Prva reakcija na studentske prosvjede – Misli bez sadržaja

autora/ice cronomy

Nisam imao priliku pogledati Otvoreno o novim studentskim blokadama (još), tako da ovo što komentiram je bazirano samo na pročitanim medijskim izvještajima.

Nisam siguran kako uzeti ove najnovije studentske prosvjede. Na jednu ruku, teško ih je ozbiljno prihvatiti jer ne zadovoljavaju minimalne intelektualne standarde argumentiranja svojih općenitih stavova, a kamoli konkretnijih zahtjeva. Za razliku od novinara iz Večernjeg, koji je ovaj vikend održao intervju sa grupom ja baš smatram da zvuče “suho i parolaški” jer im nedostaju specifične ideje kako postići ono što žele. Sve se u biti svodi na agitaciju. Primjerice, osim uobičajenih – Znanje nije roba, Obrazovanje nije na prodaju:

“Studente uopće ne zanima tko bi njihove zahtjeve trebao ispuniti – zanima ih samo da ih ispune, i to odmah.”

“Obrazovanje se pretvara u uslužni sektor sa svrhom da proizvodi profit. No visoko bi obrazovanje moralo služiti zajedničkom dobru i stvarati vrijednost za cijelo društvo…”

“Nakon svega imaju obraza govoriti o nevidljivoj ruci tržišta koja bi trebala sve dovesti u red. Nemaju ni najmanje grižnje savjest.” (Nevidljiva ruka Adama Smitha nema veze sa [slobodnim] tržištem. Smith nije tako razmišljao ili tom simbolu davao toliko važnosti.)

“Sustav koji nam trenutno nameću je, ono, postupno naplaćivanje nečeg što bi Ministarstvo trebalo financirati.  … Država bi trebala ulagati u obrazovanje, a ne studenti sami u svoje obrazovanje.”

Ne znam koliko uopće ima smisla ova posljednja rečenica ili što je djevojka htjela reći. Moja iskustva i interakcije sa studentima i ljudima u sveučilišnim zajednicama nisu me navela da pomislim kako su oni zadrti pa da ne znaju da sami trebaju investirati u svoje obrazovanje. Ne znam kakva su iskustva te djevojke.

Uz sve to, kolega bloger na digresije.info je odlično primjetio vjerojatno najistaknutiji paradoksalni stav tih studenata (ali, bez ustručavanja, i hipokritični) da pošto znanje nije na prodaju, onda prilikom zapošljavanja ti studenti također ne bi trebali prodavati svoje znanje bilo koje od tih humanističkih znanosti za novac. Također, prilikom nekakvih slabašnih argumentacija, nebaratanje pojmovima kao što je “privatizacija školstva” “komercijalizacija obrazovanja” skače u oči kao vrlo neadekvatno s obzirom što ih smeta i što žele. Zapravo, više se radi o namjernom iskrivljavanju pojmova i ideja što ne bi bilo iznenađujuće pošto je cilj isprovocirati reakciju ne predložiti nešto suvislo i operativno. Nije potrebno da se izjednačava ‘plaćanje’ ili ‘privatizacija’ sa profitom u vezi sveučilišta. Ona mogu biti ne-profitne institucije visokog obrazovanja. Naplaćivanje školarna ih ne obavezuje i da stvaraju profit. Takvi argumenti služe za stvaranje lažnih tema i postizanje jeftinih, populističkih bodova.

Sve me to navelo da označim sve ove zahtjeve i izjave kao “misli bez sadržaja.” Uistinu nema se puno što reći o ovim argumenti u smislu načina i stila kojim su prezentirani. Nivo argumenata je vrlo primitivan i nezreo za studente. Nemam namjeru vrijeđati dotičnu studentsku populaciju jer smatram da su inteligentni i pametni, iako na potpuno krivoj stazi. (*Posebno* sam impresioniran činjenicom da znaju staviti naglasak kad pišu množinu.) Baš zbog toga žalosno je i neprihvatljivo da su argumenti tako nezreli. U biti, ovo je vrlo tipičan primjer groupe sa “specijalnim interesima” koja je vrlo jasna i glasna u onome što želi – besplatno obrazovanje na svim nivoima – ali je vrlo nejasna i zbunjena kako to želi ostvariti. Nema konkretnih prijedloga, nema promišljenih politika.

Čime to oni žele sjesti za stol i pokušati uvjeriti nadležne u promjenu dosadašnje politike financiranja visokoškolskog obrazovanja, ukidanja školarina, povećanja investicija u smještajni i obrazovni kapacitet i kvalitetu obrazovnog sadržaja? Nažalost, nitko drugi također ne nudi ništa konkretnije. Kako piše Jutarnji:

Nitko ne nudi konkretan model koji bi Hrvatska trebala primjeniti. Trebalo bi, kažu, tome pristupiti ozbiljno, provesti analize i istraživanja te ustanoviti što Hrvatskoj najbolje odgovara.

Zapravo, mislim da neartikuliranost njihovih argumenatâ ide protiv njih. Razina argumentacije je jeftina i spriječava dublji razgovor o njihovim zahtjevima “besplatno sve.” Primjerice, “Obrazovanje nije na Prodaju” ne znači da obrazovanje nema troška koje netko mora platiti. Da, studenti/ce razumiju da svi građani plaćaju poreze kako bi država plaćala studiranje i ostale troškove visokoškolskog obrazovanja. Ali, ja nisam svjestan da postoje neki posebni porezi (ili porezne stope) koji se naplaćuju samo zbog financiranja sveučilišnog obrazovanja i ako misle da svaka realna kuna naplaćenog poreza ide (ili bi trebala ići) u pokrivanje svake realne kune obrazovanja i instrukcija varaju se. Naime, samo dio svake porezne kune odlazi na troškove instrukcija, što znači da manje ostaje za mnoge ostale troškove i integralne zadaće sveučilišta – unaprijeđenja, proširenja, istraživanja, zapošljavanja – a mnoga su i neakademske prirode. Pitanje je i koliko rast poreznih prihoda može pratiti rast svih tih troškova sveučilišta.

Nasuprot profesorima i dekanima koji podržavaju sve zahtjeve besplatnog obrazovanja, ali ne i metode kojima studenti to nastoje postići, ja se slažem sa metodama, ali ne i sa zahtjevima. Posve je uredu, ako imaju odobravanje većine studenata na FFZG jer nemojmo zaboraviti da stotinjak članova ove grupe je manjina, da blokiraju tijek studiranja dokle kod ne krenu u fizičko iskazivanje njihovih zahtjeva. Naravno, ne bi trebali biti iznenađeni ukoliko studentima koji žele nastaviti studij dosadi njihovo poziranje ili pak profesorima dosadi ova arbitralna zabrana na rad. (Zar nema ustavno svatko pravo na rad?)

E sad, na drugu ruku, tema financiranja, cilja i politike sveučilišnog obrazovanja koja je otvorena ovom blokadom od ogromne je važnosti. Studenti su napravili dobru stvar utoliko što su ugrabili medijsku pažnju. Koliko će dalje od toga dospijeti bez kvalitetnih, ne-parolaških, ne-otrcanih argumenata je upitno. Pošto ih oni nemaju, i čak otvoreno kažu da njih ne zanima kako će se sve ovo postići, sumnjam da će sami puno postići.

A ipak, problema u visokom obrazovanju ima mnogo. Hrvatska nema kvalitetan, razvijen sustav financijske pomoći za studente. Fizički uvijeti studiranja su prilično stari i ne zadovoljavaju potražnju. Naravno da je problem ako je rast školarina prešao rast prihoda (jer jedno ide sa drugim, samo je poželjno da prihodi rastu brže) ili rast inflacije. Da li uopće imamo indeks rasta troškova visokog obrazovanja? Kvalitetan i dostatni sustav kreditiranja i stipendiranja je nepostojeći i upravo na tome je nužno poraditi. Također, nedsotaje bilo kakav sustav štednje za sveučilišno školovanje – nešto što je normalno i prihvaćeno na zapadu. Besplatarenje i srozavanje neće postići mnogo u ukidanju nejednakosti pristupa sveučilištu i samo će dovesti do mediokritetnog javnog visokog obrazovanja. Mnogi studenti, i to ne samo iz obitelji sa višim primanjima, će i dalje dobitvati kvalitetno fakultetsko obrazivanje – vjerojatno na privatnim sveučilištima koja će uskočiti i ispuniti rupu nedostatnog sustava kreditiranja i stipendiranja i koja će poticati profesore na prelaženje iz slabo financiranih javnih fakulteta. O nerealnoj ekonomici ovih zahtjeva, koja studentima vjerojatno nije ni u primisli i koja ide dalje od samog pitanja ‘tko će sve to platiti’, da uopće i ne počinjemo sada.

Oglasi
Oznake:

19 komentara to “Prva reakcija na studentske prosvjede – Misli bez sadržaja”

  1. Gotovo da s epotpuno slazem s tobom. Zbilja im je prosvjed slabo promisljen i zapravo besciljan.

    No, jedna me stvar malo muci u cijeloj prici “Besplatarenje i srozavanje neće postići mnogo u ukidanju nejednakosti pristupa sveučilištu i samo će dovesti do mediokritetnog javnog visokog obrazovanja.”

    Zasto besplatno mora znaciti i srozavanje? I zasto bi moralo dovesti do mediokritetnog javnog visokog obrazovanja.

    Zasto bi privatni fakulteti uletjeli u tu rupu nedostatnog sustava? Mogli bi, slazem se, ali ne vidim sto bi ih na to moglo natjerati.

  2. Ja mislim da bi svi koji upisu faks trebali moci dobiti drzavnu stipendiju. Ona se vraca sa zaposljavanjem, i tad se dozivljava kao nekakav porez. Tko napusti faks odmah vraca stipendiju, bilo da se zaposli ili ne. Tko zavrsi, kad se zaposli.

    Time bi se u u neku ruku izjednacili drzavni i privatni fakulteti, vise bi studenata islo na bolje faksove (ili one koji krace traju). Samo najbogatiji ne bi morali dobiti tu stipendiju, ali oni ionako idu studirati vani.

    Je li bi to bilo besplatno skolovanje? Ili placeno? Mislim da o toj dilemi u tom sustavu nema smisla rasporavljati. U svakom slucaju, mislim da bi to diglo i razinu kvalitete skole. Da ne bude dileme, ideja uopce nije moja, nego prepisana iz nekih visokorazvijenih (ili, ako hocete bogatih), zemalja.
    Naravno, to ne sprecava firme da stipendiraju pojedine profile i privatno (od inzenjera do prevoditelja…), kao ni obrazovnu industriju da ulaze u nastavnike.
    Ne znam sta ce se dogoditi s prosvjedom, nit sam citao nit gledao, jer mi se cini da nemam sta nauciti, ali ako bi prosvjed doveo do podizanja kvalitete obrazovanja i ulaganja u obrazovanje, to bi bilo sjajno.

  3. Starac, da prvo riješimo jednu stvar: “besplatno školovanje” postoji jednako kao i “nadsvjetlosna brzina”, dakle ne postoji. Svatko školovanje netko plaća; pitanje je samo tko.

    A drugo, potpuno si u pravu što se tiče stipendija; samo što mi na ovom našem zaostalom Balkanu ne moraju biti isključivo državne. U svijetu postoje fondacije koje postoje kako bi pružale mogućnost stipendiranja studentima određenih područja, a često i privatne firme daju stipendiju kojoj je jedan od uvjeta rad u toj firmi određeni broj godina nakon diplome.

  4. There ain’t no such thing as a free lunch.

  5. Ono što mene smeta je što još nitko nije naveo točne statistike o tome koliko točno studenata plaća i to koliko. Ja, iskreno, uopće nemam neki čvrsti stav o svemu tome skupa sve dok ne saznam kolike su razmjere.

    Da se mene pita, ja bih isto svakako bio za varijantu ideje koju zastupa Starac (a, ako ne griješim ta je ideja potekla od Miltone Friedmana). Međutim, onima s filozofskog bi i to bila “komercijalizacija”.

  6. Vec sam mislio da sam krivo zapamtio ali “There Ain’t No Such Thing As A Free Lunch” je stvarno u orginalu s dvostrukom negacijom “ain’t no”.

  7. Meni je draža skraćena verzija: TANSTAAFL. 🙂

  8. @puzz Znaš kako je sa hrvatskom statistikom. Sjedni za kompjuter, počni tražiti i pusti venu.

    @neutrino
    Ni ja ne mislim automatski da besplatno mora značiti i loše. Ali eto tako slično i Bijeliš govori u Otvorenom. Svakako da bez dovoljnog financiranja ne samo za pokrivanje svih troškova, već i unaprijeđivanje ponude, ta “besplatna” sveučilišta bi polako (a možda i ubrzano) gubila na kvaliteti u odnosu na privatna ali i strana u istom rangu koja su kvalitetnije financirana.
    To je, ja mislim, djelomično i što se događalo u posljednjih 60tak godina. Prijašnji sustav nije učinio čuda za kvalitetu i efikasnost studiranja.

    Nasuprot mnogim paušalnim, ideološkim mišljenjima u Hrvatskoj, privatno vođena sveučilišta imaju veliki interes privlačiti i zadržavati odlične potencijale i kadrove – na svim nivoima obrazovanja. Tako, spremni su financijski pomoći studentu, nagraditi ga i slično. Ispunjavanje te rupe u odnosu na države fakultete predstavlja priliku za privući kvalitetnije studentsko tijelo.

  9. @BD Ok, nije gramatički ispravno i zasmetalo mi je ali “dajem ti” umjetničku licencu da koristiš. 🙂
    Gdje je to u originalu tako? Neka knjiga?

  10. Ne volim kad se kaze “u svijetu”… Svijet je strasno razlicit, cak su modeli i rjesenja u bogatom svijetu razliciti i veliko je pitanje koliko se koji od njih moze primijeniti u kojoj zemlji.

    Nacin financiranja obrazovanja (kao i zdravstva) izrazito obiljezava karakter neke zemlje.
    Ja se slazem sa studenitima kad oni vrlo emotivno kazu da je obrazovanje pravo a ne privilegija. Zaista, kojagod da je cijena (znam sta sam rekao) pitanje je osnovnog ljudskog dostojanstva mogucnost (realna mogucnost, opet znam sta sam rekao) da kontinuirano ucis. Taj se uzitak tesko moze kompenzirati drugim uzicima. Ucenjem se stjece samosvijest.

    Fraza o besplatnom rucku tesko da je puno vise nego fraza. Netko na kraju mora platiti i “besplatno obrazovanje, to je tocno i trivijalno, medjutim ako mi ga netko plati ono je besplatno.
    Veliki ekonomist Yoram Barzel dokazuje, potpuno nevezano s Friedmanom, da je u svakoj razmjeni jedan dio besplatan.
    Na primjer, cijena svih mjesta u kino-dvorani je ista, ali oni koji uhvate bolje mjesto dobiju jedan dio besplatno (to je bas njegov primjer, ali ne ulazim u pojedinosti).

    Isto je i sa skolarinama – ako su recimo sedam tisuca kuna na godinu, Todorici bi platili cak i petnaest tisuca, dakle onaj dio koji nisu platili dobili su na dar.

    U slucaju hrvatskih studenata upravo je rijec o tome, studiraju oni koji to mogu platiti.
    Nije rijec samo o uzitku i dostojanstvu ucenja, nego o tzv. vertikalnoj mobilnosti koju obrazovanje omogucava.
    Siromasni doktor znanosti je jos uvijek doktor znanosti, ima samopostovanje i najcesce je cijenjen u drustvu.
    Socijalno zdravlje sredine dobrim dijelom ovisi o dinamici vertikalne mobilnosti. To je ono cime se i Amerika hvali – Obama moze postati predsjednik, moze zavrsiti Harvard itd.

    Pitanje je, naravno, kako postici vecu vertikalnu mobilnost, drustvo sansi, kad je rijec o obrazovanju.

    Koliko ja znam Friedmanov prijedlog za organizaciju obrazovanja bio je voucher sistem, dakle kvazi trziste. Meni se cini da to ne funkcionira iz jednostavnog razloga sto “kupac” kad je rijec o obrazovanju nema blagog pojma sta zeli… tesko moze usporedjivati (osobito unaprijed, prije kupnje) a sta je kupio saznaje tek kad je kupio, nakon godina i godina. Cesto je slicno is prodavacem.
    To ne znaci da za tu dilemu ja imam rjesenje. Zato je potrebno gledati eksperimente s obrazovanjem i pokusati nesto nauciti. Oni su brojni upravo zato sto je obrazovanje kljucna stvar.
    Meni se cini da u Hrvatskoj nema potencijala za privatno financiranje obrazovanja, u smislu fundacija.
    Zato sam spomenuo drzavne stipendije, ali sistem je naravno otvoren za svako dodatno finacniranje.
    Jednim dijelom to bi utjecalo i na brain drain. On je potreban i pozeljan u nekoj mjeri, ali ne kao oblik bijega, sto se sad dogadja. Dakle, onaj tko odlazi mora odmah vratiti svoju stipendiju, osim ako ide na daljnje usavrsavanje. To bi mozda bio jedan prijedlog.
    I tako, trebalo bi raditi na oblikovanju sustava u detaljima… trabalo bi kombinirati iskustva…
    Ah, da – u Hrvatskoj se spominje mnostvo ljudi koji nisu zavrsili faks.
    No, sto to znaci. Dodje netko iz provincije, na primjer, i zavrsi dvije godine, polozi nekoliko osnovnih predmeta, na tehnickim faksovima matematiku, programiranje itd. na Pravu Rimsko pravo itd.
    On je ipak nesto naucio. Valjalo bi studij tako organizirati, a mozda sad vec i jest, da – kao i u nekim drugim zemljama – bude normalno javiti se na natjecaj za posao s popisom predmeta koji si polozio. Firma ti moze organizirati jos jedan semestar nekog tecaja koji bi te kvalificirao za odredjenu struku. Mozes i sam – dopunsko i fleksibilno obrazovanje su znak zdravlja sustava.
    U ulici u kojoj zivim su tri takve skole, certificirane, koje daju kadrove spremne se ukljuciti u radni proces – bilo da skoluju studente koji nisu mogli dalje, bilo da skoluju one koji su izgubili posao pa im treba dogradnja.
    Svijet je velik i ima nepregledno mnostvo rjesenja

  11. Ma ti englezi jedno pravilo a sto izuzetaka 🙂

    TANSTAAFL is an acronym for the adage “There Ain’t No Such Thing As A Free Lunch” originating in the 1940s and later popularized by science fiction writer Robert A. Heinlein in his 1966 novel The Moon Is a Harsh Mistress, which discusses the problems caused by not considering the eventual outcome of an unbalanced economy. This phrase and book are popular with libertarians and is often seen in economics textbooks. In order to avoid the double negative “ain’t no” (which means ‘is not any’) the acronym “TINSTAAFL” (There Is No Such Thing As A Free Lunch) is sometimes used.

  12. Vidim da se bavite engleskim. Ali, evo u NYT je bas izisao Friedmanov komentar studije o americkom obrazovanju
    http://www.nytimes.com/2009/04/22/opinion/22friedman.html?_r=1
    To je tipican pogled konzultantske kuce, da je obrazovanje proizvodni faktor, koji je pogled meni sekundaran, ali nije beznacajan. Meni se cini, na primjer, da je znacajniji afekt obrazovanja smanjivanje tenzija i agresivnosti u drustvu nego direktna aplikacija znanja. Smanjivanje tenzija je takodjer faktor razvoja i ekonomskog uspjeha.
    U svakom slucaju, komentar pokazuje koliko je sirom svijeta obrazovanje prioritet (molim da se obrazovanje razlikuje od znanosti)

  13. Svi se slazu da je obrazovanje vazno za drustvo.

    Malo me je Britanija iznenadila sa svojim porezom. Mislim da to nije najbolje rijesenje i da moze prakticki biti katastrofalno.

    BUDGET 2009: Britain faces ‘brain drain’ as top earners flee to escape Darling’s new 50% income tax rate.

    City experts warned tonight that top earners could leave Britain to avoid Labour’s new 50 per cent tax on the rich.

    Alistair Darling sparked fears of a ‘brain drain’ with a shock increase in the top income tax rate in a Budget harking back to Old Labour today.

    He revealed measures aimed at punishing high earners in a bid to drag Britain out of the worst recession since the Second World War.

    Westminster was stunned as he outlined a new 50 per cent tax band for those earning more than £150,000 which will come into force next year.

  14. Btw kao student ja bi radije htio vecu kvalitetu nego “besplatne” skolarine.

    Mislim da nije tako losa situacija kako je oni nastoje prikazati.

    Skolarine su nisu tako velike. Ima od 4000, 5000 kuna za izvanredne pa do 7000, 8000 za redovite.

    Postoje mjesta uz potporu MZOŠ koja na dosta fakulteta nakon prvog pa cak i drugog roka redovito ostanu nepopunjena.

    Prosle godine za drugi rok je ostalo na sveucilistu u rijeci primjer 314 mjesta uz potpunu potporu i 827 uz djelomicnu potporu i sigurno ih je ostalo i nakon drugog roka dosta.

  15. “Koliko ja znam Friedmanov prijedlog za organizaciju obrazovanja bio je voucher sistem, dakle kvazi trziste. ”

    Sad se ne mogu sjetiti linka pa i ne mogu kategorički trvditi, ali mislim da je sistem vouchera bio prije svega za obavezno školstvo (dakle osnovno i eventualno srednje). Za visoko je bilo ta fora da sveučilište dobija neki postotal (npr. 1%) od zarade.

  16. Da, primarno je namjenjen za obavezno školstvo. Na tom nivou ima primjera i istraživanja.

  17. Sorry nije mi se dalo sve čitati pa ću možda ponavljati što je već netko rekao.
    Prvo je problem u mentalitetu – ako je nešto besplatno onda ga ljudi ne cijene i poštuju.
    Drugi problem mentaliteta je da bi se studenti još više bunili da se uvede stroža selekcija stipendija temeljena na rezultatima.
    Treći problem mentaliteta je da kod nas više vrijedi papir(diploma) nego znanje (još uvijek).
    A slažem se da se bune a ne predlažu rješenje.

  18. Ne radi se o nasem mentalitetu nego bojim se da tragedija besplatnog i zajednickog vrijedi za sve.

Trackbacks

%d bloggers like this: