U čestim raspravama (Otvoreno, Kontakt) o gospodarskim programima i porezima SDPa, HNSa i HDZa, pogotovo odmah nakon što su programi izašli u javnost, pričalo se i o potrebi sankcioniranja spekulantnog kapitala (ili špekulantnog, kako vam drago) i ponašanja u Hrvatskoj. Spominjao se porez na kapitalnu dobit i nakon što je to podiglo buru u javnosti Jurčić je počeo pojašnjavati (iako još nejasno) kako bi to bio i jedna od načina da se sankcionira kratkoročno spekuliranje. Čačić se isto složio sa njime, da spekulacije treba obeshrabriti.
Teški Sindrom gospodarstva
Nisam napisao novi post već tjedan dana, ali nije da nisam ništa radio. Kako vidite dodao sam jednu novu stranicu, a u pripremi je još jedna, nadam se zanimljivija. Sada, htio bih se osvrnuti na komentar i govor Predsjednika Mesića, odmah nakon akcije Maestro. To je onaj poznati govor nakon kojeg je komentirao na akciju Maestro da smo pronašli hardware korupcije i da ćemo ga slomiti, a sada treba pronaći i software. Zanimljiva usporedba, tipična za britkog Mesića. No još jednu rečenicu je izrekao koja se baš i nije “promovirala” po medijima a puno je indikatvinija za društveni pogled na privatizaciju i tranziciju 1990tih….sindrom koji veći dio javnosti vuće za sobom i enormni je uteg Hrvatskom gospodarstvu.
“Ne dirajte mi tečaj….”
Ako ste pratili malo najave događaja sljedeći tjedan, a prvenstveno mislim na nešto ekonomske prirode, mogli ste primjetiti kako će se u Utorak (sutra) 19.6. u hotelu Westin, ZG održati “vrući” forum “Otvorena Pitanja Uvođenja Eura” u organizaciji nove udruge lijeve orijentacije HR+. (Ne znam da li će biti baš toliko vruće, Westin ipak ima klimu.) Znam, nisam baš smješan. Tema koju će povesti guverner Rohatinski i pitanja su orijentirana prema tečajnoj politici do ulaska u EU, a neki to manje-više ispravno smatraju “najeksplozivnijom” ekonomskom temom u posljednjih par tjedana. Najekspolzivnija kaže Šajatović jer kao i većina javnosti smatra da je kuna prejaka i krivac za slab izvoz i nisku proizvodnju. Dakle glavni krivac.
Spasenje po Škegru – Dobrota Privatizacije
Konferencija u Zg Školi ekonomije i menađmenta još traje ali je pri zaključku. Htio sam samo ukazati na prezentaciju Borislava Škegre “Kako je Privatizacija spasila Hrvatsku.” To je izgleda za naše medije bio najzanimljivija prezentacija, a još nisu svi ni obavili “reportažu” sa konferencije liberalnih ekonomista. Jedino je jedan gospodarsko-poslovni medij objavio kraću vijest da je bivši ministar financija ustvrdio kako je “privatizacija omogućila gospodarski uzlet koji se manjim dijelom osjetio već u devedesetim godinama, a većinom posljednjim godinama.” Rekao je da su za lošu sliku privatizacije djelomično krivi mediji a i oporba tadašnjem HDZu. Što je više zanimljvo jest da je priznao kako je bilo nezakonitih postupaka, ali “ni više ni manje nego u ostalim sferama poslvanja sa državom.”
Sve je to istina i točno manje više. Nezakonitosti koje su postojale jesu problem, ali manje bitan uzrok kasnijih problema i negativnih posljedica privatizacije.
Problemi sa Hrvatskom privatizacijom i razlozi zašto je javnost “bolesna” od toga su većinom u načinu kako je privatizacija provedena što se tiče ekonomske logike i nedostatak institucija koje su trebale nadgledati dobrobit privatizacije. Tu je kao HFP trebao biti “in charge.” Državna imovina i poduzeća su prodavana gotovo pa bilo kome tko je imao spreman novac i koliko-toliko se držao nekih pravila. Ti vlasnici su uglavnom ne plaćali plaće, dnevnice, ili druge troškove. Ljudi su radili bez plaće, nešto što je apsolutno nečuveno u funkcionirajućoj tržišnoj ekonomiji i, puno bitinije, državi sa pravosuđem. Nisu investirali u samo poduzeće već ga sistematizirano cjedili “dok je sok iz limuna kapao.”
Privatizacija je u nečelu dobar čin i nužno potrebna jednoj propaloj socijalističkoj ekonomiji. Kriva pretpostavka koju su napravili naši “vođe” u 1990. je da će državna poduzeća, kad jednom budu privatizirana i uskoće u tržišnu utakmicu biti puno bolji stvaraoci vrijednosti, poslova, nosioci razvoja itd. To je tako moguće jedino u klimi sa funkcionirajućim institucijama pravosuđa, koje određuju pravila igre i opale po ruci svakog divljeg i nezakonitog aktera. To jednostavno kod nas nije bio slučaj. Malo tko je prije “nadrljao” zbog primjerice neplaćanja plaća, a i danas je to slučaj negdje (sjetite se Tvornica Konca). Za vakum i divlji oblik kapitalizma u kojem su operirala privatizirana poduzeća je kriva ona institucija koja je to omogućila, ona koja nije stvorila pravila igre, ona koja nije reformirala i ojačala pravosuđe i potom ona koja nije mogla i znala sprovoditi zakone …. Država.
Hvala “korupcija” i poreznici!
Znam, trebao sam i prije napisati nešto događaju sa HFP i crackdown-om nad kako kaže Predsjednik Mesić haedwareom korupcije. No, zauzet sam malo, pripremam neke dodatke blogu i jedan veći post za sutra. Uostalom, više volim pregledati malo vijesti i događaje pa onda komentirati. Sada samo ukratko. Gledam i čitam malo komentare oporbenih stranaka, Linić i Pusić, na akciju Maestro i efektivno ukidanje Hr. Fonda za Privatizaciju i naravno svi one vide odgovornost ove Vlade, nikako prošlih za koje vrijeme je HFP postojao i mala je vjerojatnost da korupcije i malverzacije nije bilo onda. No dobro, izborna je godina pa se ubiru poeni, neka. A koliko bi dobili na može biti iznenadnim izborima je druga priča.
Politička osovina Zagreb – Mostar na štetu Hrvatske
Ovakav naslov smo mogli očekivati u drugoj polovici 1990tih a izgleda da je još aktualan jer se temeljni problem nikada nije riješio. Iako je zanimljiva ali i osjetljiva tema, nemam se namjeru baviti Domovinskim ratom i tim razdobljem, jer upravo je to gdje HDZ politički cvijeta. Za razliku od HDZa i Sanadera koji još djelomično ali snažno žive i misle u terminima nacionalne političke prošlosti, za Hrvatsku je bitna građanska, ekonomska sadašnjost i budućnosti. Prva je plodno tlo za politički nabijena, osjećajna i ideološka, usudio bih se reći prepucavanja, čak ne diskusije. Kad ti malo koja, ako i jedna, brojka iz ekonomije ide u prilog, kad nema konkretnih uspijeha za podičiti se u tome, kad nemaš plan, kad pregovori sa EU “štekaju”, onda je najbolje vratiti se u prošlost stranke i Hrvatske. HDZe će uvijek imati taj “glorificirajući” status stranke koja se borila i osamostalila Hrvatsku. Zbog toga je imao dijasporu iza sebe, koja je uvijek imala u interesu nezavisnu Hrvatsku, a izbornim inžinjeringom je iskoristio i pretvorio to u konkretne “dizače ruku.”
“Poslovni Raj Europe”
U zadnjem postu sam komentirao da draga nam Makedonija reklamira u Wall Street Journal sa svojim zanimljivim i privlačnim ponudama, poreznim i infrastrukturalnim poticajima kao i malo marketinške pompe (vidi naslov). Rekao sam da kad pronađem oglas ću ga skenirati i staviti ovdje, i eto baš se pogodilo da sam ga nabavio u jučerašnjem WSJ.
“Glupo” shvaćanje Liberalizma – Hrvatska na Raskrižju
Martina Dalić je nedavno ponovo bila u vijestima, i to ne na pozitivan način. Prije sam još i imao nekog stručnijeg respekta za nju, činila se mladom, obrazovanijom od većine političara i energičnom u vezi gospodarskog programa i strategije razvoja. Kao državna tajnica za fondove EU i puno bitnije, ureda za Strategiju Razvoja, imala je šansu sve ove godine akcentirati temeljne probleme nekonkurentnosti i slabosti Hrvatskog gospodarstva, predložiti riješenja i time poentirati. Osim inicijalno prvog dijela, prepoznavanje problema, Dalićka i HDZ nisu napravili više išta. A sada još kao da dodaje i sol na ranu hrvatskog gospodarstva. I to, ako je istina, na ili sramotan ili glup način za nekoga koji je zadužen za Strategiju Razvoja Hrvatske.
Kyoto 2 – mini Hladni Rat ili zašto Mars i Jupiter ne potpišu Kyoto
Dobro, možda sam “malo” pretjerao sa naslovom, ali ima sve to svoj razlog. Ne, ovo nije onaj obećani drugi dio o Kyotu. Djelomično jest, ali ne. Nikako da nađem window vremena za to. Zapravo ne znam više ni šta sam točno obećao pisati o Kyoto ugovoru. No evo par zanimljivosti, vijesti i naravno osvrt na najfriškiji Bush-ov prijedlog, potpuni U-turn kako ga Financial Times naziva, iako to nije baš tako. Mislim da sam čak napisao više/prije od domaćih medija o tome.