Ekonomija i Hrvatska
BANKA – Komentari Why Nations Fail VoxEU … Europe’s leading economists Greg MankiwKao i svake godine prije proljetnog sastanka MMFa i Svjetske Banke, unaprijed se objavljuje analitički dio glavnog dokumenta za sastanak – World Economic Outlook. Ostatak sa prognozama biti će objavljen sljedeći tjedan.
Kad je već o IMF-u riječ zgodno je pogledati Zdunićev komentar na Liderpress stranici. Zdunić piše kriptično i samo upućeni mogu tek naslutiti što on želi reći. Ono što se meni čini najvažnije je kritika struke, o kojoj sam i sam ovdje koliko puta govorio. ne raspravlja se ni o čemu, a ja mislim da se ne raspravlja jer se zapravo i ne zna što bi se reklo.
Drugo važno upozorenje iz Zdunićevog teksta je upadanje u zamku prilagođavanja recesiji umjesto pokušaja da ju se prevlada. Ja nisam siguran je li to moguće sredstvima koje zdunić predlaže, ali mi se dijagnoza čini očitom.
Tko dovoljno dugo prati hrvatsku ekonomsku scenu mogao bi se sjetiti da Rohatinski zapravo lavira izmedju Zdunićevih stavova i onih koje Zdunić kritizira.
Na primjer, 2000 godine, ili na početku 2001, Rohatinski tvrdi da je monetarna politika svladala recesiju.
Neposredno prije toga zauzima se za uvodjenje eura, a poslije od toga odustaje, jer bi to onemogućilo aktivnu ulogu monetarne politike.
Sad se pak, a na to Zdunić u biti upozorava, ponaša kao da je euro uveden ali se euro pod vlašću Rohatinskog zove kuna.
OK, ni ja nisam ovdje puno jasniji nego Zdunić.
U svakom slučaju, siromaštvo rasprave ipak je posljedica, po meni, toga što se nema što reći.
Dobar!
Primjetio sam i ja Zdunićev komentar i već ga planiram komentirati jer, iako piše kriptično, to svakako stoji, razmišljanje je vrlo važno za razumijeti.
Mislim da prilično razumijem, tj, naslućujem što hoće reći i nije ništa novog za zemlje u razvoju – ako smo na istoj stranici naravno. Osim kritike struke (što je i samokritika onda valjda) mogao je i jednostavnije reći s kojim problemima i dilemama se suočavamo. On to naziva paradoksom, ja to tako ne vidim.
Ne znam čemu okolišanje i na koga je ciljan tekst, ali teško se oteti dojmu da se nešto više smjera i na nekoga cilja sa ovakvim kratkim i kriptičnim tekstom.
Da li Zdunić sam ne zna što sad-što dalje? Od koga to očekuje? Od političara? (To ne može biti ozbiljno i realno, iako je pozitivno točno.)
Da li baš Rohatinskog kritizira, na sličan način koji i ti spominješ? Mislim da je to opet neozbiljno. Rohatinski je između “rock and a hard place” i ne bih se složio da se sam stavio tu, a baš mi se čini da Zdunić cilja na nekakvu krivicu i malo upiranje prsta, van kritike cijele struke.
Ovo je ključni dio Zdunićevog teksta:
“Smatram da bez ‘ugriza u kiselu jabuku’ deprecijacije, deviznih klauzula i nacionalizacije (resuverenizacijom!) monetarnoga sustava nema smislenoga rezultata ni u kojoj raspravi, a ni smislene antirecesijske politike. Izdašnost naše fiskalne politike preslaba je da bude jedina poluga antirecesijske politike. Unatoč tome, monetarna pitanja nisu ni sadržajno uključena u rasprave antirecesijske komisije! ”
Kako bi on izveo renacionalizaciju, deprecijaciju i ugrizao u kuselu jabuku deviznih klauzula tko to zna, a još se manje zna s kojim posljedicama, iako njegova tvrdnja da je sad Hrvatska u zamci može biti točna i izgleda i uvjerljiva.
Dakle, ako je dijagnoza točna ne znači da Zdunić ima i pravu terapiju. Možda bi se bolesniku stanje i pogoršalo, ali možda i ne bi.
Tu je sad manje važno cilja li Zdunić na Rohatinskog kao osobu i funkciju ili ne. To što je Rohatinskom teško, to što je izmedju čekića i nakovnja, ne mijenja dijagnozu (naravno, ako je dijagnoza točna). Možda je Rohatinskom teško upravo zbog zamke u kojoj se svi nalaze.
Cronomy.org 