Rekao sam da ću pisati o kamatama u sljedećem postu, ali ostaviti ću pisanje o kamatama za jedan drugi put (sljedeći tjedan). Za sada još malo o zanimljivim člancima. Ljetna žega je i puno ljudi je na godišnjem pa pretpostavljam da se većina javnosti ne bavi dubokoumnim temam o budućnosti. (Hmm? Da li je to stvarno istina za južne kulture Europe kao što David Landes opisuje?) Brige oko kamata i zajmova su isto na odmoru, bit će vremena za njih za koji tjedan.
Kao dodatak prošlom postu, Lider danas prenosi vijest o očekivanju poskupljenja hrane u Njemačkoj i Austriji. Još jedna potvrda da poskupljenja kod nas nisu izolirani slučaj i da postoje valjani razlozi za poskupljenje hrane vani i kod nas imaju utjecaja. Primarno su to povećana potražnja za kvalitetnom hranom od strane novih velikih tržišta (Istočna Azija) i sve veća količina biogoriva proizvedena od kukuruza. Povećanje cijena osnovnih žitarica dovodi do povećanja cijena stočne hrane i time mesa, mlijeka… Razlozi poskupljenja danas su i loši vremenski uvijeti koji su pogodili Istočnu Europu, Australiju itd. tj. sezonski faktori. Najsormašnije obitelji troše puno više na hranu od bogatijih. U Austriji najsiromašnija obitelj potroši 17.2% svojih prihoda na hranu. U Hrvatskoj ne znam koliko najsiromašnija obitelj potroši na hranu, ali utjecaj cijena hrane na čitav index potrošačkih cijena u Hrvatskoj je znatan, sa udjelom od 30% u košarici. (Update: Prosječno, Hrvatska obitelj izdvaja 39.5% budžeta za hranu.)
Da ostanem sa Liderom, ovaj put Šajatovićeve Ekonomalije me nisu oduševile, kao što njega nisu oduševili komentari čitatelja. (pogotovo anonimnih, jer “on” se ipak potpiše) Nije me oduševilo jer vrlo nearugumentirano iznosi tezu neke nadolazeće kreditne krize i kako “problem” svi potpuno ignoriraju. Ponajviše se to odnosi na političare, kaže Šajatović, jer oni “imaju najvažniju ulogu u promjeni percepcije.” Političari trebaju, izgleda, odašiljati loše vijesti javnosti (što naravno neće jer su izbori) i tražiti bolna odricanja. Nisam siguran na koga misli da se odrekne potrošnje, kućanstva ili državu? Da, neka se država počne odricati razno raznih previsokih i izrabljivačkih porezna i naknada i neka efikasnije ustroji svoju potrošnju (da Sanader djeli šakom i kapom je upravu) ali svakako država nema pravo od građana tražiti da se odreknu potrošnje na vlastitu korist, pogotovo kad ona sama nema namjeru to učiniti na svom kraju. To je jednostavno nedopustiva infiltracija države u privatne živote građana. Zar nam toga još nije dosta? Kad političari dovedu svoju jeli “unajmljenu” kuću u red, mogu tražiti da ja dovedem svoju. Ili, kad bi smanjili neutemeljnu količinu javnih službenika i radnika u neprofitablinim državnim poduzećima smanjili svoju potrošnju i odrekli se kupovanja socijalnog mira. Političari (pogotovo naši) nit znaju da dolaze loša ili dobra vremena niti imaju utjecaj na njih, pogotovo po pitanju globalnih kamatnih stopa.
Nadalje, na primjeru Mađarske je nezahvalno i nepotrebno učiti. Tj. trebalo bi naučiti da tako ne bude. Mađarska Vlada na čelu sa Premjerom Gyurcsany-em lagala je “ujutro, popodne i navečer” javnosti ne samo prije izbora već 2 godine unazad, oko stanja u ekonomiji. Sjećate se, zbog toga su bili oni veliki protesti u Rujnu prošle godine. Lagao je da nema potrebe za strogim mjerama štednje kako bi se zaustavio brzorastući deficit proračuna, a i “nehotice” je priznao da nisu ništa uradili zadnjih 4 godine na vlasti. Javnosti se predstavljao deficit proračuna od 4.7% BDPa tokom izborne kampanje, dok je u isto vrijeme mađarska centralna banka objavljivala brojku od 10%. Ne znam zašto javnost nije obraćala više pažnje na to. U kampanji su bile obećavane više mirovine, manji porezi i naravno ne diranje u socijalni sustav. Zvuči poznato? Sve to je skrivano od javnosti “pomoću izdašne količine novca koji postoji u svijetu i mnoštva trikova.” (Gyurcsany) Naravno, kad je istina izašla na vidjelo trebalo je krenuti sa podizanjem poreza, školarina na fakultete, otpuštanja službenika. Gyurcsany želi ostvariti deficit proračuna od 3.5% u sljedeće dvije godine. U centralnoj Europi, pod koju i mi spadamo, uvijek je bilo lakše podići poreze kako bi se Valde izvukle iz problema, nego srezati vlastitu potrošnju.
A to je i bit ovdje. Mađarska Vlada i političari su bili u problemu, imali su ogroman proračunski problem, ali ništa od toga nije bilo vidljivo u realnom djelu ekonomije. Nije bilo problema za obične Mađare. Oni su osjećali rast plaća, male kamate na kredite, BDP je rastao između 3-5%, dionice su išle na gore; Mađarska ekonomije se nije počela otapati. Obrazac po kojoj se Mađarska Vlada odlučila na reforme i smanjenje potrošnje nepotreban je Hrvatskoj. Današnja Mađarska Vlada lagal je javnost i prikrivala stvarno stanje proračuna kako ne bi morala poduzeti bolne korake i reforme i tako riskirati pobjedu na izborima 2006. Umjesto odlučnih reformi “mi nismo uradili ništa četiri godine” kaže premjer Gyurcsany, već “izbjegavali” istinu. Nakon što su pobjedili na izborima, došlo je do okreta od 180º. Mađarska nije bila u ekonomskoj ili financijskoj krizi ali je istina o stvarnom stanju proračuna izašla na vidjelo (dal namjerno ili slučajno ne zna se) i Mađari su morali krenuti u stezanje remena bez da su bili primorani na to krizom. Na sreću Hrvatski proračun je u zavidno dobrom položaju i naši političari ne trebaju lagati o njemu da bi pobjedili na izborima.
Na sreću za nas, HNB izvještava isti proračunski deficit kao i Vlada, a da je naš deficit samo izmišljena brojka a prava negdje oko 10% BDPa ne vjeruje nitko, ni strani ni domaći investitori ili agencije. Što bi stvarno trebali naučiti od Mađara je ne prihvaćati milozvučna obećanja u predizbornim kampanjama, koja su zapravo kad se samo malo mućne glavom nerelana, a svrha im je dobiti glasove.
Diljem svijeta, Vlade su uglavnom izbjegavale nepopularne ali isprave reforme kako ne bi izgubile na sljedećim izborima. Političari nisu bili voljni uvjeriti javnost da su bolnije reforme potrebne već su jahale na valu odličnih rezultata. No, kad je došlo do ekonomske krize, bile su primorane učiniti ispravnu stvar. Kriza je ih je na to primorala i nije bilo druge. U Mađarskoj, godinama su izmjenične Vlade povećavale javnu potrošnju i riječima Economista “ponašale se spektakularno neodgovorno.” Na sreću, Hrvatske Vlade (obje u zadnjih 8 godina) se ne ponašaju spektakularno neodgovorno. Mogle su napraviti više, biti odvažnije i progurati neke reforme, pogotovo sada kad je gospodarstvo u porastu već par godina. Lijene jesu. Sad je vrijeme (bilo) za odvažne reforme, za objasniti javnosti i pripremiti je na potrebne zdrave reforme u javnoj upravi, zdravstvenom i klinički mrtvim državnim poduzećima. Sad kad se proračun puni i bolje od očekivanog mogu se i morale su se već provesti bolne reforme. Manje bi bolile jer se udarci mogu ublažiti u dobrim vremenima. Kad nastupi kriza, teške mjere su neizbježne i bole više. Umjesto Šajatovićeva savjeta o praćenju Mađarskog obrasca i namjernog usporavanja ekonomskog booma od strane političara (što bi tek najvjerojatnije dovelo do krize), naši političari trebaju preuzeti Švedski obrazac – održi izbore, objasni glasačima što je problem, što treba učiniti i pobjedi na izborima. Ne treba stvarati umjetne krize ili “pucati” balone, već iskoristit doba vremena za ispravne poteze.
Priča o skupljoj vodi isto iz Lidera je vrlo zanimljiva. Izgleda da imamo relativno skupu flaširanu vodu usporedo sa jeftnom ali kvalitetnom vodom iz vodovda. Kvalitetna voda iz slavine (koju autor očito nije probao u Puli) “ponos je Hrvatske turističke ponude.” No, unatoč skupoći flaširane vode i nasuprot kvaliteti javne vode, 30% hrvatskih građana konzumira vodu iz boce. Da li domaćini znaju nešto što stranci ne? Vrlo vjerojatno. Da li se domaći potrošaći ponašaju racionalno kad kupuju skuplju vodu u boci koja je iste ili manje kvalitete nego kvalitetna voda “iz špine”? Teško je reći da se 30% stanovništva ponaša neracionalno, a opet, kupuju relativno skuplju vodu nejasne kvalitete……zanimljiv conundrum.
Cronomy.org 