Počeo sam čitati okvirni plan Kukuriku koalicije.
Priznajem zanima me samo ekonomski plan i program, što ne znači da su drugi nebitni već jednostavno da je kao temelj svih drugih politika prioritet ekonomska politika. Instant analiza već im dovoljno, u dobroj mjeri sve samo ne dobri komentari. Ne morate se složiti sa svime da bi isto imali bolji komentar od izljeva razočaravajućih emocija. Mislim da je pristup programa kao “ugovor sa građanima” bolji od detaljnog nabrajanja svih mogućih konkretnih poteza. Političari se ne mogu vjerodostojno obavezati na neku politiku za sljedeće 4 godine.
Stoga, ako je program okvirni ne treba očekivati detalje u vezi svega. Željko Lovrinčević ima drugačiji pogled na program od većine. Ne znam da li je bitno što je ekonomski savjetnik premijerke Kosor, no ipak je u pravu kad ističe
“…nedostatak jasnih odrednica kako konsolidirati javne financije, nabraja Lovrinčević.”
Ok, plan kaže “Razradit ćemo plan cjelovite fiskalne konsolidacije u kratkom i srednjem roku….” što bi značilo da će se odrednice tek objaviti. Držimo ih za riječ. Svakako, konsolidacija je potrebna i previše važna da bi se njome manipuliralo birače. Ako su u koaliciji ozbiljno proučavali prijašnje konsolidacije drugih zemalja, primjetili su da uspijeh ovisi i o javnoj percepciji mjera konsolidacije.
Dobro je što se ističe da se konsolidacija mora temeljiti na smanjenu javne potrošnje. Loše je što se ističe (boldano u programu) kao nekakva “zadnja linija obrane” mutna primanja najugroženijih skupina stanovništva. To ostavlja previše proizvoljnog definiranja tko su najugroženiji i po čemu. (primanjima jasno, ali kojim i kolikim)
Znamo da je forma fiskalne konsolidacije važnija od količine. U tu formu spadaju i ekonomske i političke varijable. O tome se može puno reći. Sve uspješne fiskalne konsolidacije temeljene su na smanjenju potrošnje države, ne na traženju načina za podizanje prihoda države. Zaključak je to mnogih studija fiskalnih konsolidacija. Jedna od istaknutijih je Alesina-Perotti iz 1997. Jedan od njihovih snažnih zaključaka je da uspješnost provedbe fiskalne konsolidacije – smanjenje deficita i udjela javnog duga u BDPu – ovisi o kompoziciji: uspješni slučajevi su se primarno oslanjali na smanjenju javne potrošnje, manje na podizanju poreznih prihoda.
Koliko je konsolidacija vjerodostojna i disciplinarna vidljivo je iz komponenti. Osim što se mora primarno bazirati na potrošnji, Vlada koja je “voljna uklizati politički više delikatnim komponentama proračuna, kao npr. javnim zaposlenicima, socijalnoj sigurnosti i programima socijalne skrbi može signalizirati da je ozbiljna u vezi fiskalne prilagodbe” kažu Alesina i Perotti u radu.
Još ćemo vidjeti koliko je koalicija voljna i ozbiljna. Do sada je uglavnom bilo više razgovora o porezima nego o rezovima.
Cronomy.org 