisu nešto silno drugačija, a siguran sam da će čitatelji znati i još neke primjere (možda i iz osobnih iskustava). Dakle, ne radi se samo o tome da su te državne kompanije poput HŽa na nacionalnoj razini ili nekih lokalnih kompanija neefikasni, kronični gubitaši na teret poreznih obveznika. Sređivanje toga je stvar reforme i uvođenja poslovnog reda i pravila po kojima žive privatne kompanije.

Već, iznad toga stoji struktura mreža i radionica korupcije, pronevjere poreznog novca i jednog primitivnog nepotizma. Mislim da je to najbolje i najsvježe dokazano u posljednjih par mjeseci sa svim svim pričama/aferama oko HŽa i našeg primitivnog Predsjednika Sabora. (Sad će Škegro da se prvo treba okaniti bacanja blata. I ja nemam kao cilj bezvezno, samo da je, bacati blato. Ali mislim da prvo ipak treba razlikovati između primitivaca i profesionalca. Veliki kadar vladajućih u HDZu ne spada u ovu potonju kategoriju. Kad bude, kada to bude u interesu stranke, onda bacanje blata uistinu postaje suvišno.) Ukratko, državna neefikasnost, nepotizam i korupcija kao “program” pune zaposlenosti. Pogotovo za podobne i rođake. I što je kompanija dublje u crvenom, to bolje, jer država uvijek ima izliku da se ne može izvući zbog lošeg stanja u kompaniji. Prvo je treba “restrukturirati.”

Međutim, upravo se te kompanije kod nas nazivaju obiteljskim srebrom. (!) Kompanije, efektivno bankrotirane poput HŽa, koje ne mogu ni uobičajene poslove obavljati samostalno (i.e. bez poreznog novca) i na zadovoljavajućoj razini kvalitete i troška. Jasno je što se treba napraviti, što je poželjno i optimalno u korist poreznih obveznika i efikasnosti poslovanja. Ali budite bez brige. Čime se progovori o prodaji HŽa ili većine društava pod HŽ, o divesticiji, o privatizaciji željezničkog prometa, ideja “obiteljskog srebra” će se pojaviti. Optužbe, napadi ali i žaljenje medija i opozicijskih političara (koji god bili u tom trenutku) za još jednom “skandaloznom” prodajom “obiteljskog srebra” nakon čega če nam još manje ostati, što će nas još više osiromašiti, ponovo će naći put od političara do dijela javnosti koja će te parole i teze spremno odobravati, umjesto da ih malo kritično preispitaju.

Ono što je ironično je da bi se i samo strašenje prodajom takvog “divnog” obiteljskog srebra moglo koristit kao poluga za ostvarivanje svojih uskih, kratkoričnih, stranačkih ciljeva na benefit manjine, a na štetu većine.

Ali, čini se da me netko već preduhitrio.

13. siječnja 2009

Indeks Ekonomske Slobode 2009.

autora/ice cronomy

indekses-2009Objavljen je novi Indeks Ekonomskih Sloboda. Sa 55.1% Hrvatska je blago (marginalno) napredovala u godinu dana. Unatoč tome pala je u rangiranju. Nalazi se na 38. mjestu of 43 zemlje u europskoj regiji (jedno mjesto niže), te na 116. od 179 u svijetu (tri mjesta niže). Srbija je ušla u Indeks ove godine i zabilježila 37. mjesto sa 56.6%. Više o regijonalnom rangiranju pročitajte ovdje. Sažetak i ukupna rangiranja su ovdje. Hrvatska je ovako opisana:

Hrvatska bilježi ocjenu nešto iznad prosjeka u trgovinskoj slobodi, financijskoj slobodi i monetarnoj slobodi. Inflacija je niska, a cijene su prilično stabilne, međutim ocjena hrvatske monetarne slobode je pogođena zadržavanjem državne manipulacije cijenama. indekses-20092

Cjelokupna slabost Hrvatske potječe od prevelikog državnog aparata. Povrh visokog nivoa državne potrošnje, prisutnost države je značajna i u drugim ključnim podrucjima gospodarstva. Postoji značajno otežana regulacija poslovanja, radne snage pa čak i prava na vlasništvo. Sudski sistem ostaje izložen korupciji, političkom uplitanju, i neefikasnoj birokraciji. Značajna neslužbena ograničenja stranih investicija, poput visoko politizirano donošenje odluka u području regulative, povećavaju trošak ulaganja u Hrvatsku. Opterećujuća i netransparentna administrativna regulativa, naročito na lokalnom nivou, nastavlja predstavljati izazov poduzetnicima.

02. siječnja 2009

Kako se ne stječe ugled

autora/ice cronomy

Jedna razljućeni komentator, među ostalim zveketanjem kaže ….

“…stasah pod palicom vrlo uglednih ekonomista, znanstvenika europskog i svjetskog glasa upravo ovdje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radih i još uvijek radim s kolegama iz velikih europskih kompanija i budite sigurni da mi ni u jednom trenu nije nedostajalo stručnih znanja ili da se nađoh u situaciji nepoznavanja materije.”

Pošteno. Mnogo odličnih ekonomista, bankara i sposobnih managera-poduzetnika jest stasalo na EFZG. A onda kad odete na jedan od hrvatskih ili stranih (pogotovo stranih) informativnih servisa i pročitate ovo….

Akcija Indeks: 23 optužena zbog korupcije na Ekonomskom fakultetu

USKOK je pred Županijskim sudom u Zagrebu, u slučaju Indeks podignuo optužnicu protiv 23 hrvatskih državljanina. Tereti ih se za više kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela, davanja i primanja mita, protuzakonitog posredovanja i poticanja na protuzakonito posredovanje, zloporabe položaja i ovlasti.

Nakon provedene istrage tijekom koje su donesene četiri presude u istrazi, optuženo je devet profesora, uključujući i bivšu predsjednicu saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dešu Mlikotin Tomić, vanjski suradnik, asistent, voditeljica referade, trojica posrednika i osmero studenata s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

… shvatite da to nije baš najbolje za ugled fakulteta, svoj zaposlenika i diplomaca. Da li je i drill u korupciji dio hrvatskog okoliša?

Znam, “ušminkani” blog je kriv. Citat dana i jedan od meni omiljenih citata:

I always cheer up immensely if an attack is particularly wounding because I think, well, if they attack one personally, it means they have not a single political argument left.

Margaret Thatcher

02. siječnja 2008

Tragikomično

autora/ice cronomy

ZimbHI

Evo, čisto da vam malo pokvarim raspoloženje ako ste još u blagdanskom mentalitetu, ali i da malo mućnete glavom. Dok je većina nas uživala u galonima piva (i vina) za ove blagdane, to nažalost nije praksa svugdje u svijetu. Sigurno nisu uživali u Zimbabveu gdje jedno pivo košta $1 milijun Zimbaveanskih dolara, tj. upravo onoliko prikazano na slici. Po službenom Mugabeovom tečaju to je negdje oko US$33. Naravno, službena stopa kao i da ne postoji osim za brzo bogaćenje onih koji imaju pristup velikim količinama gotovine. Po cijeni dolara na crnom tržištu to pivo je u Studenom bilo oko $1, a danas je već manje od c25 zahvaljujući najvišoj hyperinflaciji na svijetu. Ne zna se točno kolika je – Mugabeova centralna banka drži službenu stopu na 7 982% godišnje (i ponosno je pokazuje na internetu!!), no realna stop hyperinflacije je oko 15 000% godišnje po procjenama nezavisnih stručnjaka. Uzrok hyperinflaciji i katastrofi života u nekad relativno bogatoj zemlji po Afričkim standardima je pomahnitalo printanje novca od strane vladajućeg diktatora. Da li su naši vladajući ’90tih uništili svoju zemlju? Da li smo mogli proći gore? Da li mi živimo u uništenoj/osiromašenoj zemlji?

15. studenoga 2007

Svi su liberali … ?

autora/ice cronomy

Ima još bloger koji su objavili rezultate političkih testova. Mrak i ZvoneRadikalni dolje među komentarima, a valjda će i na svojim blogovima. Neki već jesu. BezKomentara, Digresije, MasterMind, WoolfWoodsCrowd, Aristonov. Valjda će biti još njih, pogotovo političari-bloger. Ožbolt? Lesar? Tadić? Isprike ako neke nisam istaknuo, jer ih nisam vidio. Zanimljivo kako svi ispadaju pro-liberalizam, ali sa lijeve strane. Gužva je u poljima između Pusićke i Jurčića. Pro sloboda i pro država. Heh! Moja preporuka je da oni koji mogu uzmu i englesku verziju pa vide da li rezultati odstupaju od hrvatske. Zvone je rekao da je gdje i ja, pa tako neću imati monopol na liberalizam u blogosferi. I bolje.

Što se tiče toga, još kad bi Adriatic Institut pokrenu blog bilo bi odlično. Do onda, pročitajte članak Nataše Srdoč Samy u business.hr, u kojem analizira posljednje izvješće Europske Komisije, uglavnom negativno za ovu Vladu. (I neki komentari teksta su dobri) Uglavnom već znamo da je pravosuđe loše, procesi slabi i tromi, korupcija velika. (Da li slabo pravosuđe uzrokuje veću korupciju, ili obrnuto?) Kod ekonomske politike Nataša postavlja pitanje: Je li vodeći motiv ekonomske politike stvaranje efikasnog tržišnog gospodarstva koje će ostvariti više stope ekonomskog rasta odnosno viši životni standard za hrvatske građane ili je motiv ostanak na vlasti?” Gledajući na polet subvencija ove godine odgovor je jasan, ali da li promjena donosi nešto novo? Da li će subvencije, pogotovo zombi poduzećima spasti na EK prihvatljive granice ako SDP dođe na vlast? Ne nadajte se. Prigovori su i na privatizaciju koja nije išla dovoljno daleko i “državna intervencija u privatni poduzetnički sektor ostala značajna.” Da li će se to promjeniti sa promjenom vlasti? Koliko znamo SDP ne planira nastaviti privatizaciju. Porezni teret je građana je među najvišima u europi i iznad prosjeka zemalja OECDa, a nismo bogati kao te zemlje. Kako su onda možemo priuštiti visoke poreze i uvođenje novih? Itd itd…

Odlično i ključno pitanja koje Nataša postavlja na kraju je jednostavno: Je li Vladinim dužnosnicima jasno da su nezavisno i djelotvorno sudstvo, zaštita vlasničkih prava, provođenje zakona, vladavina prava, uspješna borba protiv korupcije na visokoj razini preduvjeti uspješnosti daljnjih reformi i koja je to Hrvatska koja je zadovoljna ovogodišnjim izvješćem?A odgovor? Da li je nekim drugi dužnosnicima jasno, ako ovima već nije? Lako je deklarirati u kampanji da “nama jest”, ali stvarno pitanje je: Da li će imati poticaj to promjeniti?

29. kolovoza 2007

Političari – Populizam i Liderstvo

autora/ice cronomy

    Nakon malo duže pauze u pisanju i u očekivanju zanimljivijih događaja umjesto tko je kome zviždao na koncertu odlučio sam se malo pozabaviti politikom, umjesto ekonomije u ovom postu. Konkretnije, osvrnuti ću se malo na dobar primjer liderstva i indikacije istih, ali i populizma. Drugi su već pisali o sličnoj i povezanim temama. Mrak je pisao prije koji tjedan “Kakve političare želimo” a i ZvoneRadikalni se u Srpnju slično pozabavio sa pitanjem Kakvu Stranku Želim – ili What makes me tick gdje je više iznio ispravne odlike smjerova liberalizma koje bi neki naši političari koji teže liberalizmu mogli više naglasiti i deklarirati se takvim. Za one zainteresirane za ekonomske teme u (pred)izbornoj kampanji preporučam da pročitaju vrlo dobar osvrt i pokudu o Jurčiću, njegovima planovima i porezima Tomislav Petrova na Kapital-Plus stranicama.

read more »

11. srpnja 2007

Građani RH još uvijek nesigurni u “Demokracija + Tržište” kombinaciju

autora/ice cronomy

“Promjeniti to je politička stvar, ne ekonomska. Ali dokazi su da birači ne vole reforme. Reformirajuće vlade su uglavnom izgubile sljedeće izbore. Report iz Europske Banke za Obnovu i Razvitak (EBRD) pokazuje da, u većini regije, samo manjina glasaća i ponekad čak ni plural, podržava demokraciju i tržišnu ekonomiju (mnogo njih izabere “nije me briga” opciju umjesto). Niti postoji bilo kakva jasna kazna za propust –nedostatak- reforme.”

Dio je to članka, u novom broju Economist-a, “Worrying about a crash”, o ekonomijama istočne Europe. Jutarnji je mršavo izvjestio o studiji Svjetske Banke po pitanju fisklane politike i javne potrošnje, ali je propustio kao i većina medija koliko vidim, istraživanje EBRDa Životu u Tranziciji. Istraživanje je to čija je svrha analizirati i bolje shvatiti kako je proces tranzicije utjecao na živote i poglede ljudi, jer relativno prema prevladavajućim pogledima mogu se (ne)očekivati buduće reforme. Uspijeh tranzicije je nemoguće ocjeniti jer nije (još uvijek) gotova, ali primarna je karakteristika uspijeha tranzicije “mjerljivo poboljšanje života ljudi u tranzicijskoj zemlji, sa principima demokracije, pluralisma i tržišne ekonomije duboko ugrađenim u društvima.” (Iz uvodne riječi glavnog ekonomista EBRDa) I kako je Hrvatska prošla, tj. kako su Hrvati odgovarali? Posebnu sekciju o rezultatima iz Hrvatske možete vidjeti u izvještaju na stranicama 40-41, uglavnom radi se o grafovima.

Ovdje samo par riječi i grafova, moji komentari u zagradama. Građani RH uglavnom daju malu podršku pogledu da je ekonomska situacija bolja sada nego 1989, ali je zato usporedba političke situacije sada i 1989 puno pozitivnija. Ispitanici, pogotovo mladi ljudi, su uglavnom zadovoljni svojim životom i osjećaju se optimističnim u vezi prospekata u budućnosti.

Demokracija privlači veliku podršku, ali odnos prema tržišnoj ekonomiji je pomješan. (Ovo je očekivano i neiznenađujuće pošto većina, pogotovo starije generacije i grupe nižih prihoda, ne razumije dovoljno tržišnu ekonomiju, nisu u dobiti u njoj i okus prošlosti je još uvijek velik.) Pristup javnim uslugama (iako neke nisu “javne”) je slabiji među onima sa niskim primanjima, nego onih sa visokim primanjima. (Što naravno kao posljedicu ima da ojača krivi pogled na tržišnu ekonomiju.)

Prioritet za državnu potrošnju je obrazovanje; odgovor u skupini srednjih i viših prihoda i ispod 50 godina života. (Ukazalo bi da starija radna snaga, školovana primarno u prošloj državi, smatra da imaju nedostatak vještina i da bi im dodatno obrazovanje pomoglo u nalaženju boljeg posla i većeg prihoda.)

Korupcija i nepovjerenje su percipirani kao značajno lošiji nego prije početka tranzicije. “Neregularna plaćanja” javnim službenicima su uglavnom ipak rijetka.

attitude tranzicija

02. srpnja 2007

Objavljen “The Failed States Index 2007” – relativno blago poboljšanje Hrvatske

autora/ice cronomy

    Htio bih ukazati na gore imenovani, treći godišnji Index koji je upravo izašao u novom broju Foreign Policy magazina. (Ako pratite šta magazin Foreign Policy čuli ste za njega). Sve FAQ i detaljnija objašnjenja o Indexu, kako se izrađuje, CAST metodologiji (orginalni software koji skenira desetke tisuća članaka i analiza tokom godine) provjerama stručnjaka i slično možete dobiti ovdje. Prvi Index je objavljen 2005 godine i obuhvaćao je 76 zemalja, ne Hrvatsku. Hrvatska je uključena 2006 godine kada se broj zemalja proširio na 148 i ove godine je među 177 zemalja.

read more »

18. lipnja 2007

Spasenje po Škegru – Dobrota Privatizacije

autora/ice cronomy

Konferencija u Zg Školi ekonomije i menađmenta još traje ali je pri zaključku. Htio sam samo ukazati na prezentaciju Borislava Škegre “Kako je Privatizacija spasila Hrvatsku.” To je izgleda za naše medije bio najzanimljivija prezentacija, a još nisu svi ni obavili “reportažu” sa konferencije liberalnih ekonomista. Jedino je jedan gospodarsko-poslovni medij objavio kraću vijest da je bivši ministar financija ustvrdio kako je “privatizacija omogućila gospodarski uzlet koji se manjim dijelom osjetio već u devedesetim godinama, a većinom posljednjim godinama.” Rekao je da su za lošu sliku privatizacije djelomično krivi mediji a i oporba tadašnjem HDZu. Što je više zanimljvo jest da je priznao kako je bilo nezakonitih postupaka, ali “ni više ni manje nego u ostalim sferama poslvanja sa državom.

Sve je to istina i točno manje više. Nezakonitosti koje su postojale jesu problem, ali manje bitan uzrok kasnijih problema i negativnih posljedica privatizacije.

Problemi sa Hrvatskom privatizacijom i razlozi zašto je javnost “bolesna” od toga su većinom u načinu kako je privatizacija provedena što se tiče ekonomske logike i nedostatak institucija koje su trebale nadgledati dobrobit privatizacije. Tu je kao HFP trebao biti “in charge.” Državna imovina i poduzeća su prodavana gotovo pa bilo kome tko je imao spreman novac i koliko-toliko se držao nekih pravila. Ti vlasnici su uglavnom ne plaćali plaće, dnevnice, ili druge troškove. Ljudi su radili bez plaće, nešto što je apsolutno nečuveno u funkcionirajućoj tržišnoj ekonomiji i, puno bitinije, državi sa pravosuđem. Nisu investirali u samo poduzeće već ga sistematizirano cjedili “dok je sok iz limuna kapao.”

Privatizacija je u nečelu dobar čin i nužno potrebna jednoj propaloj socijalističkoj ekonomiji. Kriva pretpostavka koju su napravili naši “vođe” u 1990. je da će državna poduzeća, kad jednom budu privatizirana i uskoće u tržišnu utakmicu biti puno bolji stvaraoci vrijednosti, poslova, nosioci razvoja itd. To je tako moguće jedino u klimi sa funkcionirajućim institucijama pravosuđa, koje određuju pravila igre i opale po ruci svakog divljeg i nezakonitog aktera. To jednostavno kod nas nije bio slučaj. Malo tko je prije “nadrljao” zbog primjerice neplaćanja plaća, a i danas je to slučaj negdje (sjetite se Tvornica Konca). Za vakum i divlji oblik kapitalizma u kojem su operirala privatizirana poduzeća je kriva ona institucija koja je to omogućila, ona koja nije stvorila pravila igre, ona koja nije reformirala i ojačala pravosuđe i potom ona koja nije mogla i znala sprovoditi zakone …. Država.

%d blogeri kao ovaj: