Izjave i petljanje Linića oko pozivanja i dolaska MMFa, što god to značilo, u Hrvatsku je dobar primjer zašto ne Linića na takvu vitalnu funkciju.
Na jednoj strani ministar financija u sjeni jasno daje do znanja da dolaskom na vlast dolazi i MMF u Hrvatsku. Sljedeći dan vodstvo Kukuriku koalicije ublažava izjavu da je to tako i pokušava vaditi Linića. Ovakvi ‘flip-flop’ momenti stvaraju (a) političku nelagodu, (b) snažan osjećaj neizvjesnosti građanima i investitorima i (c) daju glas HDZu koji ispravno ukazuje da Kukuruku ne zna što želi. Iritantno!
Zapravo nije “što god to značilo” jer dolazak MMF ne znači bilo što. Istina, MMF nije bauk i ne treba ga se plašiti. Ali isto treba razumijeti da MMF ne dolazi na poziv “dođite mi ne neznamo što treba.” MMF ima standardni set alata, politika i uvjeta koje jedna zemlja treba provesti. Posljednjih godina isti su se ponešto promjenili, ponajviše u svrhu fleksibilnosti dostupnosti aranžmana u kriznim situacijama. No MMF je i dalje manje-više ista institucija koja uvjetuje svoju pomoć i sredstva. Na zemlji je da sama donosi, izglasa i provede ove i one ekonomske politike.
Fiskalna konsolidacija, rezanje proračunskog deficita i javnog duga, su previše važne politike da bi se ostavilo politikantima. Linić uvijek gleda kako zadati udarac HDZu, polemizirati i kontrirati (po čemu je samo suprotna slika Šukera) što je donekle i jedini legitimni cilj pred izbore.
Međutim, što nakon toga? Što nakon prizivanja MMFa kao bonus žetona za više glasova? Ministar financija zadužen za ozbiljnu i snažnu fiskalnu konsolidaciju kao zadaću ima ne samo gledati u brojke i bilance proračuna već i upravljati očekivanjima (a) građana i (b) tržišta novca gdje se određuje kreditni rejting. Najbolji načina za to je jasna komunikacija – što je prioritet i kako to postići. Kukuriku valjda razumije da se ovakve izjave Linića nedvojako prenose i u stranima medijima. Čak i nekima važnim.
Fiskalna konsolidacija je diskusija kako smanjiti razliku između kamatnih stopa Hrvatskih euroobveznica i Njemačkih, a ne diskusija oko angažmana MMFa. Ovo potonje ukazuje da Kukuriku još u biti nema konkretnu ideju što i kako učiniti. Znam, imaju plan za srednji rok “kako to obaviti bez bolnih rezova”, što je samo iluzija. Ali recimo da ima šanse i za tako nešto. Za to im treba dobar ministar financija. Jedan bez izjava i stavova kontradiktornih onima svojih lidera, pogotovo budućeg premjera. Jedan koji jasno i glatko može komunicirati ciljeve i mjere kojima to postići. Koji komunicira sa javnošću kako će se obavezati smanjiti deificit, ne samo kontrirati političkim protivnicima. Poželjan bi bio netko poput Grčkog ministra financija.
Fisklana konsolidacija će nakon izbora biti test ozbiljnosti i zrelosti koalicije i politike koja pobjedi, da provede ono što se godinama odgađa. Bit će mjera političkog troška koji je koalicija spreman podnijeti za sprovedbu nepopularnih reformi i rezova. Za početak, dobro bi bilo da onaj odgovoran za to stavi svoj posao na liniju i uvjetuje ostavkom ukoliko se fiskalna konsolidacija ne provede uspješno.
Cronomy.org 