Puzz sa Digresija pita zašto doktori prekomjerno izdaju recepte za antibiotike, s obzirom da se ne preporuča uzimanje antibiotika za svako šmrcanje nosa, temperaturu i ostale slične virozne simptome. Antibiotici su naravno namjenjeni bakterijskim infekcijama koje mogu izlječiti. Virusne upale ne mogu.
Svaki put kad doktor izda recept za antibiotik postoji mala šansa da bakterija mutira u oblik vrlo otporan na antibiotike. Takvih epizoda ima u povijesti i to je razlog zašto se traži da se antibiotici ne izdaju olako, osim u slučajevima vrlo jakih i jasno bakterijskih infekcija. Mislim da je to svima već dobro poznato, a doktorima sigurno. Zašto onda liječnici izdaju recepte za antibiotike ‘svaki’ put kad odemo u posjetu?
Dva su razloga vjerojatna. Prvo, pacijenti traže antibiotike za razne ‘sezonske’ upale jer misle da je to lijek. Doktori udovoljavaju i izdaju recepte jer pacijent uvijek može otići drugom doktoru. Drugo, radi se o slučaju tragedije zajedničkog vlasništva (kako je to tragedy of the commons preveden kod nas). Kao što jedan seljak zna da sa jednom kravom ne može iskoristiti (iscrpiti) cijeli pašnjak, tako samo jedan recept za antibiotike neće prouzročiti super-bakteriju otpornu na antibiotike. Međutim, kada svi doktori stalno prepisuju antibiotike, mutacija u super-bakeriju je gotovo sigurna. Liječnik zna kako i zašto super-otporne bakterije nastaju, ali isto ‘zna’ da baš taj jedan njegov recept neće proizvesti super-otpornu bakteriju. No, marginalni efekt takvih odluka nije isti kao agregatni.
BTW, ovo objašnjenje je preuzeto iz zanimljive knjižice Roberta Franka The Economic Naturalist sa mnoštvom sličnih zanimljivih pitanja kao primjerice zašto su kamikaze nosile kacige, zašto smeđa jaja koštaju više od bijelih ili zašto trgovine imaju znakove da su psi vodiči dozovljeni u trgovini?
Cronomy.org 