Sindikalna demagogija

autora/ice cronomy

Ante Majić na svom blogu piše što su hrvatski sindikati napravili za hrvatske radnike. Ništa (posebno) i onda još gore. Znam da to zvuči oštro, nepravedno, ljuto, nekorisno ili pak (zašto ne) “neoliberalno.” Ali je ipak u suštini pitanja točno. Kako kaže Majić,

“Gospodo, ako je tko podijelio Hrvatsku na javni i privatni sektor, onda ste to upravo Vi – sindikati.”

Majić je potpuno u pravu i djelim identične frustracije. I nisam jedini, jer u biti polazim od stajališta i mišljenja koja vidim i čujem. Često čujem od ljudi da je temeljni problem hrvatskog tržišta rada da ista pravila ne vrijede za javni i privatni sektor. Iako je zakonodavna strana tog tržišta domena Vlade i Sabora, sindikati kao vrhunski specijalni interesi, vrše toliku presiju i demagogiju da je njihova uloga i odgovornost enormna (zapravo ključna). I ne samo na zakonodavstvo već i javne financije. To se pokazalo takvim u dva primjera koja Majić navodi. Sindikati i Vlada koja im podilazi su ti koji koče reforme javnog sektora i zakona o radu jer kad bi se izjednačila prava radnika u javnom sa onima u privatnom sektoru javnim sektor bi pretrpio određeni “downsizing.”  Ovako je gore od statusa quo. Sada, kako stvari i odnosi stoje, sindikati svojim “zalaganjem” narušavaju stanje u hrvatskoj.

Oglasi
Oznake:

2 komentara to “Sindikalna demagogija”

  1. Jako lijepo da si poceo stavljati postove iz politicke ekonomije i nove institucionalne ekonomije. Napokon. Ali, ako se slazemo s Acemogluom da freedom pocinje s demokracijom a ne s trzistem, dakle da modernizacijska teorija ne funkcionira (a nepravedno je reci da i Rajan ne govori u tom duhgu iako su u postu o Acemogluu suprotstavljeni) onda i sindikatima treba prici po logici da oni cine konstituencu demokratskog tijela, a ne samo naglasavati da sprecavaju funkcioniranje trzista. Sindikate treba dekonstruirati kao protivnike slobode

  2. If political economy tickles your fancy I have more.

    Kako god karakterizirali sindikate, ako sindikalni stavovi i politike otežavaju bolje funkcioniranje tržišta rada koje sprječava stvaranje poslova i novog zapošljavanja onda je to ipak problem, bez odgode riješavanja.
    Ne radi se samo o naglašavanju sprecavaja funkcioniranja trzista, ali to je mislim svakako prioritet u skoroj budućnosti. Neumanjujem drugu točku, slažem se da i jesu protivnici slobode (zvuči oštro, ali….) no ipak, jobs jobs jobs. Možda bez toga i nečeš imati demokraciju.

%d bloggers like this: