Misery Index je jednostavan sažetak ekonomskog stanja u zemlji. Index je zbroj stope nezaposlenosti i stope inflacije. Ako se bilo koji od ta dva pokazatelja (ili oba u isto vrijeme) povećaju “misery” (jad, bijeda na Hrvatskom) građana raste. Veća nezaposlenost i sve viša inflacija pogoršavaju ekonomsko i društveno stanje u zemlji. Index i termin je prvi pokrenuo Arthur Okun, ekonomski savjetnik predsjednika Johnsona u 60tima. Robert Barro, sa Harvarda, je kasnije proširio definiciju indexa i uključio više faktora koji pridonose povećanju/smanjenju indexa. Osim povećanja inflacije i nezaposlenosti, index će se pogoršati ako dugoročna kamatna stopa (dobar pokazatelj buduće inflacije) poraste i ako je ekonomski rast ispod dugogodišnjeg prosjeka.
Ja sam za sada napravio jednostavniju verziju indexa – zbroj nezaposlenosti i inflacije u proteklih 9 godina (gdje se vidi pad, tj. poboljšanje) te mjesečni index od 11. 2006. do danas. Na mjesečnoj razini vidi se znatno pogoršanje indexa u posljednjih 3 mjeseca, kao posljedica povećane stope inflacije. Usporedbe radi, američki misery index za Siječanj 2008. je 9.18, a najgori ikad od 21.98 je bio u Lipnju 1980.
Preko bloga prof. Mankiw i Economic Investigations, čitanje za jedno nedjeljno popodne, rad od nepunih 18 stranica Andrei Shleifera sa Harvarda – The Age of Milton Friedman. Shleifer diskutira svjetski ekonomski napredak u proteklih 25 godina i koliko je to posljedica prihvaćanja politike slobodnog tržišta, trgovine, odgovorne fiskalne politike i nižih poreza. Unatoč ekonomskom napredku postignutom diljem svjeta, ekonomisti se još uvijek ne slažu oko uzroka. Zbog toga, Shleifer britko recenzira dvije knjige – jedna koja prihvaća slobodno tržište i povezane politike, druga koja ga odbacuje. Čini mi se da su razlike u knjigama u smislu strategije i politike. Strategija slobodnog tržišta je ispravna, dok mnogo pitanja ostaje otvoreno oko pojedinih ekonomskih politika, tj. pojedinačnih taktika. Da ne odajem previše, samo jedan graf i ulomak iz rada. Svakako za pročitati jer ovo moje kratko pisanje daje nedovoljno priznanje radu.
Sigurno ste već vidjeli u medijima članke o najnovijem izvješću DZS o BDP po statističkim regijama. Ja neću pisati o tome jer možete čitati što nam izvješće govori u novinama. (Večernji, Jutarnji) Priopćenje DZS sa svim tablicama i objašnjenjima je ovdje. Vijest vezana uz DZS je da će najvjerojatnije prijeći pod direktnu nadležnost Vlade. Ja sam napravio par grafova na osnovu tih tablica koji pokazuju kako stanje po regijama i županijama izgleda. Podaci su za razdoblje 2001. – 2005.
Prije nego se pozabavimo novim proračunom i zaduživanjem koje slijedi, mislio sam napisati neka razmišljanja u vezi SDPovog prijedloga za poboljšanje standarda. Već se komentiralo o njemu na pollitici i SDPovci Marija Lugarić i Hrvoje su pročešljali kroz njega, svatko na svoj način. HSU je u promjenama davanja za mirovine odmah vidio ugrožavanje visine mirovina. Riješenje SDPa traži nominalno povećanje neoporezivog djela plaće za 300 kuna u promjene doprinosa, nije jasno koliko dugo bi to povećanje standarda trajalo, te program skriva uvođenje poreza na kapitalnu dobit kako bi se nadoknadili prihodi. Ja sam na pollitici komentirao u kratko, no nešto mi je promaklo spomenuti. U prijedlogu SDP se ne govori pretjerano utjecaj ovakvih mjera na lokalne proračune i time na regionalni razvoj. U predizbornoj kampanji SDP je stavljao veliku važnost upravo na ravnomjerniji razvoj regija i rekrutirao stručnjaka specijaliziranog u tom polju, dr. Branka Grčića.
Tu i tamo i ja imam neko političko mišljenje. U ovom slučaju, pošto sam Puljanin, naslov kaže što mislim o počiniteljima. Zar Albance u Istri treba biti strah ovakvih stvari i prijetnji? Pošto se vjerojatno radi o bezobraznom ali profesionalnom terorističkom činu, (“obračun sa političkim motivima” bi bilo politički korektno) zašto neke medijske kuće reportiraju o ovome pod “crnom kronikom”?
Ali prigovor i Hrvatskim vlastima. Mislio sam da nismo više u komunizmu. Zašto država ima ovakve ovlasti zadiranja u osobne slobode? Tko i što je povrijeđeno vješanjem zastava? Žalosno!
Uskoro bi pred Vladu trebao biti predstavljen prijedlog proračuna za 2008. Večernji kaže:
Porezi i doprinosi neće se mijenjati iako je bilo i takvih ideja. Prošlu su godinu obilježili visoki privatizacijski prihodi i dobra naplata poreza, no ove će godine prihodi od prodaje državne imovine sigurno biti manji. Zato analitičari s velikim interesom čekaju da se vidi hoće li država biti štedljivija nego dosad na subvencijama i kako će se postaviti prema nagomilanim dugovima u zdravstvu.
Zar nismo baš o tome govorili na pollitici nedavno u vezi SDPovog prijedloga? Uglavnom, evo mojih želja u vezi proračuna – nažalost pustih i neostvarivih za sada. “Permanent reform and reduction” su riječi dana. Sve ostale riječi, osim recesije, tiču se Hrvatske.
Nisam ukazao ili komentirao odličan članak dr. Ante Čičin Šajina u Jutarnjem prije dva tjedna. Ne želim da se to ponovo dogodi, pa ću sada makar prenjeti intervju u današnjem Magazinu Jutarnjeg Lista sa zamjenikom guvernera HNBa dr. Borisom Vujčićem. Dobro je da kad je govor o inflaciji i kamatama da se razgovara sa ljudima iz HNBa, uostalom to sam i tražio od medija prije koji tjedan.
U intervju – vrlo informativni i otvoreni odgovori na pitanja koja mnoge u javnosti sigurno zanimaju nakon ovotjednih razgovora između Vlade u HNBa, te neminovno oblikovanje očekivanja oko buduće inflacije. You got to love them central bankers! Jedina zamjerka, ovako na brzinu, je odgovor oko cijena energenata koje “treba kontrolirati u kratkom roku.” Iako nigdje ne stoji da to znači direktno određivanje cijena od strane države, teško je zamisliti naše “Vladajuće” da ne posegnu za tim politikama ukoliko zagusti, pogotovo kad je popularnost zamrzavanja cijena u porastu diljem svijeta. Naravno, uvijek sa lošim, lošim posljedicama. Smanjenje trošarina ili poreza na energente je sve manje vjerojatna mogućnost ako ekonomija uspori i porezni prihodi padnu. Da li će političari pustiti cijene slobodnim nakon kraćeg vremena kontrole? Što je uopće kratkoročno u njihovima glavama? Što je sa posljedicama i sanacijom gubitaka u energetskim kompanijama? Da li će to ići na leđa poreznih obveznika? Cijene nafte i plina su van kontrole i utjecaja Vlade i HNBa i tako ih treba tretirati, pogotovo kad sa svojom volatilnošću stvaraju veliku “buku” u ukupnoj promjeni cijena. Pokuša utjecanja na te cijene je lovljenje vjetra, a političarima služi za mazanje očiju javnosti da “rade nešto korisno.”
Svakako pročitajte intervju, tim više jer vam je servirano pod nos. (Bold je moj)
Razlog za pad u pisanju je da me ulovila neka gripica sa svim “groovy” simptomima. Trebao bi biti od volje za pisanje uskoro. Do onda evo jedan esej Mate Babića uz moj kraći komentar.
O pozivu Bill Gatesa za stvaranjem kreativnog kapitalizma koji će, kroz drugačije poslovne modele, biti orijentiran prema potrebama siromašnih ste već čitali ili makar čuli. Ja sam izdvojio ovaj video u kojem je WSJ razgovarao sa njime malo prije Davosa. Ideja Gatesa je potaknuti kompanije da proizvode, servisiraju i misle o najsiromšnijim na svijetu, ne koncentrirajući se samo na tržišne mogućnosti i profit. “Takav sistem bi imao dvostruku misiju: ostvarenje profita i unaprijeđenje života onima koji ne uživaju pune pogodnosti tržišnih snaga” kaže Bill Gates. Uz video, prenio sam i odgovor Bill Easterlya, ekonomista sa NYU i autora dviju odličnih knjiga – The White Man’s Burden (2006) i The Elusive Quest for Growth (2001). Gates je rekao da posjeduje The White Man’s Burden, ali da je mrzi – ništa novoga od filantropista koji je suočena sa kritikom. Na Davosu 2007. Gates je oštro i glasno reagirao na Easterly-ovo objašnjenje kako sva pomoć Africi nije podigla ekonomski rast u posljednjih 50 godina. Očekivano, za Gatesa filantropista su važnija druga mjerila standarda od “samog” ekonomskog rasta, naravno ona koja pokazuju na uspijehe filantropije – veća pismenost ili korištenje cjepiva primjerice. Ali, Gates je rekao da je na njegovo razmišljanje utjecala i knjigaGood Capitalism, Bad Capitalismand the Economics of Growth and Prosperity (o kojoj sam ja već pisao). Gates je vjerojatno iz nje dobio ideju o “kreativnom kapitalizmu” kao petoj vrsti uz 4 već postojeće vrste kapitalizma opisane u toj knjizi. No, izgleda da je preskočio 2 poglavlje koje govori o apsolutnoj vitalnosti ekonomskog rasta za povećanje životnog standarda. Da ne dužim…..
Kao što je bilo očekivano ECB i Trichet, zabrinuti oko neugodne stope inflacije u € zoni, su zadržali istu kamatnu stopu od 4%. Godišnja stopa inflacije u euro zoni od 3.2% u siječnju je rekord u posljednih 14 godina i daleko iznad poželjnih 2% i manje, te je tako njeno smanjenje još uvijek glavnih cilj ECBa. Posljednja koja je objavila stopu inflacije u euro zoni je bila Italija, sa 3.1% godišnjom stopom u Siječnju, uglavnom kao posljedica skuplje hrane i poskupljenja komunalnih usluga.
Cronomy.org 