Meni je barem bilo vrlo zabavno čitati odgovor guvernera Rohatinskog na otvoreno pismo Laburista u kojem traže ukidanje valute klauzule. Kažu laburisti,
Ukidanje klauzule osiguralo bi da u slučaju tečajne krize banke zajedno s građanima snose teret, objasnili su laburisti. … Podjednaku cijenu moraju snositi i banke umjesto da se bogate.
Opet primjer ekonomske politike s dvije varijable. Dakle, ne zbog nečeg u stvarnosti korisnog već kaznimo-banke-politike. Ne razmišlja se da se kažnjavanjem banaka kažnjavaju i sami građani koji su i radnici i štediše i poduzetnici. Ne razmišlja se da banke zapravo stoje na staklenim nogama i dovoljno je malo pogrešnih politika da ih se uništi. Povijest je puna primjera gdje su se države okoristile o banke i demonizirale ih, kako bi na kraju ostale sa raspadnutim bankarskim sustavom.
Odgovor je gotovo satiričan, iako je naravno i ozbiljan u isto vrijeme jer Rohatinski nije ekonomist sa dvije varijable. Čini se da bez obzira koliko puta HNB (Rohatinski i Vujčić) objasni nešto na jednostavan način, nekima nikako da dopre do mozga. HNB griješi utoliko što misli da drugi razmišljaju slično, stručno i sveobuhvatno kao i oni. Političari, akademici, razni novinari stalno potvrđuju suprotno; da ne promišljaju prije nego što predlože, ne sagledaju stvarno stanje. Možda je baš ovaj dodir satire nedostajao kako bi određene interesne grupacije shvatile cijelu sliku onoga za što se zalažu, a ne da samo biraju što im paše i prigovaraju HNBu.
Slično je i sa nedavnim napadima ekonomista na Rohatinskog i monetarnu politiku HNBa gdje se ponavljaju razne teme i zahtjevi za promjenom monetarne politike u nekom novom smjeru. I to ni manje ni više nego “HNB bi trebao voditi politiku kao FED.” HNBu nedostaju “samo” oni printeri dolara. I zbog čega sva ta bespoštedna i radikalna kritika HNBa osmorice ekonomista?
… očito je bilo samo pitanje trenutka kad će ekonomska struka stvoriti svojevrsnu frontu otpora monetarnoj vlasti jer se pokazalo da izolirana politika stabilnog tečaja, bez promjena u vladinoj gospodarskoj politici, zapravo čuva status quo i ni na koji način na pomaže Hrvatskoj da pronađe put za izlazak iz krize.
Sve je jasno. Zato jer Vlada ne mjenja politiku, ne provodi strukturne reforme, ne smanjuje javnu potrošnju kao što HNB već godinama naglašava treba preustrujiti HNB i radikalno promjeniti monetarnu politiku. Rohatinski je kriv. Druge zemlje (čitaj SAD) su već odavno shvatile koristi monetarne politike i njeno ključno djelovanje u borbi protiv recesije, jedino Rohatinski nije.
Da, jedino Rohatinski i njegov HNB “nije” shvatio. Sigurno mu treba lekcija. Možda bi se dotična grupa ekonomista trebala skupiti, odmarširati do HNB i uručiti Rohatinskom jedan udžbenik iz monetarne ekonomije ili možda samo Samuelsona kao što je mladež SDPa to učnila za ministra Šukera. Nešto poput “kako provoditi monetarnu politiku kao Fed” bi bilo silno iluminirajuće za Rohatinskog.
Ali niti na jednom mjestu se ne razmatra pitanje pa zašto to HNB provodi ovakvu monetarnu politiku? Od kud to proizlazi? Koji su to egzogeni faktori koji silno ograničavaju djelovanje monetarne politike i na koje HNB ne može direktno utjecati? Nigdje se kritički ne razmišlja o predeterminiranim varijablama koje je HNB nasljedio. Kad su već tamo mogli bi upitati Rohatinskog.
Cronomy.org 