Htjeti živjeti u drugačijem svijetu

autora/ice cronomy

Paul Krugman ističe važan problem prisutan u online diskusijama.

This indicates, I think, a key problem in these debates. People like Kantoos or Tyler Cowen start from the presumption that when people with the right credentials, like Cochrane, or Jean-Claude Trichet, or Robert Lucas make strong statements, that they must have a defensible model behind their assertions. And so if someone like me or Brad says that there is no such defensible model, we must be engaged in a “rant”, treating these people unfairly.

But sometimes people with impressive credentials do talk complete nonsense ….

So what purports to be a demand for fair-minded argument ends up, in practice, being a demand that we pretend to find a coherent position where none exists, that we basically invent a high-minded debate out of thin air.

Iako je njegov komentar vezan za nešto drugo, kompleks i impresija ‘titule’ i nadopunjujući stav sukobljavanja i omalovažavanja prisutan je u mnogim diskusijama oko ekonomskih pitanja i onemogućuje staloženu diskusiju.

Po medijima se paradiraju ideje i izjave Nobelovaca i raznih drugih “priznanja” kao kredibilni odgovori što kod većine čitatelja, rekao bi, ostavlja dojam da je to i ultimativni odgovor na neku društvenu problematiku. Nedostaje kritika predstavljenog razmišljanja ili ono najvažnije, suprotnost u razmišljanju što bi trebalo uravnotežiti čitavu diskusiju. Razmišljam stoga da li je takav način diskursa kroz medije pridonio i diskursu u javnosti kad se primjerice nakon par komentara s kojima se netko ne slaže (dozvoljeno i konstruktivno) diskusija preokrene u napadanje i omalovažavanje (nije dozvoljeno i nije konstruktivno) zbog dojma da postoji samo jedan točan odgovor, a ostalo su demagogije i patroniziranje.

Ipak, ne želim napadati i kriviti medije jer krajnja odgovornost za sukobljavanje leži kod samih komentatora i autora. Mnogi bi željeli živjeti u svijetu gdje postoji samo jedna istina, bez diskusija, bez razmišljanja, jednostranih, subjektivnih definicija i potrebe “raspravljanja banalno loših ideja“. No to nije naš svijet. Nit vodilja Nicolasa Stenoa, danskog znanstvenika i oca geologije kojeg je Google Doodle prije neki dan komemorirao, bila je da ne prihvati neki tvrdnju kao istinitom samo zato jer je u knjizi, već da se jednostavno osloni na vlastito istraživanje, bez pretenzija da je nešto banalno i očito loše ili dobro.


One Comment to “Htjeti živjeti u drugačijem svijetu”

  1. Krugman se javlja, pa njega su se vlastite novine odrekle preko novina 🙂 jer da pretjeruje i izvrće. Ima niz sajtova koji se bave samo njegovim biserima. Ja povremeno bacim oko na njegovu kolumnu i tu bude svega, recimo jednom je štediše prozvao rentijerima i očito smatra da im je OK uzimati. Ili nedavnih par kolumni gdje nemušto brani japanske izgubljene godine iako po svim razumnim parametrima Japan jedva da je išta izgubio.

    Domaća debata je po mom mišljenju na niskim razinama posebno kad se radi o monetarnoj politici. Tu bih rado vidio oštriju raspravu eksperata, ali sve se nažalost svodi na amatere i zahtjeve da HNB fiksira tečaj franka prema dolaru i jenu, odnosno na nekoherentno brbljanje.

    U fiskalnom području stvar je nešto bolja, debate ima i ponekad vrlo informativne.

%d blogeri kao ovaj: