Tyler Cowen na MR blogu prenosi reportažu BBCa o povećanju nataliteta u Gruziji i svojstvenom načinu kako su to postigli.
read more »
29. ožujka 2009
Kao naručeno o privatizaciji-nacionalizaciji banaka
Pošto dugujem komentar o privatizaciji/nacionaliziciji banka vezano za Škegrov nastup u Nu2, ne želim ovdje dužiti previše, samo ukazati na kratki članak u NYT ekonomskog kolumnista David Leonharda koji odlično sumira vrste i motive nacionalizacije banaka. Vrlo je lako nenamjerno pobrkati prave razloge i ciljeve nacionalizacije banaka te ono što se zbiva u jednoj zemlji iskoristiti za političke ciljeve u drugoj. To je ono što se dogodilo u Nu2 sa Škegrom i Stankovićem i oko čega je bilo najžustrije rasprave.
Izdvojeno:
There are really two different kinds of nationalization. The first draws on a belief that the government can run large enterprises more justly and efficiently than self-interested capitalists can. This is the nationalization of Lenin, Chávez and Mitterrand, and its record is pretty dismal. France’s economy staggered through the 1980s, as government-run banks backed political pet projects that didn’t work out.
The second version of nationalization is the one that today’s advocates point to. It is a temporary takeover born out of crisis. Sweden pursued this kind of strategy in the early 1990s to clean up its banking system. Even the United States has nationalized banks on occasion, including IndyMac Bank last year.
Podijeli - Share this
28. ožujka 2009
Iz susjedstva
Susjedi preko Dunava imaju zanimljiv site i članak/rezime o Hrvatskoj ekonomskoj situaciji. Zanimljivo je da se kod nas potpuno zanemaruje situacija u istočnom susjedstvu, kao da nam je samo EU slamka spasa, iako smo u svi u istoj, nezavidnoj situaciji i iako su nam to najbliži i važnij trgovinski partneri.
Zaista je čudan osećaj koji vam priža mogućnost promene imena analizirane zemlje nekom drugom zemljom iz regiona. Tako i u slučaju Hrvatske, možemo slobodno napisati, čitaj Srbija. Umesto jedne analize dobićemo dve, koje će tačno oslikati tekuće tendencije i probleme u ekonomiji obe zemlje, uz to i mere za njeno izlečenje, a da pri tom ne promenimo niti jedan znak interpunkcije. Isto važi i za BiH, Crnu Goru, Makedoniju. Svima nam je zajedničko da smo živeli na račun inostrane štednje, širili se preko gubera. Vreme je za povratak u prošlost i bolno suočavanje sa realnošću. Vreme je za početak nove, neke druge, tranzicije…
Vezano za naslov gornjeg članka, koliko su nam važna pitanja nacionalnog ponosa i busanje u prsa umjesto zdrave i korisne fiskalne politike pokazao je ministar Kalmeta danas. Po mnogo čemu smo mi više u starom regionalnom mentalitetu prošlosti, a manje u modernom naših zapadnih susjeda kojima toliko težimo.
Podijeli - Share this
26. ožujka 2009
Link na “rebalans”
Izvještaj o rebalansu – dokument of tri stranice – je dostupan na internetu. Ovaj put se nije čekalo tjedan dana za objavljivanje raznih pdf i ostalih sadržaja (novog) proračuna. Vlada sada očekuje smanjenje realnog BDPa za ovu godinu od -2% (iako je realnija, 4% miskalkulacija u projekciji od prvotnog rasta 2% na pad od -2% me podsjeća na miskalkulacije oko procjene troška rata u Iraku, gdje je početnih $200 milijardi smatrano “pretjerano” visokim) uz inflaciju od 2,6% – što daje nominalni rast BDPa od 0,6%. Vlada tako projicira ukupne prihode proračuna na istoj raznini kao i prošle godine, tj. postpuno su izbrisana prvotna očekivanja rasta prihoda od 8 mil. KN. Rashodni su smanjeni za 5.4 mil KN i tako ostajemo sa većim, ali realnijim državnim deficitim od 1.4% BDPa za 2009. Ja mislim da su u Vladi i dalje preoptimistični i da su “iza krivulje”. Slobodno su mogli planirati sa većim realnim padom BDPa i većim padom u prihodima, što vjerojatno i čine samo ne javno – i.e. netransparentno. Zbog ekonomskog i kreditnog rizika, postoji silazni rizik Vladine projekcije proračunske bilance za 2009.
Svjetska banka je vjerojatno prva reagirala na rebalans ui upozorava da još nismo
“Rebalans proračuna je dobrodošao razvoj događaja obzirom da je udar globalne ekonomske krize puno jači nego što su to hrvatske vlasti zamišljale kad je prihvaćen izvorni prijedlog proračuna.”
Svjetska banka također je poručila kako je smanjenje BDP-a za dva posto u 2009. “realističnija prognoza” od one s kraja 2008.
“Ipak, mnoge nesigurnosti ostaju značajne. Puno će ovisiti o predstojećoj turističkoj sezoni i razvoju događaja na međunarodnim tržištima kapitala u narednim tjednima.” – zaključuje Svjetska
Podijeli - Share this
25. ožujka 2009
Plan R
Kao što sam već rekao, dijelim sa mrakom osjećaj zamora i kako se čini pretakanja iz šupljeg u prazno u vezi dnevno političkih događaja. Ali, tako je to u našoj povuci-potegni ekonomskoj/fiskalnoj politici. Ja se stoga i ne zamaram dnevnim političkim “obrtom”. Ipak, ne mislim da je nezanimljivo ili uzaludno diskutirati i gurati neka razmiškljanja i neke teze. Dapače, ovo su prime-time vremena za neka svježa razmišljanja, neke nove strateške pristupe određenim problemima i rasčišćavanju nekih pitanja jednom i zauvijek. To je svakako za očekivati od strateških političkih protivnika, kojima je prije par godina, kad je vlasti gotovo pa teklo med i mlijeko, bilo daleko teže krenuti u neke napade i promjene sa sadržajem i smislom, nego danas. Ne treba posustati.
read more »
Podijeli - Share this
23. ožujka 2009
Divne vijesti (?)
Jutarnji prenosi da je ulazak Hrvatske u novi aranžman sa MMFom vrlo moguć ovo ljeto. Ovo je vjerojatno prvi pucanj pogotovo, s obzirom da ovaj put visokopozicionirani izvor argumentira da će se novac povlačiti iz stand-by aranžmana, što je ozbiljnija politika od samog MMFovog “good houskeeping” pečata.
Drugačiji ishod visi o tankim nitima – vrijeme za plasiranje obveznica na vanjska tržišta nije najbolje. Da smo u fisklanoj poziciji izdržati još koji mjesec dok se stanje na tržištima ne poboljša, vjerojatno bi uz daleko manje poteškoće i manje nepoželjnih politika prodali strane obveznice. Za očekivati je sada da će turistička sezona, kao i druge kompotente potražnje ove godine, podbaciti. (iako ne bi trebali biti iznenađeni na ljeto ako se iz Vlade jave da nisu očekivali toliki pad sezone.) Pitanje je jedino koliko bi nam ovo pomoglo? MMF neće riješavati probleme za nas, pogotovo ne one koji se već godinama vuku kao teret za fiskalnim stanjem u zemlji.
To će ovisiti ne samo o rezanju javne potrošnje, nego i o uspješnosti skorog plasmana euroobveznica te o prvim rezultatima turističke sezone. Bude li bilo problema s tim, sklapanje novog stand-by aranžmana s MMF-om prilično je izgledno, kaže naš sugovornik.
Da u Vladinim krugovima ne odbacuju mogućnost novog vezivanja uz MMF, potvrđuje i mišljenje da bi se ovaj put vjerojatno išlo u sklapanje takvog stand-by aranžmana temeljem kojega bi Hrvatska povukla određeni novac. Dosadašnje stand-by aranžmane Zagreb je uglavnom sklapao kao mjeru opreza pa dodijeljena sredstva nije niti povlačio.
– Sada ne bi imalo smisla ići u sklapanje stand-by aranžmana bez povlačenja sredstava jer je novac skup i nema ga na tržištu – objasnio je naš izvor. Prema njegovu mišljenju, novi bi se aranžman mogao sklopiti najranije početkom ljeta.
Podijeli - Share this
21. ožujka 2009
Odgovor
Odužio mi se komentar na diskusiju u prijašnjem postu, pa sam ga odlučio staviti ovdje kao kratki post. Nastavite diskusiju ovdje, ja ću se pozabaviti drugim postom.
read more »
Podijeli - Share this
14. ožujka 2009
Voda dolazi do ušiju
To je naslov novog poglavlja u ovogodišnjoj proračunskoj drami. Napokon se izgleda i Vlada suočava sa svojim dosadašnjim “iluzijama” o proračunskim prihodima i deficitima za ovu godinu. Prva veća peripetija u toj drami se dogodila jučer na sastanku Ekonomskog Vijeća.
read more »
Podijeli - Share this
13. ožujka 2009
Prenesen komentar
Na brzinu preneseno. Kratko sam komentirao na pollitika.com jedan post u vezi Keynesa.
Iako je cijeli post zanimljiv, previše je paušalnosti. Već u drugom paragrafu potpuno se pogrešno predstavlja nekakav Keynes-Smith konflikt tako da Smithu pripisuješ nekakve ideje koje nemaju veza sa njim. Adam Smith nema nikakve veze sa slobodnim tržištem, o tome nije pisao. Ljudi, među kojima i naši ekonomisti za ideološke potrebe, često uspoređuju nevidljivu ruku i slobodno tržište iako to nema veze jedno sa drugim niti je Smith tako razmišljao. Smith nema nikakve veze sa punom zaposlenošću ili nekakvom analizom agregatne potražnje – općenito ideja makroekonomije zaposlenosti Keynesa ili nekog modernog ekonomista je bila nepoznata Smithu. Adam Smith isto nema nikakve veze sa “laissez faire”. Za njega to nije bilo relevantno i nije se držao te politike, tako da stavljanje “čuvene Smithove” ispred je pogrešno. Nema veze sa njim. Cijeli taj dio je brkanje naranča i banana.
Pošto je FDR umro 1945. uzeti ću kao “mali” tipo da je *on* osnovao Council of Econ. Advisers 1946. (CEA je osnovan ’46.)
Usporedno sa trabunjanjem oko Smitha, dijelovi oko Keynesa su bolji i korektniji. Mnogi koji ne znaju zašto su Hayek i pogotovo Friedman dobili nobelove će možda pitati. Koji znaju neće jer znaju da nema veze sa pojednostavljenim, paušalnim ideologijama koje se često prezentiraju po medijima. Asocijacije na Chicago boys, USSR i neke druge zemlje su i više nego slobodno interpretiranje povijesti. Ali dobro. Ne, nije došlo do potpunog zaborava Keynesa. Keynesova ekonomija nikada nije izgubila na relevantnosti koliko je izgubila utjecaja koji se sada vraća zbog situacije u svijetu. A izgubila je utjecaja zbog njenog iskorištavanja za neke pseudo-socijalističke svrhe i maltretiranja preko onoga za što je namjenjena. Keynesova teorija ima i neke greške koje su se pokušale ispraviti. Mehanizmi kojima država može/mora utjecati na ekonomiju su namjenjeni njenoj stabilizaciji u posebnim slučajevima – poput u slučaju Velike Depresije i pogotovo kad je monetarna politika izgubila utjecaj na potražnju – kao što je to danas u nekim zemljama. Plan G onda stupa na scenu. Svako širenje opsega tih državnih/fiskalnih mehanizama na nekakav razvoj i državnu intervenciju i mješanje u ekonomsku aktivnost u svako doba je natezanje i donjeti će više štete nego koristi.
Podijeli - Share this
12. ožujka 2009
Ima ih koji razmišljaju što nakon recesije
Može li ovo biti primjer i za Hrvatsku? Novi Zeland kao mala zemlja nema utjecaja na svjetsku recesiju i potražnju. Ok, toliko već znamo. Ali to ne znači da samo čekaju skrštenih ruku da se globalna ekonomija *sama* oporavi kako bi i njihova ekonomija rasla. Sad je vrijeme za kreativnost i svježe poteze, za transformirati se i pozicionirati kako bi globalni oporavak dočekali konkurentiniji i produktivniji. To je ideja iz reformski poteza NZ-og Premjera John Key-a. Stabilizacijsku politiku koju provodi NZ Hrvatska ne može implementirati, ali možda se može ugledati na reformne/razvojne poteze koje NZ poduzima kako bi povećao komparativnu prednost i produktivnost i tako postao konkurentniji u globalnoj ekonomiji. Kratko rečeno: dok se mi koncentriramo na raspodijeli kolača, Novi Zeland gleda kako povećati kolač, ako ne danas, onda sutra. Mogu li naši vladajaći naučiti nešto o prioritetima iz te jednostavne ideje?
“We don’t tell New Zealanders we can stop the global recession, because we can’t,” says Prime Minister John Key, leaning forward in his armchair at his office in the Beehive, the executive wing of New Zealand’s parliament. “What we do tell them is we can use this time to transform the economy to make us stronger so that when the world starts growing again we can be running faster than other countries we compete with.”
That idea — growing a nation out of recession by improving productivity — puts Mr. Key and his conservative National Party at odds with Washington, Tokyo and Canberra. Those capitals are rolling out billions of dollars in stimulus packages — with taxpayers’ money — to try to prop up growth.
…..
“We have been on a slippery slope,” Mr. Key says, pointing to the country’s slide to the bottom half of the Organization for Economic Cooperation and Development’s per-capita GDP rankings. “So we need to lift those per-capita wages, and the only way to really do that is through productivity growth driving efficiency in the country.” He talks at length about how to attract and retain talented workers. What does he think about populist arguments about the end of capitalism? “Nonsense!”
…..
Much of Mr. Key’s reform agenda hinges on his belief that he has to prepare his country to compete in the global economy. “The world, whether we like it or not, will become more and more borderless,” he says. That means Wellington is planted firmly behind free trade. “The sooner Doha is completed,” Mr. Key says, referring to stalled global trade talks, “the better from our point of view.”
Cijeli, vrlo zanimljivi razgovor pročitajte ovdje.
Cronomy.org 