Poljska je, a da li će Hrvatska uzeti ili ostaviti?

autora/ice cronomy

Uzmi ili Ostavi za Hrvatsku?

Poljska je druga država nakon Meksika koja je kupila ‘krizno osiguranje’ u obliku MMFove Fleksibilne Kreditne Linije. FCL je novi kreditni programa namjenjen primarno zemljama u razvoju (tržištima u nastajanju) sa zdravim ekonomskim politikama i koje se već godinama snažno razvijaju. Razlika sa ovim programom je da, iako su kriteriji za odobriti FCL striktni, jednom kad MMF odobri kreditnu liniju država može, ali ne mora, vući iz nje bez da zadovolji oštre i specifične uvijete strukturnih reformi, kao što je slučaj bio prije.

Prime Minister Donald Tusk announced in Warsaw that the country was interested in a one-year precautionary arrangement under the IMF’s Flexible Credit Line (FCL) for $20.5 billion.

IMF Managing Director Dominique Strauss-Kahn welcomed Tusk’s announcement. “I am very pleased by this positive response from Poland to the invitation I extended to strongly performing economies to use this new instrument to bolster international confidence.

“Poland has a sustained record of sound economic policies,” he said. “Its economic fundamentals and policy framework are strong, and the Polish authorities have demonstrated a commitment to maintaining this solid record. I therefore intend to move ahead rapidly in seeking approval by the Fund’s Executive Board of Poland’s request for an FCL arrangement.”

Ideja programa je da kreditna linija služi kao obazriva mjera osiguranja koja bi pomogla preduhitriti i spriječiti krizu, pa tako MMF ne bi bio samo u službi spašavanja i gorke rezolucije nakon što kriza već potrese zemlju. Cilj je da ovim programom MMF i zemlja surađuju efikasnije i fleksibilnije kroz uklanjanje potrebe da se zadovolje razni reformski uvijeta i “ljage” obraćanja MMFu za pomoć. MMF polaže dosta nade u novi pristup, pa su se za pomoć i marketing obratili i prominentnim blogerima. Više o MMFovom novom pristupu i okviru pročitajte ovdje.

Starting May 1, structural performance criteria will be discontinued for all IMF loans, including for programs with low-income countries. Structural reforms will continue to be part of IMF-supported programs, but only when they are seen as critical to a country’s recovery. And the monitoring of these policies will be done in a way that reduces stigma, because countries will no longer need formal waivers if they fail to implement an agreed measure by a specific date.

The IMF is hoping that its new lending framework will overcome the lingering mistrust that has marred its relations with some countries, particularly after the Asian crisis in the 1990s, and that countries in need of help to overcome what has been billed as the worst economic crisis since the Great Depression will no longer hesitate to approach the IMF.

The Economist se pita koje druge zemlje bi mogle pristupiti programu i zatražiti osiguranje, baš s obzirom na “lošu krv” iz prošlosti oko postavljenih uvjeta. Sada su oni uklonjeni, no za vidjeti je koliko se povjerenja vratilo. Također, više vezano za Hrvatsku koja nema “lošu krv” sa MMFom, nije samo pitanje da li su se Hrvatske vlasti informirale o kreditnoj liniji tokom posljednjeg posjeta MMFovaca, već i da li su MMFovci predložio Hrvatskoj da se prijavi za kreditnu liniju. To bi značilo …

(a) da MMF smatra da Hrvatska zadovoljava stroge uvijete odobravanja programa, tj. da odobrava ekonomsku politiku domaće vlasti i

(b) da vjeruje da postoji dovoljna doza vjerojatnosti da će Hrvatskoj zatrebati pomoć izvana, pa je bolje potpisati i osigurati kreditnu liniju, pod puno boljim uvijetima. Baš kao Poljska. Zlu ne trebalo u nekom smislu.

Vlada možda nije zainteresirana, pa će (ili već je) reći ‘ne hvala.’ Naravno, ako joj zatreba pomoć nakon iznimno loše turističke sezone, pa se obrati MMFu tek onda, na jesen, ostaviti će dojam nekompetentne vlasti, a i više problema za sanirati će se pojaviti do onda.

Ako bi pak sada rekla “da” i krenula u osiguranje kreditne linije sa MMFom, za domaću vlast to bi značilo da nije uspijela zavladati vlastiti financijama. Da li je ili nije je naravno, još uvijek, pod upitnikom zbog dužine i dubine recesije, ali i zbog odugovlačenja i neprimpremljenosti Vlade. Šuker i ostali nadležni za ekonomiju u Vladi vole pričati kako je Vlada puno napravila u kontroli rashoda, kako je prihodovnu stranu učinila efikasnijom, te ovladala državnim financijama. Ali, to je sve bilo lako dok je ekonomija bila u uzletu i ministru Šukeru se proračun punio ko po loju. Sada je pravi test državne financije.

Naravno, ništa od MMFovog programa ne dolazi u obzir prije lokalnih izbora za kojih mjesec dana, kada će se ocjeniti ishod. U svakom slučaju, ima više scenarija, za sada, sa kojima Vlada gubi reputaciju i stvara veći problem za zemlju od onih gdje će izaći kao pobjednik. Ona sada, izgleda, potpuno računa da će se uspijeti ‘izvući’ manjim deficitiom koji će pokriti zaduživanjem vani i solidnom turističkom sezonom koja bi trebala napuniti proračun. Malo rezanja ovdje i ondje i obrisati će se znoj sa čela.

Teško je dati preporuku Vladi. Ovisi koliko tko ima povjerenja u Vladu i njenu računicu, a i ne ovisi sve o Vladi. Ja svakako ne želim izgledati kao da navijam za MMF, ali da i imam nekog povjerenja u Vladinu računicu, baš i nemam.

MMF je tu, spreman. Manja kreditna linija bi bila dobar osigurač za krivu računicu i procjenu. Štošta se još može lošega dogoditi u svijetu na što Vlada ne može utjecati ili ublažiti. Manja kreditna linija bi mogla puno značiti u tom slučaju, Vlada bi bila viđena u dobro svijetlu jer je pravovremeno kupila osiguranje, a koje napade javnosti i ostalih bi možda mogla izgladiti PRom, kad mu je Sanader već tako vičan. Jednostavno u ovoj klimi bolje je biti razborit, nego popularan. Ako se pak linija ne treba, jednostavno bi istekla.

Ipak, ono što nisam vidio u MMFovom “velikom skoku naprijed” je problem pristupanja MMFu za demokratske vlasti. Nekom diktatoru u Latinskoj Americi, koji si treba spasiti kožu, nije toliko bitno što će javnosti misliti o dolasku MMFovog novca. Ali, demokratskim vlastima u Istočnoj Europi to nije toliko svejedno. Vidjeli smo da su već neke vlasti i pale i bez redovnih izbora (primorane dati ostavku) u CEE i još će neke sigurno. Zemlje koje nemaju “zlu krv” ili u međunarodnoj zajednici neće imati ljagu na sebi zbog obraćanja MMFu, još uvijek imaju domaće birače koji bi mogli biti neimpresionirani traženju pomoći od MMFa. Kako će Poljska Vlada srediti, ublažiti? Da li su tamo birači zadovoljni sa €20 milijardi kreditne linije? Da li će mirnije spavati?

Samo, bojim se da je HDZ kratkovidan i slab u koljenima, pa će se iz inata oporbi i nezavisnim stručnjacima protiviti.

Oglasi

3 komentara to “Poljska je, a da li će Hrvatska uzeti ili ostaviti?”

  1. Pojam planiranja unaprijed ne postoji u rijecniku nasih politicara. 🙂 Jos nisu ni napravili nesto konkretno sa onih deset antirecesijskih mjera osim rebalansa a kamo li da planiraju unaprijed.

  2. Poljska nikad nije dala kvislinga 😉

    Zna li netko gdje mogu vidjeti cijene Credit Default Swapova za hrvatski državni dug?

    Navodno su donedavno rasle (rasla je cijena osiguranja od bankrota Republike Hrvatske), da bi nakon toga pale zbog ulaska u NATO. Svako malo ih neki članak referencira, ali ja nikako ne uspijevam pronaći nekakav ticker gdje bi se to moglo pratiti.

  3. Mislim da ticker za dnevno praćenje toga, besplatno nema. Treba ti Bloombergov terminal.

    U novom izvješću Financijska Stabilnost HNBa imaš grafove CDS za hrvatsku usporedno sa drugim zemljama, banke. Stranica 14 i 15.

%d bloggers like this: