Ante Majić na svom blogu piše što su hrvatski sindikati napravili za hrvatske radnike. Ništa (posebno) i onda još gore. Znam da to zvuči oštro, nepravedno, ljuto, nekorisno ili pak (zašto ne) “neoliberalno.” Ali je ipak u suštini pitanja točno. Kako kaže Majić,
“Gospodo, ako je tko podijelio Hrvatsku na javni i privatni sektor, onda ste to upravo Vi – sindikati.”
Majić je potpuno u pravu i djelim identične frustracije. I nisam jedini, jer u biti polazim od stajališta i mišljenja koja vidim i čujem. Često čujem od ljudi da je temeljni problem hrvatskog tržišta rada da ista pravila ne vrijede za javni i privatni sektor. Iako je zakonodavna strana tog tržišta domena Vlade i Sabora, sindikati kao vrhunski specijalni interesi, vrše toliku presiju i demagogiju da je njihova uloga i odgovornost enormna (zapravo ključna). I ne samo na zakonodavstvo već i javne financije. To se pokazalo takvim u dva primjera koja Majić navodi. Sindikati i Vlada koja im podilazi su ti koji koče reforme javnog sektora i zakona o radu jer kad bi se izjednačila prava radnika u javnom sa onima u privatnom sektoru javnim sektor bi pretrpio određeni “downsizing.” Ovako je gore od statusa quo. Sada, kako stvari i odnosi stoje, sindikati svojim “zalaganjem” narušavaju stanje u hrvatskoj.
Cronomy.org 