Usporeni, ljetni ritam rada je u toku (kako za koga jeli!), godišnji, manje ljudi je na netu, Sabor ne zasjeda, Vlada je na odmoru manje više, pa tako i nema nekih vijesti i važnih događaja. Tako da se i ne isplati pisati o nekim važnim i zanimljivijim temama na dugo i široko sada, oportunitetni trošak takvog pisanja je velik sada. Biti će za poslje, pogotovo na jesen kad će očekivano krenuti užurbani ritam događaja u politici i ekonomiji. Sada je vrijeme za malo više relaksacije, koja doba knjiga na moru za one koji jesu tamo, sistemizaciju misli za predstojeće izbore. (Ja sada ponovo čitam memoare Roberta Rubina In the Uncertain World iako nisam njegov fan ali jesam u očekivanju Greenspan-ovih memoara The Age of Turbulence, pa da se malo podsjetim. Alanova knjiga je već naručena na Amazonu a izlazi 17. Septembra) No ipak, iako je chill faktor, ljeto i turizam u zamahu, događaja na političkoj i ekonomskoj sceni ipak ima. Ovo je o cijenama hrane i linkovi koje je zanimljivo istaknuti i prokomentirati.
Nu, znači dvije vijesti koje su prošli tjedan ponajviše ulovile interes građana, hrana i kamate. Za danas samo prva, tj. povećanje cijene kruha (oko 10%) i brašna (20-25%) od 1. Kolovoza, a kako i ostale žitarice cijenovno rastu ove godine (ponajviše kukuruz) poskupiti će mlijeko, meso i mesne prerađevine, ulje – uglavnom osnovni prehrambeni proizvodi, iako neki spadaju u kategoriju luksuznijih. Vidimo da i mljekari žele povišicu. No ništa od toga ne bi trebalo biti iznenađujuće, već samo potvrda da smo otvorena ekonomija i da cijenovni pritisci koji utječu na hranu vani imaju utjecaj i na nas, da nismo izolirani. Ne možemo živjeti u svom malom svijetu i čitati o događajima koji se događaju drugima, ali ne nama. Tako ćemo samo postati lijeni Francuzi. Cijene hrane u svijetu su znatnije porasle ove godine primarno zbog porasta cijena kukuruza, pšenice a i nafte koja je već niz godina na visokim levelima (dani jeftine nafte su uglavnom prošli). Čak i riža, hrana koja se konzumira više od bilo koje druge u svijetu, je poskupila nekih 70% od 2001. Cijena pšenice jest porasla za nekih 35-45% u zadnjih godinu dana. (vidi grafove niže)
Prošlog petka pšenica je dostigla najvišu cijenu u posljednjih 11 godina (vidi graf niže). U Francuskoj cijena pšenice je iznad psihološke razine od €200, €213 po toni, a na Chicago Board of Trade (nedavno jedna od najvećih burzi u svijetu) $6.64/bushel.
Kukuruz je isto tako na najvišim razinama u posljednjih 10 godina (vidi graf niže) iako je nedavno opao. Vrlo je vjerojatno da će cijena još porasti i zadržati se oko $4/bushel, zahvaljujući sve većoj potražnji za etanolom u Americi i Europi, koji se primarno proizvodi od kukuruza. U Brazilu se proizvodi od šećerne repe. Kukuruz je puno rašireniji input u proizvodnji prehrambenih proizvoda od pšenice. Utječe na cijene mnogo proizvoda; od stoke i pahuljica do bombona i gaziranih pića. Primjerice, viša cijena stočne hrane ima kao posljedicu višu cijenu stoke po glavi ali i da uzgajivači šalju stoku na tržište ranije, što znači manje mesa na tržištu danas (manja kilaža ako je krava ubijena rano) i moguće manje mesa na tržištu kasnije, što opet podiže cijenu mesa.
Američki Department of Agriculture kaže da će prodajne cijene hrane porasti za 3.5% ove godine u Americi, a privatni analitičari procjenjuju i do 4.5%. Potpuna inflacija, ona koja uključuju hranu i energente, u Americi mjerena promjenom u indexu osobne potrošnje je bila na godišnjoj stopi od 4.4% u prvih pet mjeseci ove godine, što nikako nije na levelu stabilnih cijena, ali je zato temeljna inflacija (core inflation), koja isključuje hranu i energente, na relativno niskih 1.9% u Svibnju. Zanimljivo je da ništa od toga uglavnom nije bilo bitno PRIJE. Cijene hrane i energenata su vrlo “varljive” pa ekonomisti uglavnom odmahuju rukom na promjene. Cijene brzo i puno skoće, ali kasnije isto tako puno i padnu. Zbog toga se hrana i energija uklanja iz mjerenja inflacije i gleda se samo temeljna inflacija koja uklanja hranu i energiju, tj. “buku” iz razine cijena. No sada je situacija drugačija. Veliki interes za obnovljivom i zelenom energijom, ponajviše ethanolom kao nadomjestak nafti, neće imati samo kratkotrajni utjecaj na količinu kukuruza poput neke oluje, već dugotrajan efekt kroz sljedećih 10-tak godina. To će imati utjecaj na cijenu svih žitarica, pošto poljoprivrednici u svijetu koriste sve više zemljišta za kukuruz, a manje za ostale kulture. Ukoliko cijene hrane i energije ostanu visoko na duže vrijeme (više od godinu dana), mogle bi se preliti u temeljnu inflaciju i stvoriti puno veći problem od samo 10 postotnog povećanja cijene kruha.
Treba razumijeti i biti upoznat sa ovakvim procesima i događajima, ne skakati na zaključke i populističke parole. Prema tome, rast cijena hrane u Hrvatskoj samo prati trend rasta cijena hrane u svijetu. Kako “Čo” kaže, formiranje cijena pšenice je prepušteno tržištu još unazad dvije godine, što znači da treba razumijeti da cijena nije više arbitralno uspostavljena od strane politike u dogovoru sa poljoprivrdnicima ili namjernim intervencijama države kroz zalihe, već ponudom i potražnjom između proizvođača i konzumenata pšenice. Cijene će se mijenjati, kao što se mijenjaju i za naftu i ne treba se čuditi i paliti javnost sa nekakvim parolama iz prošlosti (“socijalni proizvod”?). Glasnogovornik Hrvatskog “Departmenta od Agrikulture” Pavić kaže da se “čuo sa svima velikima” i da je povišenje cijena opravdano, pošto svijetske cijene pšenice jesu narasle na rekordne levele. Točno, pa ne znam čemu onda komentari Čobankovića kako će “Vlada nastojati stabilizirati tržište pšenice.” Kako to i koje tržište? Hrvatsko? A valjda jesu izbori….
Naravno, nije moglo proći bez sindikata. Sve paranoične jadikovke sindikata su zapravo bezrazložne i nepotrebne. Sindikati su u ovome pronašli samo još jedan način da guraju i traže dodatne socijalne zaštita dohotka, (čitaj stagniranje) minimalne plaće i državne intervencije u tržište rada i na taj način sebi priskrbe veću političku moć. Za sindikate je sada kruh “temelj osnovnog životnog standarda,” više nije ni dobivanje posla ni plaća izgleda. Sutra kad mlijeko poskupi, ono će biti “temelj…” Rastuća realna plaća im nikada nije bila osnova boljeg života, da jest ne bi tražili održavanje statusa quo sa nefleksibilnim radnim zakonima koji otežavaju veće zapošljavanje. Žestoko se protive povećanju cijena kruha i hrane smatrajući to “inflatornim udarom.” Samo da smo na čisto, inflacija je agregatno povećanje razine cijena, ne povećanje samo prehrambenih proizvoda i ne samo kruha i brašna.
No, ako kruh jest socijalni proizvod (iako ne znam definiciju takvog proizvoda) i ako Vlada stvarno nešto želi učiniti kako bi zaštitila ugrožene slojeve, a ne se samo nadala “da će se izbjeći udar na standard” neka zadrže nultu stopu PDVa na kruh i brašno (ćemu se EU buni i vjerojatno će doći do ukidanja) i još bolje neka ukinu PDV na SVE prehrambene proizvode. Ako je to možda preradilakno za našu socijalnu državu, onda neka makar znatno smanje PDV, na primjerice 10%, za sve prehrambene proizvode. “Ugroženi” slojevi ne žive samo od kruha i mlijeka, već kupuju svu hranu čija će cijena porasti kako rastu cijene žitarica i mesnih proizvoda i koja je relativno neelastična. PDV je linearan i ne progresivan porez, tako da pogađa najviše one sa manjim prihodima, tj. “ugrožene.” Ako se socijalna država brine za njih neka se odrekne svojih prihoda prvo i prepusti onima kojima i pripadaju, sve drugo je trošenje vremena, daha i resursa.
Sljedeći put o intervju sa Milanovićem u Lideru.
P.S. Vidim da se na pollitika.com razbacuju sa citatima JFKa, pa evo meni omiljenog. Možda bi “netki” koji su se družili po Americi recently mogli nešto i naučiti od poznatog Demokrata:
“The tax on capital gains directly affects investment decisions, the mobility and flow of risk capital … the ease or difficulty experienced by new ventures in obtaining capital, and thereby the strength and potential for growth in the economy.”
John F. Kennedy
Cronomy.org 