Opet Kakademici

autora/ice cronomy

Na novom blogu tabula rasa, Tanja Rudež postavlja pitanje, “Da li nam treba ovakav HAZU?”, bazirano na njenom prisustvovanju predavanju akademika Silobrčića koji navodno često kritizira HAZU. Kažem navodno jer znam jako malo što to točno HAZU radi, tj. čemu služi. [sic] Prihvatiti ću da je to posljedica moje neukosti ili primitivnosti pošto nisam akademik, no razmislite o najvažnijoj poanti u postu.

HAZU se međutim u posljednjih desetak godina nije oglasio ni o jednom važnom problemu tranzicijske Hrvatske, ni o tome kakav bi trebao biti položaj naše zemlje u globaliziranom svijetu. Ako se izuzme Deklaracija o znanju, Akademija nije javnosti priopćila ni što misli o nekim vrućim znanstvenim pitanjima današnjice, poput klimatskih promjena, nanotehnologije, kloniranja, “dizajnirane” djece… Čini se da naše akademike ne brine ni kako se odvija Bolonjski proces, niti činjenica da je Hrvatska zemlja s najvećom stopom odljeva mozgova u Europi.

Nije sasvim točno da se u akademiji nisu oglasili o nijednoj aktualnoj temi u Hrvatskoj [sic]. Ja sam upravo za svoj prvi post odabrao onda aktualni, reaktivni, istup Hazu-a. U Travnju prošle godine Hazu-ov ekonomski odjel se oglasio sa prijedlog reforme javnih financija koji je pod time podrazumjevao podizanje poreznih stopa i uvođenje novih poreza. O reformi javnih ustanova (pod koje spada i Hazu), zdravstvenog, mirovinskog sistema, subvencija i decentralizacije, nije bilo riječi. Potencijalna riješenja tu nisu bila predočena, kao ni opširniji radovi koji bi argumentirali ove prijedloge. Sve bi se valjda trebalo riješiti dodatnim poreznim prihodima iz svega što još nije oporezovano (što zapravo znači hranjenje naših produktivnoh političara). Poreza na pse je tu pogotovo ubo u oko, jer i psi koriste javne površine pa vlasnici trebaju plaćati održavanje površina. Jer sada njihovo održavanje i unaprijeđivanje plaća Duh Sveti. (Uz isprike katolicima.)

Onda sam napisao da je cilj ovakvih skupova čisto političke prirode, bez puno ekonomske sensibilnosti, gdje se pokušava Hrvatske građane ugurati u skupinu zemalja sa visokim porezima, regulativom i velikom državnim rukom u ekonomskim aktivnostima. Valjda državna institucija, koja ima zakonski monopol na visinu znanstvenih i umjetničkih ustanova u Hrvatskoj, zna najbolje. Pošto je bila izborna godina, HAZU je mislio kroz mješanje u politički proces predložiti nekoj od stranaka moguću reformu poreznog sustava. Na sreću, niti jedna se nije ulovila niti jednog prijedloga. Možda je SDP predložio svoj PKD na osnovu ovog HAZU-ovog istupa, ali sumnjam. HDZ je pak čvrsto stao na stranu ne uvođenja novih poreza.

Zašto se sada HAZU ne javi sa prijedlozima oko obuzdavanja inflacije, negativnih utjecaja na životni standard, usporavanja ekonomskog rasta i ostalih ekonomski problema? Zašto se sada ne predlože porez na nasljedstvo, nove trošarine, porez na sve oblike zarade koje sada izmiču državi, porez na cucke i slično?

Kao neki komentatori na Rudežinom blogu i ja mislim da je ona blaga prema “kakademicima.” Od ovakve inertne institutcije uistinu nemamo ništa. Cost-benefit analiza bi pokazala da je Akademija uglavnom trošak za poreznike koji financiraju njen rad i plaće. Ukupne pozitivne eksternalije koje proizlaze iz istraživačkog i edukativnog rada Hazu-a su, po mom mišljenju, manje od troška. Da i ne idemo u deadweight loss koji akademici stvaraju. (Pod deadweight ne mislim na pretilost. 😉 ) Ako u zadnjih par godina Hazu nije pridonio Hrvatskom društvu znanja, riješavanju problema, čemu onda imati tu instituciju? Ako ju je vrijeme pregazilo sama si je kriva. Neka se ukine ili temeljno reformira. Resurse koje sada iskorištava bolje bi bili iskorišteni u drugim istraživačkim i produktivnim ustanovama poput Ruđera ili pak za financiranje mladih znanstvenika i novaka. Hazu sa prosječnom godinom akademika od 73 nije u poziciji financiranja mladih znanstvenika, niti oni očekuju nešto od nje.

Šira poanta je da se nitko, pa ni HAZU ne javlja za glas i iznosi svoje prijedloge većinom zbog interesa ili dobrobiti drugih. Vlastiti interes je uglavnom posrijedi. I ne treba očekivati od HAZU-a nešto drugačije ili tražiti od njih “da to ne bude tako.” Ono na što građani imaju pravo je da odluke o riješenjima nekih društvenih problema ne donose neizabrana i nitkome odgovorna tijela na potpuno arbitralan način. Pravo na takve odluke imaju građani i porezni obveznici, sa svojim principima. To se pogotovo odnosi na razne socijalno-ekonomske prijedloge, poput uvođenja, rezanja ili povećanja poreznih stopa ili šre teme jednakosti u društvu. Takve odluke potpuno počivaju na građanima i društvu kroz politički sistem i interakciju. Druga stvar je što naš politički proces nije dovoljno efikasan da iznese sve probleme i želje društva i izabere kvalitetne predstavnike da ih riješe. No, HAZU ne bi trebao biti iznad društvenog demokratskog odlučivanja i to nije njezina funkcija. Ideja da bi “neki tamo” intelektualci trebali određivati po vlastitom nahođenju kako bi društvo trebalo izgledati i funkcionirati je kriva. Funkcija HAZUa bi trebala biti informiranje javnosti o raznim prijedlozima i problemima, troškovima i benefitima političkih poteza, odgovarati na pitanja izabrane vlasti – ništa više, ništa manje. Nažalost, sudeći po gornjem citatu, HAZU je u tome potpuno zakazao. Možda je vrijeme za malo kreativne destrukcije.

Oglasi

3 komentara to “Opet Kakademici”

  1. Puste sanje, moj Bepo, puste sanje …

    Al’ dobra je ova fora s “kakademicima” ;-). Bar da se čovik nasmije.

  2. Ranko Marinković ih je zvao kakademici. Ja samo posuđujem.

  3. Da ukinemo HAZU nitko nebi ni primjetio da ga vise nema.

%d bloggers like this: